Hristov je napisao:
ginger,
zamolio bih te ako mozes da ispricas malo svoja iskustva sa trapistima, posto si rekla da si odrasla sa njima volio bih cuti iz prve ruke kako si ih dozivila, njih i njihov svijet, sta si naucila od njih, koliko su uticali na tvoj karakter i tako. Najvise me interesuje kako su uticali na tvoju vjeru i stav prema religiji, Bogu, itd.

Pozdrav!
Hristov, ja sam bila dijete, jako malo dijete, kad sam usla u samostan prvi put. Sve sam gledala u nekoj drugoj dimenziji, za mene je to bilo nesto uzviseno, imala sam osjecaj da sam kraj samog Boga! Kao sta uostalom i svako dijete ima kad udje u crkvu, osjeti nesto sveto.... sa tim velikim strahopostovanjem sam nastavila tokom godina odrastanja, sve dok ja nisam odrasla i shvatila da su oni zapravo obicni ljudi...a onda sam ih tek pocela ispravo dozivljavat....
Mogu neka svoja sjecanja napisat.... recimo jedan od svecenika, pokojni vec odavno, bio je numizmaticar... s njim sam ucila o numizmatici, kroz istu sam upoznavala zemlje i njihove vrednote... s njima sam ucila latinski, talijanski i francuski, s njima sam naucila da najvise uzivam i budem ponosna na ono sta napravim svojim rukama... naucila sam da cijenim plodove zemlje, sta je meni kao gradskom djetetu bilo jako apstraktno... uz njih sam zavolila zivotinje, uz njih sam naucila cijeniti svaku osobu, bez obzira ko ona bila, s njima sam naucila uvijek trazit samo ono dobro i pronalazit opravdanja za mnoge stvari sta se desavaju.
Naucila sam da rad uzdize covjeka, da je covjek stvoren za rad, ne za ljencarenje. Vjerovao ili ne, ja se od malih nogu jako rano dizem, a kasno idem u krpe. Naucili su me da mi nista nije tesko napraviti za bilo koga, makar i sebe po koji put zrtvovala. Naucili su me sta stvarno znaci oprastiti, ali i ne dozvolit da neko radi budalu od mene. Oni su bili u neku ruku moji drugi roditelji.. Kao svecenici, mislim da su svi morali jedan dio psihologije nauciti i bili su jako dobri u tome.
Njihov svijet je jednak nasem, samo sta oni imaju odredjeni dnevni raspored, koji se dosta razlikuje od naseg... jako rano idu na spavaje, ujutro rano ustaju, dok je jos mrak, imaju samostalne i zajednicke molitve, zajedno doruckuju, a onda svako ide za svojim poslom. Duznosti su u zajednici strogo podijeljenje i zna se sta je ciji posao.... price nema bas puno...dok se radi.
ALi opet napominjem da su oni obicni ljudi koji su se odlucili zivjet u zajedici i zivot posvetit Bogu i bliznjima.Oni placu, oni se smiju, pricaju zanimljivosti. Vecini banjalucana bez obzira na vjeru, poznat je, sada vec pokojni pater Tonci. Inace zagorac, nakon zaredjenja dosao u Banjaluku i cijeli svoj zivot pricao da je bosanac. Bio je otvoren prema svima, iznimno duhovit i veseo covjek... uz njega sam se znala do suza nasmijat...
Kako su utjecali na moju vjeru....iako sam dobar dio zivota provela s njima, moram reci da su moju vjeru digli na jednu sasvim drugu razinu...vjernik sam, ali ne od onih koji redovito ide u crkvu, moja vjera je moja privatna stvar, ne nosim transparentne krizeve - krst, na pricam da sam vjernik, nego zivim svoju vjeru. Naucili su me da je zivot kao stol na 4 noge...
jedna noga je poštovanje
druga tolerancija
treca ljubav
cetvrta vjera
te ako bilo sta od to cetvero nedostaje, stol - zivot je klimav.... ja se toga drzim
