banjalukaforum.com

“Iako svaki dan milioni I milijarde živih bića ulaze u ralje smrti, ipak, oni koji ostaju prave planove kao da će vječno živjeti, kao da je ovaj svijet njihov dom, ne mareći za dušu I život poslije ovog. Od svih čudnih stvari u ovom svijetu, ova je dakako najčudnija.”

Kralj Judištir, Mahabharata

_________________
meet me on the other side
where as a rose I will wake
though blind I'll follow every step you take...

Da, to je tacno. Ali pogledajmo alternative. Sta drugo mozemo uciniti? Mozemo se prepustiti indijskoj filozofiji i prepustiti se sudbini. Pricao mi je covjek koji je boravio u Indiji da je vidio ljude i zene kako spavaju na ulici i niko ih ne gleda i ne pomaze zato sto prema njihovoj religiji oni su to zasluzili.
Konkretno, alternativa je nista ne pokusavati na ovom svijetu vec se prepustiti samo duhovnim stvarima kao sto rade neki monasi ili budisti i meditiraju mjesecima malo odmore i opet meditiraju i tako citav zivot.
Pa da li je onda smisleniji zivot koji provedes meditirajuci ili stvarajuci nesto sto ce ti ili nekom drugom donijeti kratkotrajnu radost. Jer zivot se sastoji uglavnom od tih malih radosti. Ako ni njih nemamo i samo razmisljamo o kraju onda bismo se osjecali mnogo nesretnije nego da podsvjesno ocekujemo kao da cemo vjecno zivjeti. A covjek kad je siromasan i jadan uglavnom ga niko ne gleda i svi ga preziru. Sjetimo se prosijaka na ulici. Kad prolaze svi okrecu glavu od bijede jer je bijeda pored bolesti sinonim za nesrecu. Zbog toga ljudi pokusavaju da nagrabe sto vise bogatstva jer podsvjesno misle da sreca raste linearno sa bogatstvom. Iako je tacno i dokazano da sreca raste sa bogatstvom dok se ne izvucemo iz siromastva, nakon sto predjemo prag prosjeka bogatstvo uglavnom ne utice na srecu. Vecina nas nikad nece preci prag prosjeka ali podsvjesno cemo misliti da sto idemo dalje sa bogatstvom da cemo biti sretniji jer u prvim mah se to pokazalo kao istina jer u pocetku zaista sreca raste sa bogatstvom. Ali mnogi to nece shvatiti i koji predju granicu prosjeka stalno ce ici dalje. Iako je i prosjek relativna stvar. Kod nas prosjecan covjek bi bio siromah u Americi ili bogatas u Africi. Ali pod prosjekom mozemo podrazumijevati da covjek ima osnovne stvari kucu, posao, hranu, auto, porodicu itd.
Iako najbolje je naci balans izmedju materijalnog i duhovnog, i mada nismo ni tada sretni jer sama pomisao na kraj ili neizvjesnost spasenja nam ne dozvoljava da budemo sretni, ipak je to cini mi se najbolja moguca opcija trenutno.

_________________

Filozofija...

Ja nikad nisam bio ni budistički monah , ni američki bogataš, a još uvijek imam problem sa balansom. Iskreno osjećam potrebu za materijalnim udobnostima, a opet gledam nekad i na drugu stranu.
Svi želimo biti sretni i biti voljeni.
Da nas voli bilo ko, ako neće oni koje bi mi željeli.
Kad kažeš da je život sazdan od kratkotrajnih radosti, to zvuči tužno.
Ne potvrđuje li to priču o prolaznosti i, da kažemo, uzaludnosti.
Toliko izgubljenih i zaluđenih ljudi, religioznih, ateista...a sve se temelji na vjerovanju.
Vjerovanju i da će nam ovo ili ono donijeti sreću.
Svi su vjernici.
Čak i samoubice, koji svojim činom poništavaju pojmove hrabrost i kukavičluk, vjeruju da na kraju postoji kraj njihovih muka.

Vjerovanje nas može izvući iz tjeskobe, vrlo je važno psihičko stanje i raspoloženje u važnim životnim trenucima, pa tako i u trenutku smrti.

_________________
meet me on the other side
where as a rose I will wake
though blind I'll follow every step you take...

Pozdrav!

Ja mislim da sve ono sto izgradjujemo tokom citavog zivota ostaje nasoj djeci, tako da ima smisla sto se citav zivot borimo da nesto izgradimo. Kroz to na neki nacin mi i zivimo vjecno. A licno mislim da je malo prenategnuta ta izjava ili su ljudi koji tako razmisljaju u manjini ili su u ono vrijeme tako razmisljali. Nemoguce je racionalnom covjeku previdjeti da stari i da mu se blizi kraj a da i dalje razmislja u terminima vjecnosti. A za one pojedince sto su se dali hibernisati dok se ne nadje lijek protiv starenja nemam komentara, mozda bi se takva izreka mogla odnositi na njih. Ja licno dok sam bio dijete sam mislio da cemo svi zivjeti vjecno i misao o smrti mi je tesko padala, ali danas se mirim sa time, a vjerujem da i vecina razmislja na taj nacin.
Iskreno da kazem, ne vidim mnogo smisla u toj recenici, mozda je proizasla iz cudjenja sto mnogo ljudi ne vjeruje u zivot poslije smrti, a duhovan covjek naravno da ne razmislja samo o ovome svijetu. Materijalisticka verzija ove izreke bi mogla da glasi: "Iako umiremo svaki dan i nema zivota poslije smrti, mnogi ljudi vjeruju u te besmislice i usmjeravaju svoje napore na pripremanje za tranziciju u taj novi zivot, pri tome propustajuci ono sto nam ovaj isječak vječnosti nudi"

Pozdrav!

_________________
You smug-faced crowds with kindling eye
Who cheer when soldier lads march by,
Sneak home and pray you'll never know
The hell where youth and laughter go.

Pozdrav braći.
Mislim dakle postojim . . . a ne nebih se složio jer mnogo toga mislimo o životu na ovaj ili onaj način a opet sve ima svoj kraj i naše misli ništa ne vrede jer i tako propadnu.
Šta nam valja činiti ljudi braćo? Imamo taj odgovor i iz Isusovih i iz Petrovih usta a to je da poverujemo pokajemo se i krstimo.
Ako smo deci obezbedili svo bogatstvo sveta a pritom znamo da se nemože služiti dva gospodara pitam se koliko mi volimo tu decu?
Apostol pita kakvim nam življenjem treba živeti kad znamo da će sve materijalno propasti i sav trud i muka je taština viče propovednik ali se daje i odgovor da budemo zadovoljni da imamo gde prespavati odenuti se i pojesti a sve preko toga je taština i u tome ne nalazimo puninu življenja već robovanje materiji bez koje ćemo otići goli Bogu na istinu a šta ćemo tada za otkup duše???
Kad se nikakvim materijalnim dobrom nemožemo iskupiti jer je to i tako Božije a šta je onda naše?Naše je pokajanje i činjenje dobrih dela sa onim što zaradismo da nam se riznica na nebu napuni a zemaljska nije važna pravom sluzi Božijem jer kaže da nemože biti njegov učenik(čak ni učenik) ako ne ostavi sve i ode kao i apostoli da služi drugima jer se tako postaje veći.
Smisao života je dakle služiti drugima iz ljubavi i kad tome naučimo decu dali smo im sve potrebno za život.

_________________
,,Joj dobro je, znaci i vi ste u stvari ljudi ko i mi svi ostali.
Uh, covjece eto ja cijelo vrijeme isto to mislim ma ovo su ljudi, ma jesu ljudi, sigurno su ljudi isti ko i mi.,, Brale.

Problem je naci ravnotezu.

Lahko bi bilo naci ravnotezu da imamo samo dvije stvari u zivotu da se sve u zivotu vrti oko nule i jedinice, crnog ili bijelog, ali je problem sivo, problem su boje.

Jednom kad se ravnoteza poljulja, tesko je vratiti stanje kakvo je bilo, cesto se ono nikad i ne vrati, kad se gradi ovaj svijet istovremeno se rusi onaj, a strah je ici iz sagradjenog u poruseno.

Ne treba ocajavati, Svevisnji ima plan za sviju, nafaka je svima zagarantirana.

Cudno je samo sto ljudi trce za nafakom a ona svima zagarantovana, a ne trce za onim rajem a on nikom nije zagarantiran.
Mislim da kad bi ljudi trcali za rajem onoliko koliko trce za bogatstvom, svi bi isli u raj.

Na ovom svijetu ljudi ne uzivaju u dostignutom cilju nego u trci za dostizanjem zeljenog cilja.

_________________
-'-Ne idi nikom osim onom cijem dobru se nadas, od cije vlasti ne strahujes, ciji blagoslov ocekujes i cijim znanjem ceš se moci okititi....'.-

Da, ovo je izuzetno tacno. Pa cak i oni "duhovnjaci" koji sebe smatraju duhovnijim od prosjeka nisu imuni na ovo, a sta reci onda za obicne ljude. Izgleda u odredjenim situacijama da su ove dvije stvari povezane, ali samo prividno. Primjer su popovi koji su teoretski neke duhovne vodje, a ovamo trce za materijalnim stvarima vise od ostalih, imaju najskuplje stvari i guraju se za prva mjesta po zbornicama, govoreci drugima kako to ne valja a sami to rade. Po sistemu, daj mi pare da se sacuvas od iskusenja.

_________________

Filozofija...

Ljude "zabrinjava", obmamljuje, ono sto se moze vidjeti prostim okom.
Bojimo se samoce, naci se sami sa sobom bez buke i bez stvari.
Koliko vremena i novaca ulazemo u nesto sto mi i drugi mozemo vidjeti, opipati, mirisati, htjeti cuti ili okusiti?
Koliko vremena i novaca ulazemo u nesto sto samo mi u sebi mozemo promjeniti?
Ne znamo da dajemo, a i kad dajemo to je najcesce materijalno.
Isto i kad trazimo, sredstvo je najcesce materijalno.

Koliko ljudi se odazove na ponudu da se vidi jedan izlazak sunca?
Koliko ljudi se odazove da se hoda po kisi?

Tako je prijatelju,kao mlad čovek a bilo je to davno šetao sam sa prijateljima nosili smo gitaru i pored reke do pred zoru nekad šetali nekad samo sedeli i posmatrali nebo i reku razmišljajući o smislu života.
Bilo je i mnogo šetnji po kišnim noćima po praznim ulicama i opet ista pitanja.
Šetnja po poljima i livadama. Vožnja biciklima kroz razne predele i naravno pauze da se divimop Božijem delu.
U mladosti nisam dokučio šta je smisao ali sad jesam.
Mislili smo kao omladinci da je smisao života ostaviti potomstvo iza sebe i obezbediti im lep život.
Kasnije shvatam da u tragu našeg postojanja treba biti nečeg večnog ali ne nalazim šta je to i onda upoznajem Tvorca preko Njegove reči i nalazim smisao i tu večnu nit.

Bog nas večno ljubi i po svom obličju nas načini i želi da nam da veliko ime DECA BOŽIJA a za uzvrat traži POSLUŠNOST koja je veća od pretelina(žrtve) ali pošto nismo bili poslušni kako sad postati dete Božije?
Isus više POKAJTE se, Petar na pedesetnici ponavlja POKAJTE se , neki kažu da Gospod kasni sa dolaskom i opet stižu reči kako nas trpi (čeka) da dođemo u POKAJANJE.

Zašto je pokajanje toliko važno?
Zato što u njemu skidamo starog čocveka i odričemo se negativne strane u nama i svesno je želimo odbaciti međutim ta spoznaja je potrebna da bi smo rekli Oče evo vraćam ti se a On će reći evo očistih te i ne greši više.

Život nam je takav kakvim ga mi načinimo. Ovde mislim na naše postupke i ponašanje. Bog uvek želi za nas najbolje pa i kad neko boluje mi bi smo želeli da on po svaku cenu ozdravi ne poznajući budućnost ili prošlost. Neko umre mlad i opet pitanje zašto?

A odgovor je ponovo isti da neznamo prošlost niti budućnost te duše. Stavimo zato sve nadanje svoje na Boga i slavimo ga a On zna najbolji put za nas jer čudni su putevi Gospodnji i nama nekad nerazumljivi ali imajmo poverenja i bićemo sretni.
pozdrav.

_________________
,,Joj dobro je, znaci i vi ste u stvari ljudi ko i mi svi ostali.
Uh, covjece eto ja cijelo vrijeme isto to mislim ma ovo su ljudi, ma jesu ljudi, sigurno su ljudi isti ko i mi.,, Brale.

Problem je u shvatanju suštine.

Neko je srećan i ako je siromašan, a neko nije srećan ni kada je bogat.

Neko radi na duševnom obogaćivanju, neko na materijalnom.

Svako ima slobodu volje i slobodu izbora.

_________________
Kultne teme banjaluka foruma

Planovi koji se kuju trebaju da se i odrade, da bi plan izduvao u svom naboju. A kad već bude izduvan, onda je ostalo samo sjećanje da je to bila jedna simpatična igra.

Ali Judištir sigurno nije govorio o tome, već o činjenici o kojoj jako malo ljudi smije da razmišlja: da ćemo umrijeti. I šta će onda biti sa nama?

Lijepe rijeci lavicu!

Svoju komunikaciju sa dušom i tjelom čuvaj za sebe.
Gospodu se moli u sebi, jer on čuje svaku molitvu i glasnu i onu koju nemoćni u sebi čitaju.
Postoji teza i pitanje koju gospod molitvu bolje čuje, a ti kao religiozno obrazovan laik znaš odgovor. Naravno ponašaj se u duhu tradicije svojih predaka i živi normalan život, normalnog prosječnog čovjeka.
Gospodin ne cjeni ekstremnost kao posebnu disciplinu, niti je posebno nagrađuje. On, samo zahtjeva korektnost između svih učesnika u svakodnevnom životu na zemlji.
S pomoću "sile gospodnje", u bilo kojem aspektu viđenja religije i kroz bilo koju konfesionu pripadnost, pozovite jedni druge na rad, razumjevanje i ljubav sa jednim velikim zadatkom da stvorite blagostanje generacijama koje dolaze.
Odbacite ekstremna shvatanja religije i sile koja nije u rukama čovjekovim!

Mozes li ovo da mi objasnis? Na koju tradiciju predaka si mislio/la?

Porodična tradicija. Želja roditelja da im djeca budu dobri ljudi, razumni i radišni?! Jel može tako?

nije pravilno da se čovjek odvoji od svih materijalnih stvari i propadne u ovom životu. Ovo je isto tvoj život i zašto ga sebi ne učiniti lakšim ali naravno da ti materija ne bude životni cilj.

Radi za ovaj svijet kao da ćeš vječno na njemu ostati i radu za budući kao da ćeš sutra umrijeti.

«Ima ljudi koji govore: "Daj Ti nama, Gospodaru naš, na ovome svijetu!" Takvi na onom svijetu neće imati ništa. A ima i onih koji govore: "Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovome i na onome svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!"». (Kur'an 2: 200-201).

_________________
THERE IS NO GOD BUT ALLAH, AND MUHAMMED IS HIS PROPHET

Lavicu,negacija se odvaja od glagola
Oficir s ruzom premudar kao i uvijek
I sta ono bi ustvari tema??

_________________
Budi barem dobar ako ne možeš biti pametan. To,prvo.
Neznanje je majka drskosti. To,drugo. ~~~

Osim:
nemam
neću
nemoj
nisam

_________________
Kultne teme banjaluka foruma