Zaista nisam sklona tome da neke stvari obelezavam kao nebulozne ali - "sto vise znas, krace zivis" ?!!! Pogledaj samo svoj zivot do sada - da li si pijan po mraku pretrcavao autoput, da li si pokusavao da prestanes da pusis (ako pusis), da li si bar u nekom kratkom periodu pokusao da smanjis slatkise, nocne obroke, masnu hranu... da li si ikada otisao kod lekara kad ti je bilo lose? Za pocetak nisi umro od komplikacija ili infekcije jos kao beba. E to su ti - samo povrsno - ilustracije kako nam sve znanje omogucava da zivimo duze, a ne krace. Taj citat bi mogao da bude primenjiv na neki jeftini spijunski film u kome je akter bio u pogresno vreme na pogresnom mestu, znao je previse, pa su ga smakli.
Elem, psiholozi ne lece (to je odgovor onom drugom ucesniku diskusije), ne daju lekove, vec - slusaju. Psihoterapija je pre svega
razgovor. Razgovor sa nekim ko te tvoj problem i tvoju muku video vec stotinu puta kroz oci drugih koji su dosli sa istim ili slicnim problemom, cesto i svojim ocima (jer psiholozi nisu neki savrseni ljudi bez problema, vec su samo nasli dobre nacine da ih rese). Mi nase muke nosimo u sebi, ponekad ih podelimo sa jednom ili dve bliske osobe ali cesce ne... zato idemo sa tim teretom na dusi misleci da smo usamljeni u tome, sto celoj prici daje jednu tuznu i mracnu notu... Zato je prvi odah kada izneses svoju pricu - da su hiljade i verovatno stotine hiljada ljudi u ovom trenutku sa istom pricom i da ima nacina da se nosis sa tim. Ali to nije sve, jer se probblemi ne resavaju samo sto ti neko kaze da i druge muci ista muka. Psiholog ce ti pomoci da stvari sagledas iz razlicitih perspektiva, moze te navesti da sam uvidis gde je "izlaz", a moze ti pruziti i konkretan savet ili pomoc ako ti je to potrebno. Znaci, nema onog "ceprkanja po glavi", "manipulacija", "hipnoza", "pricajte mi malo o vasem detinjstvu" i slicno
Sto se lekova tice, ukoliko su ti potrebni (a to zavisi od vrste tegoba kkoje imas), sto verujem da kod tebe nije slucaj, psiholog moze da ti predlozi da uzmes taj i taj leka,
ali uz napomenu da konzumiranje medikamenata terba da odobri tvoj
lekar!Jos samo ovo ukratko - psiholozi se razlikuju po tzv. orijentaciji, odnosno stilu rada. Dakle, ako si ti vise introspektivni tip, znaci volis i umes da razmisljas o sebi, svom zivotu, da kazem - sam sebe analiziras, onda je za tebe terapeut
analiticke orijentacije, znaci psihoanaliza, jungijanska analiza, klijentom usmerena terapija, gestalat, integrativna terapija i sl. Ukoliko si vise praktican, zelis brze efekte (sto bi znacilo da je tvoj problem jasno formulisan, izolovan - npr. imas neku fobijicu, ili si zaglavio sa ucenjem, problem sa partnerom ili nemanjem partnera, sukob sa roditeljima, depresija i sl) onda potrazi psihologa
bihejvioralne orijentacije, znaci - REBT (racionalno-emocionalno-bihejvioralna terapija), KBT (kognitivno-bihejvioralna terapija) ili neki drugi pravac bihejvioralne terapije.
Sustinski, i jedni i drugi ti mogu pomoci oko svakog problema samo je pitanje sta tebi vise lezi. Moj predlog kako da nadjes terapeuta je da na vasem filozofskom fakultetu, na
psihologiji, potrazis profesora iz bilokog klinickog predmeta (mislim da imaju bas Klinicku psihologiju) i da ga zamolis da te uputi kog nekog proverenog. Sve ostalo je pipanje u magli.
Toliko od mene, pozdrav i sa srecom