|
U svom životu, Muhammed je imao dvije velike slabosti. Prva je bila pohlepa. Kroz trgovačke karavane i jevrejska naselja, on je osigurao basnoslovno bogatstvo za sebe, svoju porodicu i svoje pleme (Ali Dashti, 23 Years, p. 86-87; Encyclopedia Britannica, 15:648).
Kada pogledamo na Muhammedov život pronaći ćemo da je očito ubijao i pljačkao ljude u ime Allaha rukovodeći se Kur’anom. Podučavao je svoje sljedbenike, primjerom i naredbom, da mogu i trebaju ubijati i pljačkati u Allahovo ime i prisiljavati ljude da se preobrate u Islam.
Druga njegova najveća slabost bile su žene. Iako je u Kur’anu ograničio svoje sljedbenike da mogu imati četiri žene, on je sam imao mnogo više od četiri žene i konkubine.
Pitanje broja žena sa kojima je Muhammed bio u seksualnoj vezi, bilo kao sa suprugama, konkubinama ili posvećenicama, postavljeno je od strane Jevreja iz Muhammedovog vremena. Ali Dashti komentariše:
„Svi komentatori se slažu da je stih 57. sure 4 (An-Nisa) objavljen nakon što su Jevreji kritikovali Muhammedov apetit prema ženama, prigovarajući da on nije imao ništa drugo da radi osim da uzima žene“ (Ali Dashti, 23 Years, pp. 120-138).
Budući da je poligamija praktikovana i u Starom Zavjetu od nekih proroka kao što je Abraham, sama činjenica da je Muhammed imao više od jedne žene nije dovoljna da se diskredituju njegove tvrdnje o poslanstvu. Ali to ne negira sami značaj ove činjenice koja pomaže da se Muhammed pojmi kao čovjek.
To također predstavlja i logički problem za Muslimane. Zato što Kur’an u suri 4:3 zabranjuje uzimanje više od četiri žene. Uzimanje više od toga bio bi grijeh prema Muhammedu.
Jedan Musliman, s kojim sam razgovarao, objasnio je slijedeće:
„Muhammed je bio bezgriješan. Kur’an kaže da je uzimanje više od četiri žene grijeh. Zbog toga Muhammed nije mogao imati više od četiri žene. Zašto? Zato što je Muhammed bio bezgriješan.“
Istakao sam da pitanje koliko je Muhammed, ili bilo ko, imao žena, mora biti odgovoreno na bazi historijskih i pisanih dokaza a ne na osnovu slijepe vjere.
Muslimanski naučnik i državnik Ali Dashti daje slijedeću listu žena u Muhammedovom životu:
1. Khadija
2. Sawda
3. Aesha
4. Omm Salama
5. Halsa
6. Zaynab (of Jahsh)
7. Jowayriyi
8. Omm Habiba
9. Safiya
10. Maymuna (of Hareth)
11. Fatema
12. Hend
13. Asma (of Saba)
14. Zaynab (of Khozayma)
15. Habla
16. Asma (of Noman)
17. Mary (the Christian)
18. Rayhana
19. Omm Sharik
20. Maymuna
21. Zaynab (a third one)
22. Khawla
Nekoliko objašnjenja mora biti priloženo navedenoj listi:
Prvih 16 žena bile su supruge. Brojevi 17 i 18 bile su robinje ili konkubine.
Posljednje četiri žene nisu bile ni supruge ni robinje, već predane Muslimanke koje su „dale“ same sebe kako bi zadovoljile Muhammedove seksualne prohtjeve.
Zaynab of Jahsh bila je ssupruga Muhammedovog usvojenog sina Zaida. Činjenica da ju je Muhammed uzeo za sebe bila je problematična za mnoge ljude, uključujući i Muslimane. (Bog ne ruši Svoju Vlastitu riječ, i On nikad ne mijenja Svoje mišljenje. Sad vidi suru 33: 36-38)
(Mojsije je podučavao u Starom Zavjetu da svećenik može oženiti samo djevicu ili udovicu od svećenika (Levitski Zakonik 21:13-15). Isus je podučavao u Novom Zavjetu da apostol, prorok, evanđelist, pastor ili učitelj može oženiti samo djevicu u vjeri – jer je on vrsta Krista Koji se ujedinjuje samo sa djevicom ka Riječi.)
Svaki prorok od Adama je podučavao da svaka žena koja ima više od jednog živog muža jeste preljubnica, i njen slijedeći muž bio bi u preljubi sa njenim prvim mužem tako da je poligamija dozvoljena samo muškarcima (Postanak 3:16; Rimljanima 7:1-3).
Aesha je imala samo osam ili devet godina kada ju je Muhammed odveo u svoj krevet. Prema Hadith-u, ona se još uvijek igrala sa svojim lutkama. Ovo se Zapadnjacima čini kao posebno žalostan Muhammedov seksualni apetit.
Dok se u islamskim zemljama osmogodišnja ili devetogodišnja djevojčica može dati u brak sa odraslim muškarcem, dotle se na Zapadu, većina ljudi zgražava nad pomisli da se osmogodišnja ili devetogodišnja djevojčica može udati za bilo koga. (Iako je uvjetovano po jevrejskom Talmudu ).
Ovaj aspekt Muhammedovog života mnogi naučnici zaobilaze jer ne žele povrijediti osjećaje Muslimana. Ipak, historija ne može biti prepravljena da bi se izbjegla konfrontirajuća činjenica da je Muhammed imao neprirodne porive prema maloj djevojčici.
Konačno, kršćanka Marija odbila je da se uda za Muhammeda zato što nije željela da odbaci kršćanstvo i prijeđe na Islam. Hrabro je izabrala da radije ostane robinja nego da se preobrati.
Dokumentacija za sve žene iz Muhammedovog harema je ogromna i prezentovana toliko mnogo puta od strane sposobnih znanstvenika da samo oni koji koriste kružno rezonovanje mogu se tome protiviti.
Bezgriješnost
Prema Novom Zavjetu, Isus Krist je živio savršenim i bezriješnim životom. (2.Korinćanima 5:21)
Kada su Njegovi neprijatelji htjeli da optuže Isusa ispred Pilata i Heroda, morali su izmisliti optužbe, jer niko nije imao šta svjedočiti protiv Njega.
Ali ako pogledamo na Muhammedov život uvidjet ćemo da je on bio normalno ljudsko biće upetljano u mnoge grijehe s kojima se svi mi susrećemo. On je lagao; on je varao; on je imao strasti; on nije uspio održati svoju riječ itd. On nije bio ni savršen ni bezgriješan.
Griješnik Muhammed?
Nakon što sam održao predavanje na University of Texas (Austin) 1991.godine, bio sam izazvan od nekih muslimaskih studenata da dokažem da je Muhammed bio griješnik.
Moja prva reakcija bila je da ukažem da teret dokazivanja nije na meni već na njima. Potom sam pitao: „Gdje je u Kur’anu ikada spomenuto da je Muhammed bio bezgriješan?“
Nisu mi mogli ponuditi nijedan jedini pasus u kojem bi takva ideja mogla biti i nagovijestena već naprotiv.
Oni su zahtijevali od mene da im ja pokažem gdje se u Kur’anu Muhammed spominje kao griješnik. Odgovorio sam na njihov zahtjev citirajući nekoliko pasusa iz Kur’ana koji jasno svakom iskrenom čitaocu pokazuju da je Muhammed bio griješnik.
Muhammed u Kur’anu
U suri 18:110, i drugdje, Muhammedu se naređuje od Allaha:
„Reci: ja sam čovjek kao što ste i vi.“
Nigdje u Kur’anu ne stoji da je Muhammed bio begriješan. Umjesto toga, Allah govori Muhammedu da on nije različit od bilo kojeg drugog čovjeka.
Oni Muslimani koje tvrde da je Muhammed bezgriješan propustili su uočiti suru 40:55, gdje je Allah rekao Muhammedu da traži oprost za svoje grijehe!
Muhammed Pickthal ovako prevodi suru 40:55:
„Traži oprost za svoje grijehe“
Jedino drugo rumačenje ovog pasusa jeste konstatovati da je Allah pogriješio kada je tražio od Muhammeda da traži oprost jer mu nije imao šta oprostiti!
Pickthal-ov prijevod sure 48:1,2 kaže:
„Mi ćemo ti
(Muhammede) dati sigurnu pobjedu,
Da bi ti Allah oprostio
ranije i kasnije krivice, da bi
blagodat Svoju tebi potpunom učinio,
da bi te na pravi put uputio“
Ne samo da je Muhammedu naređeno da okaje svoje grijehe i traži oprost, već je i podsjećan na prošle grijehe koje mu je Allah već oprostio i na buduće grijehe za koje će trebati budući oprost!
Muhammed, sudeći po Kur’anu, nije bio bezgriješan. On je bio samo još jedan jadni griješnik u potrebi za oprostom i iskupljenjem.
Različite varijante čitanja Kur’ana
Muslimani napadaju Bibliju na temelju optužbi da ponekad postoje konfliktne riječi iz različitih manuskripta. Ipak, ovo je identičan slučaj sa tekstom Kur’ana. Postoje mnoga konfliktna čitanja teksta Kur’ana baš kako je to demonstrirao Arthur Jeffery u svojoj knjizi Material for the History of the Text of the Quran (New York, Russell F. Moore, 1952).
Jeffery daje 90 stranica varijanti čitanja (kur’anskog) teksta. Na primjer, u suri 2 postoji preko 140 konflikta i varijanti čitanja teksta Kur’ana.
Svi zapadni i muslimanski naučnici priznaju postojanje variranje čitanja u tekstu Kur’ana (Dashti, 23 Years, p. 28; Mandudi, Meaning of the Quran, pp. 17-18; McClintock and Strong, Cyclopedia, V152).
Guillaume ističe da, u početku, Kur’an „ima ogroman broj varijanti, ne uvijek neznatnih u svom značaju“ (Islam, p. 189).
Interesantno je zabilježiti da u naučnim muslimanskim časopisima ostoji početak gunđajućeg priznanja činjenice da postoje varijacije i konfliktna čitanja teksta Kur’ana (Primjer bi bio Saleh al-Wahaihu, “A Study of Seven Quranic Variants,” International Journal of Islamic and Arabic Studies, Vol. V (1989), #2, pp. 1-57).
Neki stihovi nedostaju
Prema profesoru Guillaume u njegovoj knjizi Islam, (pp. 191ff.), neki od originalnih stihova Kur’ana su izgubljeni.
Na primjer, jedna sura je imala originalnih 200 stihova za vrijeme Ayeshe. Ali u vrijeme u kojem je standardizovan tekst Kur’ana, ista je imala samo 73 stiha! Cijelih 127 stihova je izgubljeno i nikada nije pronađeno.
Šitski Muslimani tvrde da je Uthman izostavio 25 procenata originalnih stihova iz Kur’ana zbog političkih razloga. (McClintock and Strong, Cyclopedia, V:152).
Činjenica da postoje stihovi koji su izostavljeni iz Uthmanove verzije Kur’ana je univerzalno prepoznata. (Shorter Encyclopedia off Islam, pp. 278-282; Guillaume, Islam, p. 191; Wherry, A Comprehensive Commentary on the Quran, pp. 110-111).
Knjiga od John Burton-a, The Collection of the Quran, koja je publikovana na Cambridge University, dokumentuje kako su neki stihovi izgubljeni. (London University Press, 1977, pp. 117ff. Vidi i Arthur Jeffery, Islam: Muhammad and His Religion, New York; Liberal Arts Press, 1958, pp. 66-68).
Burton objašnjava muslimansku tvrdnju da je Kur’an perfektan:
„Muslimanski prikaz historije Kur’anskog teksta je masa konfuzija, kontradikcija i nekonzistentnosti“ (Burton, Collection, p. 231).
Izmjene u Kur’anu
Interesantan prilog tome da su neki originalni stihovi Kur’ana izgubljeni jeste to da je Muhammedov sljedbenik po imenu Abdollah Sarh davao prijedloge Muhammedu o refraziranju, dodavanju ili izbacivanju iz sura. Muhammed je često radio kako mu je Sarh predlagao.
Ali Dashti objašnjava šta se desilo:
„Abdollah je prihvatio Islam na temelju tvrdnje da Objava, ako je od Boga, ne može biti mijenjana nagonskim dopisivanjem kao što je on radio. Nakon njegove izdaje, otišao je u Mekku i pridružio se Kurejšijama.“ (Dashti, 23 Years, p. 98).
Nije ni čudo što je Muhammed, nakon što je osvojio Mekku, ubio Abdollaha među prvima zato što je previše znao i prečesto otvarao svoja usta.
Neki stihovi su ukinuti
U procesu ukidanja, stihovi koji su kontradiktorni muslimaskoj vjeri i praksi su uklonjeni iz teksta, kao što su to „satanski stihovi“ u kojima Muhammed potvrđuje obožavanje tri boginje, kćeri Allahovih.
Arapski naučnik E. Wherry komentariše:
„Bilo je nekoliko pasusa u Kur’anu koji su kontradiktorni,te su Muhammedovi sljedbenici ukalnjali svaki prigovor na to i otada prihvatili doktrinu uklanjala; smatrali su da je Bog u Kur’anu naredio nekoliko stvari koje su zbog opravdanih razloga naknadno izbačene“ (A Comprehensive Commentary on the Qurun, p. 110).
Wherry ide dalje i dokumentuje mnoge primjere stihova koji su izuzeti iz Kur’ana.
Canon Sell u svom radu, Historical Development of the Quran, također komentariše praksu izbacivanja stihova iz Kur’ana ukoliko su oni problematični:
„Nama je zapanjujuće kako takva pomirljujuća procedura može biti dozvoljena da bude predstavljena u sistem od prijatelja i neprijatelja.“ (Madras: Diocesan Press, 1923, pp. 36-37).
Neki stihovi su dodati
Ne samo da su neki dijelovi Kur’ana izgubljeni već su njemu dodati čitavi stihovi i poglavlja.
Na primjer, Ubai ima nekoliko sura u svom manuskriptu Kur’ana koje je Uthman izostavio iz svog standardizovanog teksta.
Dakle, postojalo je kruženje više Kur’ana prije Uthmanovog teksta koji su imali dodatne objave od Muhammeda, a koje Uthman nije pronašao ili odobrio, i one koje je propustio ugraditi u svoj tekst.
Bez originala
Na tvrdnju da originalni manuskript Kur’ana još uvijek postoji, već smo ranije istakli da ne postoji jedan „manuskript“ Kur’ana.
Caesar Farah, u svojoj knjizi na temu Islama, kaže:
„Kada je Muhammed umro nije postojao jedinstven kodeks sakralnog teksta“ (Caesar Farah, Islam: Beliefs and Observations, New York; Barrons, 1987, p. 28).
The Shorter Encyclopedia off Islam komentariše:
„Jedna stvar je sigurno i otvoreno i imenom prepoznata od tradicije, da nije postojala kolekcija objave u finalnoj formi, jer dok je on bio živ, nove objave su dodavane prethodnim.“ (p. 271).
Neki od pred-islamskih izvora za materiju Kur’ana
Arapski izvori
Kur’an ponavlja fantastične arapske priče kao da su istinite.
„Arapske legende o nevjerovatnim džinima prepunjavaju (Kur’anske) stranice“ (G.G. Pfander, Balance of Truth, pp. 283).
„Priča o devi koja je iskočila iz kamena i postala prorokom bila je poznata mnogo prije Muhammeda“ (Sura 7:73-77,85; 91:14; 54:29).
Priča o cijelom selu i ljudima koji su pretvoreni u majmune zato što su se ogriješili o sabatt pecajući, bila je popularna legenda u Muhammedovo doba ( Sura 2:65; 7:163-166)
Priča o 12 izvora vode koja postoji u suri 2:60 potiče iz pred-islamske legende.
U onome što je poznato kao priča „Rip Van Winkle“, sedam ljudi i njihove životinje spavali su u pećini 309 godina i zatim se probudili savršeno zdravi (Sura 18:9-26)!
Ovu legendu pronalazimo u grčkim i kršćanskim pričama kao i u arapskom predanju.
Priča o komadima četiri mrtve ptice koje se sastavljaju, oživljavaju i ponovo lete bila je dobro poznata u Muhammedovo doba. (Sura 2:260)
Također je očito da se Muhammed koristio i pred-islamskom literaturom kao što je Saba Moallaqat od Imra’ul Cays u sastavljanju sura 21:96; 29:31,46; 37:59; 54:1, i 93:1.
Jevrejski izvori
Mnoge Kur’anske priče potječu iz židovskog Talmuda, Midrash-a i drugih apokritnih djela.
Ovo je istakao Abraham Geiger 1883.godine i dodatno dokumentovano od još jednog jevrejskog naučnika, dr. Abrahama Katsh-a, sa New York University, iz 1954.godine (The Concise Dictionary of Islam, p. 229; Jomier, The Bible and the Quran — Henry Regency Co., Chicago, 1959, 59ff; Sell, Studies, pp. 163ff.; Guillaume, Islam, p. 13).
1. Izvor sure 3:35-37 je nevjerovatna knjiga po imenu The Protevangelion’s James the Lesser.
2. Izvor sure 87:19 je Testament of Abraham.
3. Izvor sure 27:17-44 je Second Targum of Esther.
4. Fantastična bajka po kojoj je Bog učinio čovjeka „mrtvim za 100 godina“ a da mu se nisu pokvarili hrana i piće, ili magarac – jeste jevrejska priča. (Sura 2:259ff.).
5. Priča da je Mojsije bio oživljen i drugi materijal potječu iz jevrejskog Talmuda (Sura 2:55, 56, 67).
6. Priča u suri 5:30,31 također može biti pronađena u pred-islamskim radovima od Pirke Rabbi Eleazer, the Targum of Jonathan ben Uzziah and the Targum of Jerusalem.
7. Priča o Abrahamovom spasenju od Nimrodove vatre potiče iz Midrash Rabbah (vidi sure 21:51-71; 29:16, 17; 37:97,98).
Također mora biti ukazano i na to da Abraham i Nimrod nisu živjeli u isto vrijeme. Muhammed je redovno u Kur’anu miješao ljude koji nisu živjeli u isto vrijeme.
8. Nebiblijski detalji o posjeti kraljice Sabe u suri 27:20-44 potiču iz Second Targum of the Book of Esther.
9. Izvor sure 2:102 je bez sumnje Midrash Yalkut (poglavlje 44)
10. Priča iz sure 7:171 kada je Bog podigao Sinajsku goru iznad glava jevreja i prijetio im da će ih zdrobiti ako se ne povinuju zakonu potječe iz jevrejske knjige Abodah Sarah.
11. Priča o pravljenju zlatnog teleta u divljini, u kojoj je lik iskočio iz vatre potpuno formiran i koji je čak i mukao (sura 7:148; 20:88), potječe iz Pirke Rabbi Eleazer.
12. Opisanih sedam rajeva i pakala u Kur’anu potječu iz Zohar and the Hagigah.
13. Muhammed se poslužio Abrahamovim Testamentom učeći da će biti korištena vaga na Sudnjem danu kako bi se izvagala dobra i loša djela na osnovu kojih će se praviti odluka hoće li neko ići u raj ili u pakao (sura 42:17; 101:6-9).
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
citaj malo bolje ovo sto sam na engleski postovao pa mozda primjetis sta si kopirao.
vec sam ti rekao da sve sto si ti napisao na svome jeziku vec postoji na engleskom jeziku koje sam procitao na islamskom sajtu. 
...