Shvatam te, ali covjek poslije tvog posta stekne utisak da si okarakterisao lavica kao da se drzi
Zakona i da se za njega na Zakonu sve zavrsava, kao da je on napisao u svom postu da bi bilo strasno kad
njegova zena ne bi nosila maramu. A ja nisam stekao takav utisak, jednostavno je napisao kako mu
zena nosi maramu iz postovanja prema hijerarhiji. Da je Zakon iznad Boga On bi ubio Davida kad je jeo
posveceni hljeb, ali ocigledno je da Bog odlucuje ko je podlozan Zakonu a ko ne. A sta je onda
Njegov kriterij? Samovolja, ili Njegova milost ali ujedno i pravednost? Meni je nemoguce govoriti o
apsolutnom vazenju nekog Zakona. U stvari je moguce, ali Bog cini taj Zakon apsolutnim za one koji svojim
zivotom zive po Zakonu.
Zbog toga smatram da odgovor na tvoje pitanje zavisi od onoga ko nosi maramu. Ako moja zena nosi veo iz
straha da ce biti kaznjena, bice kaznjena onog dana kad baci veo i kaze: "dosta mi je". Ali ako moja zena
nosi veo iz ljubavi prema Bogu i da bi mu ugadjala, pa ona ce onda ciniti i ono sto ne pise u Pismu samo
da bi cinila ljubav Bogu. Ona tada po mome misljenju nije pod Zakonom nego pod miloscu. Zato Bog nije
ubio Davida a uzeo je zivot onom nosacu kovcega. Bog nikad nije zapovjedio da se cine zavjeti Njemu, ali
On kaze, kad jednom ucinis zavjet, odrzi ga. Bog kaznjava laz i licemjerje, a ne nemoc i djelovanje iz
nevolje. Kolika samo pouka lezi u onom dogadjaju kad Isus pita ucenike ko je vise dao, ona zena sto je
dala sve sto je imala ili onaj kome se presipa od obilja? Ali to je tako samo u Bozjim ocima, ali to i
jeste najvaznije, zato ta zena nije pod Zakonom nego pod miloscu.
Znaci nosenje marame samo po sebi ne govori da li mi cinimo zapovjest ili ne jer onda farizeji koji su
davali i sakom i kapom i to vise nego ona zena su veci u Bozjim ocima. Onaj koji je vikao Bogu: "Hvala ti
Boze sto nisam kao ostali ljudi", pa zar nije zaista bio ipak malo bolji od drugih? Ali Isus kaze da se
on nije vratio opravdan. Tako i npr. moja zena kad stavlja veo na glavu, kad izuva obucu, kad se pomoli
prije jela... Zar Bog vodi check-listu pa da gleda sta je uradjeno a sta nije? Ali takav Zakon nema smisla,
on je onda rezultat samovolje Tvorca. Smisao Zakona nije u samom Zakonu nego u ulozi koju on vrsi, a to
je da nas nauci da volimo iz cistog srca, Boga, ljude, sve zivo i nezivo. A kad to postignemo prva misao
koja ce mi pasti na um je da Bog zaista jeste ljubav i da je ljubav usce svih rijeka i svih zivota

Mozda sad gledamo na sve kao djeca, mozda treba da odrastemo, da odbacimo ovo tijelo pa da progledamo
drugim ocima, pa da vidimo koliko su smijesne i minorne sve ove nase svadje i nevolje u odnosu na
stvarnost koja nas ceka, koliko su vrijedne i istinite sve i jedna rijec koja je izasla iz Isusovih usta.
Znaci, ljubav na prvom mjestu, ako ima ljubavi sve ostalo ce se oprostiti jer je svrha ispunjena, cilj
dosegnut, Zakon gubi svrhu za nas i ne primjenjuje se vise, pod Bozijom smo miloscu, stigli smo kuci,
putokaz, tj. Zakon nije vise potreban.
Sjetimo se, koje su dvije najvece i najvaznije zapovjesti od svih zapovjesti koje je Bog ikada
dao? Nisu ni marame, ni subote, ni ceremonije, nego da ljubimo Boga svog i bliznjeg svog kao samog sebe,
znaci ljubav je najvaznija.
To je moje misljenje, neka mi Bog oprosti ako sam se ogrijesio o Njega.
Pozdrav!