banjalukaforum.com

E vala Maran Ata, kao pravoslavac na ovo sto si napisao moram da reagujem.
Odakle ti ovo? Koji duhovnik ti je to rekao? I ti mislis da ces nekoga privuci u pravoslavlje ovakvim tvrdnjama?????????!!!!! Kakva sablazan!
Ako malo vise procitas, vidjeces da na ovakva pitanja kao sto je sudbina nekrstenih beba Pravoslavna Crkva ne daje izricite odgovore u smislu da li ce se ta beba spasiti ili ne. Ono sto nam je zapovijedjeno jeste da nasu djecu OBAVEZNO krstimo, a ako se iz bilo kog razloga desi da beba umre nekrstena, nase je da se molimo za dusu tog djeteta, da je Gospod krsti na onom svijetu Duhom Svetim, sto nije nista nevjerovatno i u svetootackoj literaturi ima primjera da su pojedini ljudi bili krsteni na onom svijetu. Ne da mi se sad da trazim, ali imam u jednom broju Svetigore vidjenje jednog ruskog svetitelja, mislim da je Sveti Jovan Kronstatski ali nisam siguran, koji je (izmedju ostalog, vidjenje je dugacko) vidio u raju djecu koju su njihove majke abortirale. Ovo naravno nije poziv na abortus, svetitelj cak u tom tekstu naziva grijeh tih majki neoprostivim.

...

http://www.rastko.org.yu/svecovek/duhov ... hizis.html

_________________
Маран Ата

Cini mi se da pogresno tumacis rijeci vladike Nikolaja. Evo sta je on u katihizisu napisao:

Zasto je potrebno da se deca krstavaju?
Prvo, iz bojazni da dete, ako umre nekrsteno, bude iskljuceno iz hriscanske porodice i da se tako na Poslednjem sudu pojavi medju neznaboscima.

Dakle, on pise da postoji bojazan da ce se to dogoditi, a ne sigurnost kako ti to predstavljas. Ako malu bebu krstimo, i ona umre, sigurni smo da ce se spasiti, a ako je ne krstimo a ona umre njeno spasenje je pod velikim pitanjem i to je ta bojazan. Dakle, nismo sigurni ni da ce se to dijete spasiti, niti da nece. Sada tu dolazimo do veoma dubokih teoloskih pitanja u koja mi kao laici ni ne treba da ulazimo, a ono sto je do nas, to je ono sto sam vec napisao - molitva za tu djecu da se i ona spasu.

Prvo je to za tebe bila sablazan.

Trenutno je bojazan.

Vidno si napredovao...

_________________
Маран Ата

ako malu bebe krstimo sigurno ce se spasiti.pa ljudi sta je vama.ako ja odlucim da se krstim, i nastavim da se kurvam, kradem i td, jel cu se spasiti.jer koliko vidim vi poentu stavljate samo na cinu, krstenje.
i daj te se dogovorite oko djece.nadjite mi u Bibliji gdje ce ovi biti spaseni a druga djeca nece. nemate pojma o istocnom grijehu a kamoli o cinu krstenje.zbog cega treba covjek da se krsti i koje odluke je donio nakon tog cina. procitajte sta kaze Pavle.

_________________
ljubi ljubi , al glavu ne gubi...

maran ata. de pronadji i te stihove gdje de se nekrstena beba pojaviti sa satanistima, neznaboscima, ateistima, agnosticima. me na znam sta si sve nabrojao. nemoj piti ni vodu, kad se budes pojavljivao, poceo si pretjerano da lupas. daj samo malo smanji. ili se uozbilji. ima osoba koje citaju.

_________________
ljubi ljubi , al glavu ne gubi...

Malo si pobrkao loncice prijatelju.

Niko nije tvrdio da postoji garantovano spasenje. Ono sto je vec receno, a ti nisi hteo ili znao da procitas je da se mozemo jedino spremati da budemo sto bolji kandidati za spasenje. Kada je rec o malim bebama, rec je o bebama koje umru kao bebe a nekrstene i njihov polozaj u odnosu na bebe koje umru kao bebe, ali krstene. Totalni si promasaj. Nego, ako zelis da se ukljucis u konstrutivnu diskusiju, skoncentrisi se malo na prethodne tekstove i iz njih nastoj da ostanes u kontekstu diskusije.

Haj, znam ja da ti to mozes...

_________________
Маран Ата

ocu ja u konstruktivnu zabavu da uletim. vidi ti gore sta je napisao tvoj braco simson, jer si stavio nekrstenu djecu sa satonistima i ostalima neznaboscima, a to automatksi znaci nema spasenja. jedino ako ne smatras da se i iz pakla moze spasiti

nisi mi naveo stihove koje sam trazio a potvrdjuju tvoju tezu, koju si ti naveo. da ne bi ponavaljao procitaj gore, sta se to trazi.

bolje ti je da ne znas koliko mogu, jer si onda gotov

_________________
ljubi ljubi , al glavu ne gubi...

Koliko vidim, i ti se zaleces sa pretpostavkama tipa "a to automatksi znaci nema spasenja"...

Kako znas da nema ? Jel ti to neko dosapnuo ili je tebi dato da presudjujes ?


Pozdrav.

_________________
Маран Ата

Ovo što slijedi je moje mišljenje o krštenju koje sa zakašnjenjem iznosim.
Ne bih želio da se ovo shvati kao izraz mog nezadovoljstva onim što pišu Maran Ata i Simpson i kao moje kontriranje njima već je ovo rezultat mojih spoznaja i razmišljanja do kojih sam došao kroz svoju duhovnu izgradnju.

Neosporno je da krštenje ima veliku važnost za čovjeka koji se posvetio duhovnoj izgradnji. Takođe je neosporno da je krštenje vodom (ili je to zapravo bilo obraćenje) imalo važnost do pojave Isusa Hrista. Sa pojavom Isusa Hrista krštenje vodom predstavlja samo simbol onog glavnog u krštenju, suštine krštenja.
Krštenje se ako se ne varam obavljalo tako što se čovjek čitav potapao pod vodu i onda izranjao. To je simbolizovalo čovjekovo umiranje, jer čovjek pod vodom ne može da živi, i onda ponovno rođenje pri izranjanju. Ponovno rođenje predstvalja rođenje u Hristu o čemu govore poslanice Novog Zavjeta


Ono što je bitno uočiti je da je nakon Isusa Hrista na snazi krštenje Duhom Svetim a ne krštenje vodom. Krštenje vodom je samo simbolizam koji je prikazivao suštinu ali sam nije suština. O tome da je krštenje vodom zamjenjeno krštenjem Duhom Svetim vrlo jasno govori Jovan Krstitelj:

"Ja dakle kršćavam vas vodom za pokajanje; a onaj koji ide za mnom, jači je od mene; ja nijesam dostojan njemu obuće ponijeti; on će vas krstiti Duhom svetijem i ognjem." (Matej 3, 11)

Dakle ovako: Ja Jovan Krstitelj vas krstim vodom a iza mene ide Isus Hrist koji će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem (a ne više vodom, voda se ne pominje). Dakle krštavam vas vodom a iza mene će vas Isus Hrist kristiti Duhom Svetim i ognjem!

I Isus Hrist je rekao:

"Jer je Jovan krstio vodom, a vi ćete se krstiti Duhom Svetim ne dugo poslije ovih dana." (Djela Apostolska 1,5)

Šta sad nije jasno i zašto vjerske zajednice i dalje krste vodom?

Vjerovatno zato što su onda apostoli i dalje krstili vodom. Upravo time oni koji i dalje zagovaraju krštenje vodom brane to svoje učenje o krštenju.

Istina je da su apostoli i dalje koristili vodu pri krštenjima i to je zapisano u Novom Zavjetu ali to što su krstili vodom su samo zaostaci simbolike i ritualne prakse od koje se mnogima teško odvojiti. Tadašnjim Izraelcima se bilo teško odvojiti od rituala i tradicije zbog čega ih je Isus u više navrata kritikovao. Isto tako je današnjim crkvama teško da se ostave tradicije i rituala koji su samo bili slika suštine i koje je davno trebalo prevazići.
Takođe je velika istina koja se može provjeriti u Novom Zavjetu i to da je Duh Sveti silazio na one koje su krstili apostoli.

"A kad iziđoše iz vode, Duh Sveti pade na uškopljenika, a anđeo Gospodnji uze Filipa, i više ga ne vide uškopljenik; nego otide putem svojim radujući se." (Djela Apostolska 8, 39)

"A kad Pavle metnu ruke na njih, siđe Duh sveti na njih, i govoraše jezike i proricahu." (Djela Apostolska 19, 6)

"Tada apostoli metnuše ruke na njih, i oni primiše Duha svetoga." (Djela Apostolska 8, 17)



Dakle jasno piše da je Duh Sveti silazio na one koje su krstili apostoli.

Silazi li Duh Sveti na one koje krste sveštenici?
Vidi li se razlika između onoga koga sveštenik krsti i onoga koga ne krsti?
Ili još bolje, vidi li se razlika između osobe prije krštenja i iste te osobe nakon krštenja a koju je krstio sveštenik, i to vodom?
Ne zaboravimo da se to kod krštenja Duhom Svetim vidjelo:

"A kad Pavle metnu ruke na njih, siđe Duh sveti na njih, i govoraše jezike i proricahu." (Djela Apostolska 19, 6)

"Jer ih slušahu gdje govorahu jezike, i veličahu Boga." (Djela Apostolska 10, 46)


A pogledajmo još nešto u 10. poglavlju Djela Apostolskih kad je Petar propovijedao Korniliju i njegovom domu.

A dok još Petar govoraše ove riječi, siđe Duh sveti na sve koji slušahu riječ. I udiviše se vjerni iz obrezanja koji bijahu došli s Petrom, videći da se i na neznabošce izli dar Duha svetoga. Jer ih slušahu gdje govorahu jezike, i veličahu Boga. (Djela Apostolska 10, 44-46)

Tek nakon što su primili Duha Svetog je rečeno da se krste i ritualno, vodom: "Eda može ko vodu zabraniti da se ne krste oni koji primiše Duha svetoga kao i mi?" (Djela Apostolska 10, 47)

Iz ovog primjera se lijepo vidi da krštenje vodom tj. polijevanje vodom uopšte nije (pred)uslov za pravo krštenje - krštenje Duhom Svetim.

Krštenje vodom pored simbolizma umiranja za grijehe i ponovnog rođenja za život u Isusu Hristu simbolizuje i čišćenje, ne tjelesno nego duhovno čišćenje, odlučna odluka za istinsko predavanje Ocu Nebeskom. Zato je apostol Petar rekao:

"Za spomen toga i nas sad spasava krštenje, ali ne pranje tjelesne nečistote, nego obećanje dobre savjesti Bogu, vaskrsenjem Isusa Hrista." (1. Petrova 3, 21)


Krštenje je obećanje dobre savjesti Bogu, dakle čvrsta odluka da će osoba od tog trenutka priznavati Oca, Sina, Duha Svetog, Sile Nebeske i da će se truditi da se ponaša u skladu sa njihovom voljom. To onda znači da se osoba koja se na ispravan način krsti mora i upoznati sa voljom Oca Nebeskog a to znači da mora čitati Sveto Pismo koje je Božija Riječ i u kome je zapisana Božija volja, u kome je zapisano šta treba a šta ne treba raditi. Ovo upoznavanje sa Božijom voljom zapisanom u Svetom Pismu i onda ponašanje u skladu sa tom voljom mora biti plod pravog istinskog krštenja. Ako nema ovog ploda onda krštenje nije bilo pravo.

Dakle krštenje je unutrašnji preobražaj.
Taj unutrašnji preobražaj je bio vidljiv kod prvobitnih hrišćana ali nije vidljiv kod (većine) onih koje krste sveštenici jer velika većina koji su tako kršteni su se nastavili ponašati potpuno identično onako kako su se ponašali prije krštenja. Nastavili su potpuno isti život. Nije došlo ni do kakvog pozitivnog pomaka. Recimo mnogi se krste da bi dobili papirić krštenicu i da bi sa njim mogli nešto uraditi što prije nisu mogli, npr. mislim da se u crkvi mogu vjenčati samo oni koji imaju papirić krštenicu. I onda tradicionalna porodica hoće da se tatin sin vjenča u crkvi a pošto on i/ili mlada nisu kršteni onda ih potjeraju da se prvo krste, oni se krste, vjenčaju ali ne dođe ni do kakve unutrašnje promjene u njima, sve ostane po starom - nema onog obećanje dobre savjesti Bogu.

Kako onda to krštenje može biti pravo i kako može imati neku duhovnu vrijednost?

Ili primjer sa vjeronauke koju sam imao u osnovnoj školi gdje je sveštenik stalno tražio da dignu ruke oni koji nisu kršteni da bi ih potom pitao "kad ćemo se krsiti?". Time su se oni koji su dizali ruke osjećali manje vrijednim od drugih jer je on stalnim pitanjem "kad ćemo se krsiti?" svjesno ili nesvjesno potencirao da su oni koji su kršteni bolji i da ostali moraju pothitno da se krste. Zbog tog pritiska broj ruku koje su se dizale je vremenom bio sve manji, preplašena djeca su se krstila. S druge strane ja sam uvijek dizao ruku . Ali ta djeca su se samo polila vodom u crkvi i nastavila po svome, niko od njih nije znao ni šta to krštenje tačno znači ni kako oni treba dalje da se ponašaju. Oni su na to gledali samo kao na još jednu obavezu koju treba izvršiti i za koju im je bilo drago što su je skinuli sa glave.

Kako onda to krštenje može biti pravo i kako može imati neku duhovnu vrijednost?

Mnogi su "kršteni" jer je njihova tradicionalna familija vršila pritisak na njih. Dakle samo zato da pokažu kako su pravi pravoslavni Srbi da ne bi odudarali, da nastave tradiciju jer su svi u familiji kršteni. A opet nikakve promjene ne bude u njima. Krštenje proslave kao rođendan, okupi se familija, slave, piju jer je (formalno) izvršena još jedna dužnost...a dalje sve po starom.

Kako onda to krštenje može biti pravo i kako može imati neku duhovnu vrijednost?

Sad bi bilo dobro osvrnuti se na

Posljedice pravoslavnog učenja o krštenju


Iz svega ovoga se može vidjeti ono što je jasno uočljivo kad se posmatraju oni koji sebe zovu pravoslavni hrišćani a to je da većina njih koji su "kršteni" uopšte ne donose plodove Duha Svetog, uopšte u njima nema neke pozitivne unutrašnje promjene što je osnova svakog krštenja a sa druge strane postaju oholi i umišljeni jer su im neki rekli da tim polijevanjem vodom dobijaju ulaznicu u raj. To se može vidjeti na forumima gdje neki "kršteni" pravoslavci koji nemaju pojma o Svetom Pismu ni o tome šta stvarno znači krštenje pokušavaju soliti pamet onima koji redovno čitaju Sveto Pismo i koji donose kakve-takve plodove Duha Svetog. Često su adventisti ukazivali na sve ovo ali pravoslavci ih ne žele slušati i nazivaju ih "nekrsti". Koje li ironije, adventisti se trude da donose plodove Duha Svetog, rade na svojoj duhovnoj izgradnji, proučavaju Sveto Pismo i po svemu pokazuju znakove pravog krštenja, za razliku od mnogih pravoslavaca.

Ako se ne varam i kod adventista je ostalo krštenje vodom ali oni bar potenciraju neophodnost duhovne izgradnje, čitanja i proučavanja Svetog Pisma i ponašanja u skladu sa njim. Zbog toga se kod njih mnogo bolje mogu vidjeti plodovi istinskog krštenja nego kod pravoslavaca.

Posljedice pravoslavnog učenja o krštenju su te da ljudi ostaju neduhovni, ljude se ne uči da im krštenje ništa ne vrijedi ako ne dođe do unutrašnje primjene i zbog toga malo ko radi na svojoj duhovnosti već većina misli da su spašeni time što ih je sveštenik polio vodom i zbog toga ne vide potrebu da dalje rade na sebi.
Kad se pravoslavcima koji su "kršteni" a koji uopšte ne čitaju Sveto Pismo i ne rade na svojoj duhovnoj izgradnji ukaže na sve ovo onda počnu da se brane i da na neke nelogične i smiješne načine pokušavaju opravdati to svoje "krštenje" jer im ne odgovara kad im se kaže da treba raditi na sebi i da će krštenje tek tada imati pravu vrijednost. Lakše im je jednom se politi vodom, slaviti božić, uskrs i slavu (za šta nema osnova u učenju Svetog Pisma) i vjerovati da su time ugodili Bogu i da imaju osiguran ulazak u raj. Ide se linijom manjeg otpora. Nema se vremena za duhovnu izgradnju jer kako bi onda mogli lunjati po kafanama, psovati sve pa i Boga, varati, krasti, biti licemjeran, sa totalnim nepoštovanjem i vođeni niskim strastima se odnosti prema suprotnom polu i u suštini ponašati se u strogoj suprotnosti sa učenjem Svetog Pisma.

I takve crkva naziva krštenima jer ih je pravoslavni sveštenik jednom prilikom polio vodom!!!


Dok god se crkva jasno i glasno ne ogradi od ovakvih i ne kaže takvima u lice da nisu kršteni i da im ono crkveno krštenje bez unutrašnje promjene ništa ne vrijedi ovaj narod će duhovno sve više propadati a crkva na sebe navaljivati sve veći grijeh koji je i sada ogroman.

Ako pravoslavna ili bilo koja druga vjerska organizacija kao suštinu svakog krštenja ne potencira lični duhovni rad kroz upoznavanje Božije volje čitanjem Svetog Pisma i ponašanje u skladu sa Božijom voljom onda ona laže narod i zavodi ga. To možda ne rade namjerno ali to nije opravdanje. Još je i prvi među Hristovim apostolima, apostol Petar, rekao da je krštenje "obećanje dobre savjesti Bogu" a toga nema kod mnogih koji se krste u pravoslavnoj crkvi. Kako onda to krštenje može biti pravo?

Jako je žalosno vidjeti mnoge koji su "kršteni" a uopšte ne rade na svojoj duhovnosti, uopšte ne čitaju Sveto Pismo, neki ni ne znaju šta je Sveto Pismo i ne znaju da je Biblija i Sveto Pismo isto već misle da je jedno skraćena verzija drugog. Takvih je jako mnogo. A crkva njih zove krštenima!!!

Crkva je sadašnjim učenjem o krštenju ponizila jedan sveti čin i svela ga na sprdnju, na kruti formalizam. I u svom sljepilu ne vide da to njihovo "krštenje" nema logike. Po njima čovjek koji je kršten u pravoslavnoj crkvi a ne radi duhovnu izgradnju je na višem nivou pred Bogom od onoga koji nije kršten u njihovoj crkvi a koji radi duhovnu izgradnju.

I pored svega toga krštenje ne može ići prije odluke da se istinski služi Bogu već nakon nje što je i logično jer oni koji se prvo "krste" polijevanjem vodom uopšte ne daju garanciju da će se predati Bogu što je osnova krštenja ("obećanje dobre savjesti Bogu") i što je i samo po sebi dokaz da to nije pravo krštenje koje mora biti unutrašnja promjena i predavanje Bogu.

Zbog toga krštenjem upravlja Otac Nebeski. On zna ko se iskreno predao Bogu i tek onda ga krsti Duhom Svetim. Ovakvo krštenje je sveto i ne može da omane.

Krštenje u crkvama polijevanjem vodom po onome što se vidi i može a i ne mora da donese duhovne plodove, dakle čas to krštenje radi a čas ne radi što je još jedan u nizu dokaza da to ne može predstavljati pravo krštenje.

Sa druge strane Božije krštenje, krštenje Duhom Svetim, donosi plodove jer se njime krste osobe tek nakon što se istinski predaju Ocu Nebeskom.

Kad sam već sve ovo napisao da dodam i ovo

Moj prijedlog


Moj prijedlog bi bio da crkva pokrene masovnu kampanju putem svih medija, javnih predavanja i na sve druge načine i da obrazuje narod, da ga uči šta je prava duhovnost.
Konkretno u slučaju krštenja treba da naglasi da krštenje ne vrijedi ako ne donosi duhovne plodove, da ne vrijedi ako se čovjek iskreno ne preda Bogu, da ne vrijedi ako se ne proučava i ne izvršava Božija volja kroz čitanje Svetog Pisma i da je bez svega toga krštenje bilo samo gubljenje vremena.

Pored toga svima koji se tek trebaju krstiti sveštenik treba u najmanje pola sata detaljno objasniti pravu suštinu krštenja i treba naglasiti i upozoriti da ono nema nikakvu vrijednost ako se krštena osoba ne preda Bogu i ne radi na svojoj duhovnoj izgradnji i da je bey toga krštenje samo gubljenje vremena.
To treba utuviti u glavu svakome ko je kršten i ko se misli krstiti u crkvi.

Kad bi se ovo ovako uradilo ljudi bi bili mnogo oprezniji, ne bi se busali u prsa što su poliveni vodom ako pri tom ne rade na svojoj duhovnosti.
Ljudi tada ne bi živjeli u laži i zabludi da imaju kod Oca Nebeskog bolje pozicije samo zato što su u crkvi poliveni vodom ako pri tom ne rade i na svojoj duhovnosti.
Ljudi bi tada znali da moraju redovno raditi na svojoj duhovnosti, na ličnom povezivanju sa Ocem Nebeskim i da će sve zasluge pred Ocem Nebeskim imati zbog toga a ne zbog nekog formalnog polijevanja vodom.

Bilo bi mnogo dobro da oni koji to mogu prihvate ovo što je rekao Vader jer je u cijelosti na mjestu, i jedini način kako da se zaista nešto učini za dobro naroda i time možda izbjegne ono što je svim licemjerima već spremno i čeka.
Još jednom podsjećam na primjer opisan u 1.knjizi Samuilovoj 2 poglavlju, sa prorokom Ilijem i njegovim sinovima. Očigledno da nije ozbiljno shvaćen, a to nije dobro.
Hitno je potrebna ovakva akcija i ne samo u pogledu krštenja, dok vjerska zajednica koja se naziva pravoslavnom još ima mogućnosti da takvu akciju izvede. Jer bi se uskoro moglo desiti da, kao u navedenom primjeru, neki koji su sada okićeni zlatom idu okolo proseći. A i narodu kojega su pastiri bilo bi isto tako teško. Bolje da ne.

_________________
UIOSDSAHA

Ovo su, Vaderu, neka vrlo dobra pitanja koja si postavio, a vidim i da si veliki trud ulozio da to objasnis.
Imalo bi se svasta nesto napisati da bi ti se kvalitetno odgovorilo, ukljucujuci i to da Crkva uopste ne osporava cinjenicu da je proces obrazovanja u vjeri onih koji hoce da se krste, a sto je prije bio uslov za krstenje, danas prakticno na nuli.
Veliki su zadaci pred svestenstvom, ali to sto si ispravno uocio neke slabosti sa kojima se ja slazem, ne znaci da si u potpunosti pogodio i neke kljucne stvari si pogresno protumacio.
Postavlja se, medjutim, pitanje - kakva je svrha da ti odgovaram? Dosadasnji tok glasanja koje sam postavio pokazuje da je interes za ove tekstove koje pisemo zanemarljiv, a pisanje oduzima nevjerovatno mnogo vremena. S druge strane, postoji li bilo kakav odgovor, bilo kakav argument koji tebe moze navesti da promijenis misljenje o Pravoslavnoj Crkvi, da joj pridjes, krstis se u njoj i postanes njeno cedo? Dosadasnji tok diskusije mi nije dao povod da zakljucim da je tako, pa ne vidim zasto bih ulagao trud da ti odgovaram. Ako ti stvari vidis drugacije, izvoli reci. U krajnjoj liniji, nemoj misliti da si ti prvi koji si se sjetio da postavis takva pitanja, niti da Crkva osudjuje postavljanje istih. Ali odgovori postoje i mogu se naci u pravoslavnoj literaturi. Ne moramo ti sve mi ovde servirati, mozes nesto i sam procitati.

Simpson ima zaista zdrav odnos prema svom uvjerenju i zaista bi bilo dobro da se uticaj takvih osoba što više poveća i u pravoslavlju i u drugim vjerskim zajednicama, pogotovo velikim.
Ipak, skrećem mu pažnju na to da iako je odziv na glasanje skroman nikako ga ne bih nazvao zanemarljivim, dokle god ima ikoga ko ne glasa za posljednju opciju (dosadni ste..), što se mene tiče, vrijedi pisati, pogotovo što je ono što iznosim teško naći i u kakvoj literaturi. Osim toga jedan od mojih motiva za ovoliko pisanje je i taj da napokon zapišem ono što sam godinama nosio u srcu i glavi i tek gdjegdje pribilježio nešto na neku ceduljicu ili svešcicu. Osim toga nerijedak je slučaj da me rasprave na ovom forumu potaknu na razmišljanje i preispitivanje, pa tako dođem do novih spoznaja koje takođe uglavnom iznesem.
Da ne dužim, što se mene tiče, na ovom forumu vrijedi pisati sve dok ima nade da to iko pročita. Pa makar bio samo jedan ili jedna.

_________________
UIOSDSAHA

Vader je vrlo lijepo izložio onu glavnu poentu istinskog i formalnog krštenja, ali imam nešto malko da dodam na to.
Naime, krštenje ognjem nije nikakvo paklensko kažnjavanje onih koji odbijaju Boga, nego naprotiv upravo suprotno:"Zlato se kuša u vatri, a izabrani u peći poniženja!" Ovaj starozavjetni citat u cijelosti definiše kakav je to oganj kojim se trebamo krstiti. Kada Isus Hrist spominje da trebamo biti spremni ponijeti svoj krst i krenuti za njim to znači isto: biti spreman podnijeti sramotu i ruganje od svoje okoline radi njega. To isto kasnije pominju i apostoli Petar i Pavle, naglašavajući da trpljenje rađa čvrstinu u vjeri i pouzdanju u Oca. Jedino što Petar još upozorava i na to da pazimo nije li naše stradanje kazna za pogreške jer je to stradanje prvenstveno usmjereno na to da nas promijeni i izbaci iz loše staze kojom smo krenuli. Bilo kako bilo stradanje je dobro za nas ovako ili onako, pod uslovom da smo ga svjesni sa prave strane.
Krštenje Duhom Svetim i ognjem dakle "dubinsko" čišćenje čovjeka i svjesno kupanje u spoznaji Oca Nebeskog i njegovim blagodatima. Krštenje vodom ima takođe svoju vrijednost, ali posvećen čovjek ga može praktikovati i u svojoj kupaonici svakodnevno (naravno sam čin krštenja nije potrebno raditi tako često, ali mnogima nije loše da ga tu i tamo obnove jer ako su zapustili duhovnu izgradnju kao da i nisu kršteni), isto kao što posvećen čovjek može svakodnevno i za svojom trpezom jesti simboličko "tijelo Hristovo" hljeb svoj potrebni. Svetost ili nesvetost takvih postupaka zavisi isključivo od učesnika u njima i njihovog duhovnog raspoloženja i stanja, a ne od čina ili poziva onoga ko ih izvršava. Jer Duh je svugdje i nigdje, privlači ga čisto i smjerno i iskreno srce, odbija oholo i ispraznim i sebičnim mislima napunjeno srce. I ne dopušta da mu se određuju tarabe, ovdje ga ima, ovdje ne, ovaj ili ovo ima pravo da ga proslijedi drugom, a ovo ne. Ko to tvrdi taj Ga ne zna.

_________________
UIOSDSAHA

Za sada cu samo reci da ovo:
apsolutno nije tako.

Da li to znaci da treba uspostaviti kriterije koji ce da definisu da li je krstenje uspelo ili ne ? Koji bi to kriteriji bili ? Duhovni darovi su razliciti... pa prema tome, da li je moguce uspostaviti te kriterije ? Koja razlika bi onda bila izmedju tog krstenja i krstenja u pentekostalnoj sekti u kojoj onajkoji je krsten MORA da progovori nerazumljivim jezikom kao dokazom da je krsten ?


Pozdrav.

_________________
Маран Ата