Citiraj:
one pobjede i one igre kad je ameriku predstavljala poluprofesionalna kosarka sa pokojim isluzenim nba igracem ne treba smatrati nekekvim "dokazom" i kako se, eto, moze...
'ajde i da se složim sa ostatkom tvog posta, mada mene Amerikanci osim fizikalija i dobre odbrane u kojoj im se dosta toga toleriše, nisu previše impresionirali, ali ovo citirano me iznenađuje. Nadam se da je u pitanju samo predimenzionirana metafora, kojom hoćeš da kažeš da su Ameri u prošlosti, na takmičenja slali nešto slabije ekipe, što me onda vodi ka tvojoj kasnijoj tvrdnji da su u Americi ostale još tri ovakve reprezentacije.
Ne znam da li bi se ekipa sa prošlog SP, koju je Grčka pobijedila u polufinalu, mogla smatrati baš "poluprofesionalnom, sa pokojim isluženim NBA igračem". Možda misliš na ekipu sa OI 2004. godine, sa Ajversonom, Dankanom, Vejdom i Amareom Stoudemajerom sve poznatim NBA amaterima i marginalcima. Ili si se možda odnosio na 2002. godinu, kada su im igrali Pirs, Andre Miler, Beron Dejvis, Džeremejn O'Nil i ostali amateri?
Uostalom, ako su SAD toliko superiorne, kog se đavola uopšte takmiče. Vodili su se tom idejom, da su superiorni i da bi i koledž selekcije vjerovatno pobjeđivale selekcije iz ostatka svijeta, a onda su pretrpjeli nekoliko teških poraza i vidjeli da razlika nije ni približna onoj kakva je bila kad je prvi put na jedno takmičenje poslat Dream team. Mislim da je razlika između NBA i ostatka svijeta bitno smanjena i da i dalje ide ka tome. Prije 15-ak godina, evropski igrači u NBA su bili puki epizodisti, dok bi evropski vansersijki igrači poput Petrovića, u NBA mogli tek da budu solidni i ništa više. Danas u NBA, gotovo da nema tima bez stranih igrača, a treba li pominjati kakve su NBA zvijezde Đinobili, Novicki, pa čak i Stojaković. A nisu u pitanju igrači, koji su produkti nekih američkih sistema i škola, već su kao oformljeni dolazili u NBA.