Trenutno imamo pet načina posmatranja metafizičkog univerzuma, pet modela: spiritualni (tu su, između ostalog, religije), energetski, psihički, informacioni i meta-model (ovaj zadnji mu dođe nešto kao konglomerat 4 prva

). Modeli posmatranja se lako mogu mijenjati kroz proces poznat kao "paradigm shifting" ('ajd nek neko proba ovo da prevede

) - i treba ih mijenjati voljno i često, polazeći od pretpostavke da su sve paradigme, makar bile i ne-dogmatske i vrlo otvorene, ipak u krajnjoj liniji ograničene, jer su ništa drugo do Ego-strukture (ovo važi i za Bogove). Ego ima osobinu da se zalijepi za jednu ovakvu strukturu, da zavlada u njoj budući da je njegova tvorevina i da je "okameni" ne dozvoljavajući nikakvu promjenu, jer po svaku cijenu želi da održi vlast nad kompletnim duhom; zbog toga mu treba stalno "izmicati tlo pod nogama", neprestano ga bacati iz paradigme u paradigmu, gradeći ih i razarajući, što u krajnjoj liniji ima cilj da podsjeti i nauči Ego da nije on gospodar, nego je sluga Istinskoj Volji, a to se zove Arkadija, Irij, Raj, Carstvo Nebesko...
Po ovome svemu mi spada da sam, što se religije tiče, jeretik (bar se trudim biti

), što se tiče magije tu sam, ako ne haotik, onda barem pragmatik, a što se tiče "opšteg usmjerenja" tu sam mistik u pokušaju
Da ne kakim previše (ionako vidim da mi se Ego ponovo naduvava kao žaba

) nego da odgovorim na pitanje: bogova ima bezbroj, jedan i nijedan: u svakog od njih mogu da vjerujem onako kako treba, kad god hoću i koliko hoću. Ako mi u datom trenutku ne odgovara ni jedan od ponuđenih, mogu da sebi napravim jednog ili više njih, ili da spajam ili razdvajam postojeće varijante. Isto važi i za ostale entitete kao i za sile, koncepte, modele itd. Kad mi ta igra dosadi, srušim sve pa opet ispočetka

dok sa strane, s nezainteresovanom impresioniranošću, posmatram fenomene koji prate sve to
