manitu uci da svira je napisao:
jado obrazuj se, pa lupetaj
Ovaj administrativni sistem je bio vrlo revnosno provodjen,prvenstveno kroz porezne registre stanovnistva iz kojih se mogu VRLO PRECIZNO vidjeti,sto se Bosne tice,dvije stvari:proces prelazenja Bosnjaka na Islam,jer su ovi poreski registri razvrstavali Bošnjake po vjeroispovjesti,a takodjer se iz njih moze vidjeti i to da u Bosni nije bilo nikakvog masovnog doseljavanja Turaka ili bilo koga drugog, koje bi znacajno promjenilo etnicku sliku Bosnjaka.
Prvi porezni registar Otomansko Carstvo uspostavlja u Bosni vec 1468 godine i iz njega se moze vidjeti da u prvih pet godina ne bas veliki broj Bošnjaka prelazi na Islam,da bi vec,po poreznom registru iz 1520 godine broj Bošnjaka muslimana presao 45% ukupnog broja Bošnjaka,dok podaci koje je zabiljezio Albanski katolicki svecenik Peter Masarechi 1624 godine govore da u Bosni zivi oko 150.000 Bošnjaka katolika,oko 75.000 Bošnjaka pravoslavaca i cak 450.000 Bošnjaka muslimana. Dakle,glavni proces prelazenja Bošnjaka na Islam je trajao oko 150 godina i nije se desio preko noci,niti prisilno.
Bosna je cijelo vrijeme unutar Otomanskog Carstva imala povlasteni status u odnosu na sve druge zemlje koje ulaze u njegov sastav.Bošnjacka feudalna gospoda je ne samo zadrzavala svoje posjede nego je imala pravo i na nasljedjivanja istih,unutar svojih porodica,a kako cemo kasnije vidjeti Bošnjaci u Bosni ,tokom vremena, potpuno preuzimaju lokalnu vlast u svoje ruke,sto apsolutno nije bio slucaj u ostalim zemljama koje ulaze u sastav Otomanskog Carstva.
Iz,vec spomenutih,poreskih registara se moze vrlo jasno pratiti i jedan drugi proces,a to je sirenje pravoslavlja po Bosni. Tokom Srednjovjekovne Drzave Bosne pravoslavlje je sireno medju Bošnjacima bogumilima,sa gotovo nikakvim rezultatom.Izuzev nesto malo pravoslavaca u malom dijelu jugoistocne Bosne,pravoslavlje nigdje drugdje nije uhvatilo nikakvog korijena medju Bošnjacima i u vrijeme Srednjovjekovnog Bosanskog Kraljevstava ta vjeroispovijest je bila apsolutno minorna i krajnje zanemarljiva pojava u Bosni.
Dok su katolici potjecali skoro potpuno od autohtonog stanovništva, pravoslavni dio pučanstva su bili Vlasi i Srbi koji su se, zaštićeni turskim sustavom "milleta" (Osmanskom carstvu veći dio tog perioda nije prijetila opasnost od neke pravoslavne vojne sile, pa su bili benevolentni prema srpskoj pravoslavnoj Pećkoj patrijaršiji, za razliku od Katoličke crkve i njenih pripadnika, koji su bili "najsumnjiviji" vjerski element uslijed trajnog ratnog stanja između Osmanlija i katoličkih država kao Habsburškog carstva, Venecije (manjim dijelom), te Španjolske i raznih europskih kondotijera)
širili iz postojbine u Podrinju, istočnoj Hercegovini i Crnoj Gori na ratom opustošena područja Turske Hrvatske (sadašnja Bosanska krajina). Muslimani su većinom potjecali od autohtonog katoličkog (dijelom i "krstjanskog", koje je posve nestalo turskim osvajanjem) stanovništva koje nije moglo izdržati pritisak vjerskih progona, te, manjim dijelom od islamiziranih pravoslavnih Vlaha i doseljenih Albanaca, kao i turskih i drugih azijskih doseljenika (općenito se smatra da ta kategorija nije pretežno zastupljena u etnogenezi Bosanskih Muslimana).
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
