Da Francuska igra kompletna, mislim da bih na kladionici, bez razmišljanja stavio novac na njih, ovako...
Čini mi se da im je Abalo vrlo bitan igrač u napadu, što zbog odlične realizacije sa krila, što zbog kontranapada. Ako on ne bude igrao, tu su već opasno oslabljeni. Usput, ne vidjeh taj detalj, kad je munuo loptom Jakobsena, pa nek' mi neko opiše. Ne mogu da vjerujem da bi ga namjerno pogodio loptom u glavu. Bez Dinara, Francuzi i mogu, ali možda protiv slabijih protivnika. Protiv Hrvatske, trebaće im takav igrač u odbrani, a nedostatak Bertrana Žila, ne treba ni spominjati. Dakle tri vrlo bitna igrača, nedostaju Francuzima i uz, dužno poštovanje Fernandezu, Narsisu i Karabatiću, mislim da Hrvati imaju više šansi. Kad se uzme u obzir domaćinstvo, zanos sa kojim igraju i neosporan vrhunski kvalitet. Opet, pomenuti bekovski trio i Omejer na golu, dovoljan je da pobijedi bilo koga, a Hrvati lako mogu da izgore u pretjeranoj želji. Čini mi se da su i dosada, igrali puno na adrenalin. Uglavnom, nešto više šansi dajem Hrvatima, ali ne previše...
Što se tiče Srbije, moglo bi se reći ovako... Da je moglo bolje, moglo je, ali da treba biti nezadovoljan, ne treba. Kvalitet lige, šampion koji u LŠ služi za popravljanje gol razlike, ogroman odliv igrača, haos u rukometnom savezu i sve ostalo, dovoljno je da se zaključi da je ovo sasvim pristojan rezultat. Uzmimo samo gdje se nalazi jedna rukometna velesila Španija sa Riverom na klupi ili nekad moćna Rusija. Pred odlazak na SP, cilj je bio prolazak u drugi krug i to je i urađeno. Što su očekivanja javnosti, nerealno skočila, nakon par dobrih igara, kriv je naš mentalitet i običaj da budemo neumjereni i u porazu i u pobjedi. Nakon dobre igre, već se proglašavamo za sigurne osvajače medalja, nakon poraza i loše igre, uvijek smo najgori na svijetu. Istina je negdje između i treba biti zadovoljan. Pogotovo što jedno reprezentaciji poput Srbije, koja baš i ne obiluje vrhunskim igračima, izostanak recimo jednog vrhunskog igrača poput Nikčevića i startnog organizatora igre, poput Anđelkovića, ozbiljno narušava zacrtanu koncepciju. Reprezentacija se gradi dugo vremena, a u sadašnjoj reprezentaciji Srbije ima potencijala. Ono što bih ja rekao da nedostaje, jeste kvalitetan srednji bek i golman svjetske klase. Svaka čast Anđelkoviću, ali nije on ta klasa srednjeg beka, dok mi Bojinović više izgleda kao neko improvizovano rješenje. Vučković je takođe solidan, ali ništa više. Nekako se nadam da bi petar Nenadić, konačno mogao da se riješi povreda i opravda status jednog najvećih talenata svijeta. Mislim da bi on i Šešum, bili sjajan bekovski tandem, kao što su i bili u mlađim kategorijama. Trebalo bi samo još iskopati nekog golmana koji bi bio bar blizu klase Perića ili Šterbika i bilo bi materijala za sam vrh... Uglavnom, Cvetković je uradio nešto što je donedavno bilo nezamislivo, ubrzao je igru, pa konačno na na meču reprezentacije Srbije, možemo vidjeti i kontranapade i korišćenje brzog centra. Uglavnom nije loše...
_________________ "Your dad always said that one day Del Boy would reach the top. Then again, he always said Millwall would win the cup."
|