banjalukaforum.com

Dakle, koji su vaši (ne)skriveni strahovi i kako ih prevazilazite?

Eto, pitanjce...

Šta kažete?

Jedino cega se plasim je vadjenje krvi

A kako prevazilazim... Pokusavam da izbjegnem na svaki moguci nacin.

E i ti si mi neki gangster, bojiš se krvi...

Šta je sa ostalima? Ne bojite se ničega?!

Evo ja se bojim nekih divljih životinja, znate one bez nogu, što gmižu...brrrr, naježim se odma'.. Kad ih vidim na TV gledam zatvorenih očiju...

Bojim se samo svoje krvi...

Opake bolesti, toga se jako bojim.

celavi gangster: da te utjesim,ja sam sama sebi izvadila krv doduse iz prsta dosta puta na vjezbama na fax-u hehheeh a iz vene je to nemoguce uraditi sam!
No naravno ne bojim se toga....

Cudi me da jos niko nije napisao da se boji stomatologa???

Ja se bojim lifta(zaglavila sam se sama par puta u liftu )

Bojim se zmija

A smrti, zemljotresa,teskog bolovanja i slicnih stvari se ne bojim, jer na to tesko da mogu uticati i mislim da strah od toga moze da dovede u psihozu, i da od takvog straha nema koristi.....

Ne volim zubara ali volim zubarke

Po meni to nisu pravi strahovi.
Mislim da rijec "strah" ima drugacije poimanje.
Svi ljudi se boje tih sitnica, svako se boji pozara,
udesa, fizickih bolova.
Ali svi ti nazovi "strahovi" se desavaju kad se tako
nesto desi. Niko ne sanja da ce mu se mozda desiti
udes ili da ce pasti sa prozora.
Postoje strahovi unutar nas za koje nismo ni svjesni
ali smo svjesni da nesto djeluje na nas dok postupamo
na ovaj ili onaj nacin.
Da li se iko plasi sebe i svojih osobina?
Da li je iko razmisljao o tome da neka njegova osobina
moze da dodje do izrazaja i da napravi probleme u zivotu
a da jednostavno ne mozes da je kontrolises?
Zapitajte se malo vishe koliko poznajete sebe.

misk0: hoces da kazes da mi vecina ovdje ovih forumasa ne poznaje sebe, time sto nije napisala na javnom forumu da na sebi mrzi neku osobinu,da zbog toga osjeca strah itd....
To su previse licna pitanja...

Ja imam "strah" samo zbog jedne svoje osobine koju ranije nisam mogla da iskontrolisem,ali vremenom to vise nije ni blizu straha vec cisto obazrivost!!
U pitanju nije nikakva losa navika, vec cisto jedna osobina karaktera(koja je vrlo pozitivna ali zbog koje mozes da nadrljas!!).

Mislim da se covjek treba osloboditi strahova bas tako sto spoznajom samog sebe i otkriva svoje potrebe, sta zeli a sta ne, sta moze, sta ne moze, sta smije sebi dopustiti a sta ne.Onaj koji je prepun unutrasnjih strahova , ko ne moze da se iskontrolise ,po meni nije svjestan svog bivanja u bitku!!!(wauuu koja filozofijaaaa )

Hm, ovako,
Ja mali broj forumasa poznajem licno, i ne mogu da sudim ko koliko poznaje sebe, ali ovi gore postovi su isuvise plitki. Ne govori se
o pravom strahu.
Zasto neko mora da mrzi svoje osobine? Pa sve osobine koje ja imam su dio mene i cine moju licnost. Ja se trudim da ih upoznam i da ih iskoristim kako najbolje mogu.



Ne treba se svih strahova oslobadjati. Strahovi crtaju granice. Strahovi pomazu. Naravno u svemu treba biti umjeren.

Pa zar bilo koje dublje razmisjanje, za koje treba vise vremena nego za vrijeme potrebno da se otvori kesica bombona treba da nazovemo "filozofiranjem" ?
Uostalom ko je u mogucnosti da dublje razmislja o sebi i o okolini, mocice da prati diskusiju i da osjeti "fluid".
Ko se bude trudio ..

Fino fino... znaci mi smo svi "plitki" po tvom misljenju.

Opusti se malo misko... jel sve u zivotu mora da bude komplikovano i da ima neko duboko znacenje?

Strahovi pomazu. (Istina, pomazu u ljudskoj gluposti.) Kod nas postoji jedan savrsen izgovor: strah od nepoznatog. Ali to je samo izgovor kukavice, realno gledajuci tako nesto ne postoji. Mi ne znamo kakvi cemo biti u nepoznatom, mozda bi bili onakvi kakvi ne bi zeljeli, pa onda izmisljamo izgovore. Bojimo se nase slike o sebi, ona je tako nefleksibilna. Nauka pomaze da dodjemo do prinudnog zakljucka: jedan lijepi zakon kaze da energija ne nestaje nego se pretvara iz jednog oblika u drugi. Strah je ogromna negativna energija i ako ne prihvatite odgovornost za nju morat ce te imati srece kad budete npr operisali cir ili ko zna sta vec? Inace, razbijanje strahova ne obuhvata nikakvu kontrolu nad sobom. Ako si ih nesvjestan, najzad postani ih svjestan. Nijedan strah nije toliko u podsvijesti da se do njega ne moze doci. Ukoliko kazes da ga kontrolises tada ze tebe postoji savrsen lijek: rad na iskrenosti.

Slažem se sa Gumicom da je "strah od nepoznatog" savršen izgovor.

A strah od smrti?

Evo pocicu od sebe, nek svako napishe za sebe.
Ok bojim se bolesti, gade mi se (bojim se) buba
sa 1000 nogu, cupavih ljigavih, bojim se ostati
bez vode..
... to be continued..

Pa smrt je tako reci smisao zivota (ha ha ha). A zasto: zamisli zivot sam po sebi koji traje i traje, i traje, i traje cak vise od beskonacnosti. Da tako nesto i postoji ne bi ni znala za zivot, jer nema tog necega da te osvjesti. Tako i sreca, ne znas da je imas dok ne dodjes do boli. Nemas pojma da imas bubreg dok te ne zaboli. Ovog trena toliko toga *imas* da nemas pojma da to imas. Zato je svaka suprotnost smisao onoj drugoj strani. Vjerovatno da je ljudsko bice to koje treba da bude iznad zivota i iznad smrti. Zvuci ludo, sta ces tako je. Pogledaj ko se boji smrti (=onaj koji je prolazan) i tako pridji strahu od smrti.
>
Inace ja ne pricam o svojim strahovima jer ih mijenjam svake sedmice. Svaki strah kod mene je strah od mene. Da bi se radilo na strahovima (bez ikoga) covjek mora biti dobro opusten. Nema mogucnosti za rad: na vrat na nos.
>
Ali da pricu ne bih osiromasio, izvolite molim: bojim se da me ne sahrane zivog!

Mnogi pisu o strahu od teske bolesti. Treba ciniti na preveciji toga svakodnevno, u svakom trenutku, ali strah nicemu ne vodi,zato kazem da se straha treba osloboditi. Ljudi koji se previse boje upravo takvih stvari, sugestijom navuku takvo nesto na sebe i uvijek im se desi gore pomenuto..
I sama nisam vjerovala u sve to, ali vidim da je sugestija i moc psihe vrlo bitna....
Takodje, i sama sam bila par puta u nekim zdravstvenim nedoumicama(bila bi luda kad se ne bi bas nimalo bojala), ali uvijek pokusavam da ne mislim na strah,sazaljenje samme sebe, nego sta uciniti da se sve to prevazidje na psiholoskom planu.

Strah od fizickih stvari je dobar,funkcionalan jer stvara granicu, evo primjera, misk0 npr. nece ici tamo gdje nema vode ), gangster nece dati da mu se krv izvadi, ja necu ici kroz visoku travu po ljeti jer tamo sigurno ima zmija....i to su dobri pozitivni strahovi. No ovi duboki strahovi od neizvjesnog i smrti, znaci ti strahovi su unaprijed, i oni su po meni jako losi, treba ih se osloboditi. Takvi strahovi dovode do rasijanja, otsutnosti duha,manije, depresije, ludila....

O smrti ne razmisljam, ali zasto da se bojim necega sto je prirodna pojava, ja tu ne mogu da uticem, prema tome, zasto da me vodi strah,da me rastura iznutra jer takav strah nema funkcije.

A onda



Ovo je u kontradikciji sa onim gore.

Ako je djelovanje (auto)sugestije, placeba, vjere dokazana i potvrđena i od strane ljekara i psihologa ali i običnih ljudi šta mislite šta bi bilo kad bi ljudi u cijelom ili većem dijelu svog života vjerovali da smrt nije prirodna pojava (kao što i nije) i da nije neizbježna (kao što i nije)? Psiholozi su vršili ispitivanja na određenom uzorku u određenom vrmenskom periodu a šta bi bilo kad bi napravili eksperiment sa ljudima koji stalno i istinski vjeruju da će živjeti ispunjeni srećom, zdravljem, kreativnošću i da će živjeti mnogo duže od prosječnog čovjeka ako ne i vječno? Da li bi nas rezultati iznenadili?

Moramo se ovo pitati ako vjerujemo i znamo za moć psihe, autosugestije, podsvijesti, vjere.

Baš bi me zanimalo pojašnjenje ove dvije zagrade "kao što i nije".

Navika. To je stvar navike. Ljudi smatraju za prirodno ono na šta su navikli, što je često. Evo sad zbog porasta homoseksualnosti neki čak i to smatraju prirodnim. Nekad je bilo prirodno osvjetljavati kuće svijećom i lampom a da im je neko tada pokazao sijalicu i kako se ona pali trenutno proglasili bi to za đavolsku napravu, to tada nije bilo prirodno. Nekada su spaljivali ljude koji su došli do nekih saznanja koja su bila drugačija od uvriježenog mišljenja tog doba, zbog mišljenja koja tada nisu bila prirodna a za koja se kasnije pokazalo da su tačna.

Ne treba gledati ono većinsko i to odmah proglašavati prirodnim i neizbježnim.

Istina, smrt je dugo bila bukvalno neizbježna ali je takva bila zbog našeg dobra.

Gledao sam nesto na discovery kanalu o produzavanju ljudskog zivota i dokazano je da je moguce. Ali sto definitivno jos nije dokazano je mogucnost vjecnog zivota.

I dokle cemo da guramo s tom naukom. Nauka nas polako unistava druze ako nisi primjetio. Sve radimo u prkos prirodi i maximalno je iskoristavamo.
Zasto mislis da se pojavila ona bolest sa ludim kravama. Upravo zato sto su kravama davali hormone da bolje rastu i da daju vise mlijeka.
Isto tako ce da bude sa novom pojavom kloniranja. Mozda ste culi da je ona ovca doli riknula od upale pluca. Cini mi se da je bio negdje i topic na ovim diskusijama.

Sve nas ceka smrt... i zasto toga da se plasimo. Jedina stvar koju ne mogu da vjerujem je da nas poslije smrti ceka neka tama ili da je poslije smrti kraj svega. U svakom slucaju mislim da je smrt nesto sasvim normalno ili mozda cak i pocetak neceg puno boljeg.