"А жуђена нирвана је празнина и ништавило без Бога!"
Koliko nesporazuma u predrasudama i nerazumijevanju. Nirvana, praznina, su za nas samo pojmovi. Zdravo za gotovo. Ništavilo? "Čovjek će radije željeti ništa, nego ne željeti" (demon Nietzsche)
Nisam za Nirvanu (osim ponekad "Nevermind" ili "In Utero") zato što mislim da je um konstantna progresija koja se eksponencijalno širi i raste, a njegov nadređeni je duša. A Nirvana nam se uvijek tumači kao statičnost.
Ali ko kaže da Nirvana ne može biti to isto? Konstantno savršenstvo u cikličnim krugovima. Ali ko može da kaže bilo šta, ako nije iskusio, a onaj ko iskusi, često ima potrebu da ne kaže ništa.
Znam da je pravi budista samilosna osoba. Da kad prave hramove, onda golim rukama vade gliste i insekte iz zemlje da ih ne bi povrijedili. Suvišna glupost i preseravanje? Kako za koga.
Za ovih 31 godinu svog života, što ne mora biti ni mnogo ni malo, stekao sam jednu predrasudu koje se teško mogu riješiti. A to je: da nacionalistima koji se u duhovnost upliću, ne vjerujem nikad. Oni su uvijek "najbliži" Bogu, njihovo je uvijek najpoštenije, a toliko naroda i konfesija na svijetu, toliko "konja koje nikad jahali nisu", ali imaju definiciju za sve. Takvi su svi "jaki i ustanovljeni" u svojim državama i narodima - Hrišćanstvo, Islam, Judeizam, a ne vjerujem ni da je Budizam operisan od toga.
Sve pod devizom i uzvišenim ciljem "spašavanja nas odabranih od demonskog ludila većine" - S e k t a š t v o.
Previše vam je dobro u životu da bi došli na ideju da kritikujete sebe kao pojedinca. Nije vam "sudbina" obesmislila vaše bastione ufanja i busanja u prsa, jer nikada niste bili stvarno sami.
Samo mali, koji još ne postadoše moćni i "roba za sve" i prinuđeni svojim podređenim položajem, a zovemo ih sektama, samo oni još nisu postali mašinerija. Oni slušaju, oni su pažljivi, oni su opijeni dubokim emocijama (da li egzaltiranost ili potreba za razlikovanjem ili osjećaj da su našli svoju luku). Opet, čast izuzecima.
Pored svega toga, interesantno je to što u gornjem Car Dušanovom citatu ima istine. Budizam se može smatrati i krajnjim oblikom ateizma, egoizma i sebičnosti, ali jedna fraza mi se zadnjih dana mota po glavi "mnogo je važnije biti ljubazan, nego u pravu" Nisam stručnjak, nadasve laik, ali u klanje i ubijanje i budističkim molitvama ne vjerujem. Sumnjam da je to "karamela" za pravoslavce da ne "zastrane" u Budizam . Ako tako nešto postoji, to bih prvo pripisao devijaciji.
Pa šta ako je to napisao neki đakon, zar odma mora biti istina? Toliko ljudi na zemlji smatra Benedikta XVI svetom osobom, a mi na njegov račun zbijamo šale i kad ga pogledamo, ne vidimo ni s od svetosti. Ipak, vjerovatno bi velika većina nas "šaldžija" u papinom prisustvu podlegla utisku njegove mašinerije i ne bi bili tako zajedljivi kad bi nam se ljubazno obratio. Možda bi neki i prešli kod njega.
Stoga, Živjelo Pravoslavno - Budističko prijateljstvo!
Hvala na pažnji.
P.S. drago mi je što nisam rođen i živio u doba španske inkvizicije i što zbog nekih svojih misli neću morati gorjeti na lomači, neki bi vjerovatno rekli da ću gorjeti u paklu, ali kao što reče Janez Drnovšek "sva sreća je što ti ljudi ne odlučuju ko će ići u pakao, a ko ne".
_________________ meet me on the other side where as a rose I will wake though blind I'll follow every step you take...
|