Užas, tuga, bruka i sramota. Za fudbal, za prvenstvo i za jadnog i unaprijed prežaljenog šampiona ovog presmiješnog takmičenja, koji će da se bruka u kvalifikacijama za LŠ. Ko god da to bude, sa onakvim pristupom i igrom, nema čemu da se nada. Treneri početnici, izgubljeni u nekoj šablonskoj kombinatorici i sumanotoj viziji igre, gdje im igrači ne raspolažu sa osnovnim taktičkim znanjima i gdje jedino južnoamerikanci (u suštini stranci), pokazuju određen nivo želje za pobjedom i borbenosti neophodne za takav pristup utakmici. Sudija jako loš. Tužni pajac, u funkciji nadzornika ove tragikomedije, koji je, slično komandantima sa klupa, bio izgubljen u vremenu i prostoru. Da mu ne bješe pomoćnika i "suptilne" sugestije Partizanovaih igrača, obrukao bi se pošteno sa onim penalom. Loše se kretao po terenu, imao slab pregled situacija, puštao čvršću igru određen period, pa onda dijelio kartone kao konfete, pokušavajući da održi kontrolu i da zaštiti pojedince od grubih startova. Sve u svemu, očajno izdanje, koje upotpunjuje negativnu ocjenu o komplet derbiju. O imenima ne bih pojedinačno, u kontekstu suđenja, ali moram primjetiti da je Đorđević previše uzeo sebi za pravo da gazduje na terenu, svađa se sa protivnicima i istjeruje pravdu. Samo toliko...
Igra - nikakva sa obe strane, mada je Zvezda u startu nagovijestila nešto bolje izdanje, ali se pokazalo po stoti put, da su mentalno jako slabi i da poslije jednog šoka, nisu u stanju da se povrate. Koroman djeluje kao vođa na terenu, ali on nema harizmu igrača koji bi povukao komplet ekipu i to je ono što Zvezdi, pored lidera na klupi, trenutno nasušno treba. Partizanu treba Đukić, koji je od ove ekipe, napravio respektabilnu napadačku formaciju, koja je igrom i maštom, izluđivala protivnike. Janković ni u "biti il' ne biti" utakmici nije imao hrabrosti da krene sa dva klasična napadača, čak ni kasnije kada je rezultat bio nepovoljan. Jokanović, sa druge strane, svjestan da mu bod puno znači, utakmicu kreće sa Moreirom u napadu, i dva krljatora na sredini, u pokušaju da na svom terenu u vječitom derbiju, izvuče bod. Drugim riječima oba trenera imaju, kako na jednom drugom forumu rekoše - "paukova muda". Više se boje poraza, nego što žele pobjedu, a ruku na srce, igrači im, i jednom i drugom, poslije 65 minuta trčanja izgledaju kao prebijena goveda. Za potpun vizuelni prikaz, potreban je samo isplažen jezik. Momci starosti 20-28 godina, nemaju snage ni za jednu punu utakmicu u visokom ritmu, a htjeli bi u LŠ i jedni i drugi, da se tamo nadtrčavaju sa recimo Džerardom, koji po utaikmici, bez lopte, pretrči onoliko koliko su danas fudbaleri Zvezde i Partizana pretrčali svi zajedno. Da su bar manjak fizikalija kompenzovali lijepom igrom, atraktivnim potezima i golovima, a ne da lome noge jedni drugima i onako đuture pokušavaju da obore rekord u dužini držanja lopte u vazduhu... U suštini, slika i prilika fudbala u Srbiji...
_________________ "Your dad always said that one day Del Boy would reach the top. Then again, he always said Millwall would win the cup."
|