Većina je navijala protiv Hrvata iz dva razloga... Prvi je očigledan, odnosno završeni rat i sva događanja koja su pratila raspad Jugoslavije. Drugi se nadovezuje na taj, a tiče se kompleksa. Tradicionalno je rivalstvo između Srbije i Hrvatske i teško da iko može da podnese da je Hrvatska u nečemu bolja od Srbije, a Hrvatska je, što se tiče fudbala, objektivno dokazala da u posljednje vrijeme ima daleko bolje rezultate. Ono što je pomalo smiješno i čudno, jeste činjenica da se u Srbiji ne posvećuje tolika pažnja Hrvatima. Odgovor na pitanje za koga sam ja navijao je Hrvatska. Ne zbog toga što mrzim Tursku ili što sam odvagivao, koje je manje zlo, ko je kome više nanio zla u prošlosti, protiv koga se ratovala i slično. Jednostavno zbog toga što su pokazali kako se i bez tima sastavljenog od 11 vrhunskih fudbalera, može sastaviti ekipa koja će držati lekcije fudbalskim velikanima. To je ono zbog čega se inače fudbal i igra, zar ne. Ako bismo gledali ko je jači na papiru, utakmice se ne bi ni igrale, već bi se unaprijed znalo kome se dodjeljuje prvih nekoliko mjesta.
Citiraj:
Dosta ih vise, gori su od nacizma, nabili su propagandu kao niko, svestenici mole za pobedu deca u katolickim domovima i skolama sa casnim sestrama mole samo za pobedu i oblace se u sahovnicu, unuka dedi ofarbala auto u kockice, baka unuku izlepila bicikl kockicama... Preterali su Dr Gebels im nije ravan...
Ovo je ordinarna glupost. Izvini na tonu, ali tako je. Definiši to "gori od nacizma". Znaš li uoošte ko je Gebels i šta je nacizam? Gore je od nacizma fanatično bodriti sopstvenu reprezentaciju. Od čovjeka koji je stotine hilajda ljudi slao u gasne komore i logore smrti, gore je obojiti dijete u boje reprezentacije? Izvinićeš, ali to je najgori primjer kompleksa. Zbog koga Hrvati slave? Da drugima nabiju to na nos, ili jednostavno vole svoju reprezentaciju i za nju navijaju. Ako su Hrvati toliko loši, šta reći za Turke, koji su onomad u kvalifikacijama za SP, umalo linčovali Švacarce i to nasred fudbalskog terena. Šta reći za te iste Švajcarce koji su Turke u revanšu, na aerodromu dočekali natpisom "Dobrodošli u pakao". Šta reći za Kolumbijce koji su upucali pokojnog Eskobara (fudbalera), zbog autogola na SP, koji je Kolumbijce poslao kući. Šta reći za Južnu Ameriku, gdje na fudbalskim stadionima, svako malo pogine nekolicina ljudi? Fratri se mole za pobjedu reprezentacije? Idi u Italiju pa pogledaj kako pojedini klubovi i fudbaleri traže i balgoslov od Pape? Idi u Englesku pa vidi kako babe od 70 godina sjede na tribinama i pjevaju navijačke pjesme? Idi u Južnu Ameriku i samo gledaj šta je fantizam ili id u tu voljenu Tursku, pa pogledaj kako tamo ljudi bodre i reprezentaciju, pa onda ponovo pričaj o fanatizmu. Hrvatski nacionalizam i navijački fanatizam, djelovaće ti smiješno.
Pomirimo se sa činjenicom, da vi ljudi jednostavno mrzite Hrvatsku, ali ne zbog toga što su oni "fanatični navijači i fanatično bodre svoju reprezentaciju", jer bi u tom slučaju mrzili bar još jedno 10-15 fudbalskih nacija širom svijeta, već ih mrzite zbog prethodnih događaja na teritoriji bivše SFRJ. Odgovor na pitanje za koga ste navijali u utakmice Hrvatska Turska, bio bi jednostavan za veći ljudi, kao kad bi mene neko pitao za koga sam navijao u meču Portugal - Njemačka. Ni za koga. Jednostavno ne volim ni jedne ni druge. Nije sveto pravilo da se u fudbalu mora navijati za nekoga u svakoj utakmici.