banjalukaforum.com

Hajde da pokusamo pezentirati nase obicaje, ali bez uvrdljivih komentara, jer su oni onakvi kakvi su. Neki su vezani za nase obicijane tradicije, neki opet za vjerske tradicije. Interesantno je znati kako koji obicaj izgleda u pojedinim krajevima BiH. Evo ja cu previ poceti sa jednim izuzetno vaznim obicajem, obicajem koji je vezan za vjersku tradiciju muslimana. Taj obicaj pored muslimana upraznjavaju i Jevreji, a u poslednje vrijeme se jako puno praktikuje i kod hriscana u SAD.

Sunecenje
Sunecenje ili sunetluk je Veoma vazan dogadjaj kod muslimana Bosnjaka (obrezivanje muske djece). Pored sveg dokazanog zdravstvenog i higijenskog opravdanja, u prvi plan se stavlja obaveza prema vjerskoj tradiciji jos od Ibrahima alejhisselam, koju je potvrdio i preporucio i Poslanik Muhammed s.a.v.s..

Obrezivanje najcesce obavlja za to kvalifikovan berbo, rjedje lijecnik. Mnogi su se berberi nadaleko proculi lahkom i spretnom rukom, pa su trazeni i izvan svoga rodnog mjesta. Vjerski obred obrezivanja u Bosni i u mjestima gdje su muslimani bili vecinsko stanovnistvo su redovno obavljali muslimanski berberi. Ako je bilo vise djece, koju je berbo naumio taj dan osunetiti to se obicno cinilo u jednoj kuci imucnijeg muslimana. Sabralo bi se vise djece koja su dorasla za obrezivanje (preporucuje se do 5. godine), jer je berber, pogotovo ako je dosao iz daleka, bio stimuliran da posao dobro obavi, a i roditeljima bilo lakse. Obicaji i tradicija vezani za ovaj obred se razlikuju od kraja do kraja. I u samoj Bosni nije isti adet kao u Krajini, srednjoj Bosni ili npr. u tuzlanskom regionu.

U Tuzli i okolici se pozove-zovne berbo (u zadnje vrijeme i dzematski imam), obavi se sunecenje uz tekbire i dovu. Berbo ako je narucen u vise kuca u selu to obavi i poslije se navraca kod svakog obrezanog djeteta na "vizitu" pregled. Kasnije krene obilazak zena u tu kucu gdje je dijete osuneceno, slijedi darivanje u novcu a domacini caste goste slatkim, kahvom serbetom i jelom.

U Krajini je situacija sasvim drugacija. Pozovu se berbo i dzematski hodza i zajedno dodju u kucu. Zatim se izabere krvavi kum (krvni kum), koji ce drzati dijete i nekako biti "sponzor" sunecenja. Pomocnik krvnog kuma je prekumak. Kum ne moze biti neko iz bliznje famelije. Kum je duzan da dijete odije (obuce) od glave do pete, da mu kupi svu odjecu i da ga dobro daruje u novcu. E, ni kum ne ostaje kratkih rukava. Pored casti koju ima na toj svecanosti gdje je glavni, kuma zagrnu sa jednim ili sa dva jorgana, skupim stofom za odijelo, kosuljom dugim gacama i carapama. Jedini se kum tako daruje i jedino njemu je ta cast pripala toga dana.

Poslije sunecenja djeteta imam prouci dovu, ponekad mevlud u kojem uzme ucesce i vise ucaca i djeciji hor ilahija i kasida i svecanosti je kraj. Na scenu stupa rodbina i prijatelji, obilasci i posjete krenu a zatim sofre se stavljaju. Stavljaju se sofre posebno za muskarce, posebno za zene a posebno za omladinu, ako dozvoljava prostor. Zakolje se jedno ili dvoje janjadi, obicno se okrenu na raznju i time se caste pozvani gosti i prijatelji.

Prvi dan dijete lezi a rodbina, prijatelji i ostali dolaze u tu kucu i daruju ga tako da mu stavljaju novac pod jastuk. Saljivdzije vele da se darovi stavljaju pod jastuk da se ne bi utvrdio iznos darovanog novca. Pri darivanju dijete se poljubi u celo uz blagosiljanje.

Sto se tice drugih muslimanskih krajeva kao sto su Sandzak, Kosovo i Makedonija, vjerski karakter je isti samo se tradicija, dakle obicaji razlikuju. U Sandzaku, Kosovu i Makedoniji se tome pridaje daleko veca vaznost nego u Bosni. Sunnet je tamo prvorazredni dogadjaj u mjestima gdje se odvija. Tako se tamo iznajme muzicari, bubnjari i zurlasi, ispece citav vo na raznju i njime pocasti cijelo selo, potrosi se vise novca nego u Bosni na svadbi. Tamo je dijete koje se suneti glavna atrakcija i junak cijele ceremonije.

Berbina usluga je fiksirana i dobro placena. Moramo podvuci da danas Bosnjaci posebno u dijaspori pribjegavaju obrezivanju djece u bolnicama. Taj posao povjeravaju hirurzima. Svecanost uz prisustvo imama obavljaju u svojim stanovima i kucama.
U doba Titine vladavine, bilo je slucajeva da se nasa djeca nisu ni sunetila ili su se sunetila potajno tako sto je zena kao bez znanja muza to radila. Danas muslimani tome sve vise pridaju znacaj kakav mu i pripada i to rade sa ponosom i vjerskom gorljivoscu.

Cu se vapaj naseg zaha zelja mu bi uslisena.

Zah, tema ti je neprecizna i ne znam sta pod njom podrazumjevas. Posto znam da si musliman da li pod ovim "nasi" mislis samo na vase muslimanske obicaje u Bosni ili mogu da se prezentiraju i izvorni bosanski obicaji.

Radojica

_________________
Ko se stidi svog bosanskog porijekla, bosanskih imena i bosanske kulture nije dostojan zvati se Bosancem

Tema je veoma jasna "Nasi obicaji nekad i sad". Ako kazemo nasi, onda pod tim treba podrazumijevam nase obicaje u BiH, to jest obicaje Bosnjaka, Hrvata, Srba, Jevreja, Roma i drugih naroda.U tom cilju ja sam prezentirao jedan vjerski obicaj Bosnjaka. Nadam se da ti to ne smeta, ili bar ne bi trebalo da smeta. Ocekujem, da i drugi peznetiraju neke obicaje naroda koji zive na prostorima BiH.Normalno bi bilo, da svako pocne od svog naroda.

Cilj naslovljene teme je da se kroz obicaje upoznamo, da znamo vise jedni o drugima. Dakle, naslovljena tema bi trebala imati vaspitno-obrazovni karakter, naravno, pod uslovom da je neki ne pokvare.
Pozdrav Zah

Zao mi je zah uveo bi nesto ali koliko mi se cini opet ce mi radojica i tvrtko izvuci fiber pa bolje da nepisem.
Koliko sam se naucio o njihovom karakteru neznaju diskutovati a da nevrijedjaju druge ljude koji nisu skloni njihovim misljenjima.

А ти ниси научи да се не пише одвојено од глагола

Само да нагласим да што се тиче модовог коментара на закључавању теме- да се ја нисам ни на кога жалио

_________________
Nikad Srbin kukavica nije,
smrt ga gleda , on se na nju smije.

Pojela maca jezik pa neznas sta reci aaa
He he stvarno si fantastican Tvrtko nema sta

Zah je otvorio jednu jako lijepu temu, a vi se ovdje vrijedjate i sprdate .
Lijep srpski obicaj je slavljenje krsne slave. Mislim da nema potrebe da objasnjavam, jer svi znaju sta je slava i kako se slavi.

Nisam se ja zakacio za tebe nego nemoj vrijedjati kad pises svoje postove pa ces vidjeti da je mnogo ljepse diskutovati.
Gdje god si napisao neki odgovor na neko pitanje bila je uvreda a ne diskutovanje.Gdje god se nesto napise ti odma sa svojom propagandom pises i govoris vi muslimani ili vrijedjas na neki drugi nacin.
Pa pisi o Pravoslavlju ,pisi o svojoj kulturi i slavama ali nemoj vrijedjati kad neko napise nesto sto nepase tebi.
Pa nemora znaciti da si samo ti u pravu pri raspravama i pisanjem istorije a nemora znaciti da smo i mi ali netrebas vrijedjati iz tog razloga.
A napisao sam da ne zelim pisati ili dodati sta od obicaja zbog prosle teme jer nije tako daleka od teme sto ju je radojica napisao i samo smo se prepucavali zato sto ste vas dvojica prvi krenuli vrijedjati.Dobro napisano je nesto sto po tvom nije tacno ali jebote pa zar nemozes napisati finije zasto ti mislis da nije a ne vi muslimani ili slicno.
Pozdrav

Kako da diskutujemo o tradiciji sa uvazavanjem i bez negativnog naboja kada muslimani prilikom iznosenja srpskih tradicionalnih vrijednosti dobijaju kompleks. Sta god da Srbi spomenu od svoje tradicije koju postuju danas a koju su postivali i nekad izaziva talas negativnih emocija kod muslimana. I u prosloj temi sam spomenuo krsnu slavu - krsno ime kao jednu od najvecih srpskih nacionalnih vrijednosti kako danas tako i nekad u svim zemljama gdje su zivjeli Srbi. A kad kazem da je tako bio slucaj i u Bosni (zasta postoje dokumentovani podaci) odmah se braca muslimani nakostrijese. Pocinju sa odbacivanjima te cinjenice i jednostavno nece da ciju da je krsna slava ili krsno ime bila (a i jos uvjek je ) tradicija Bosne. I sad ja kada kazem ovako nesto ispadam kao neko ko mrzi muslimane a da ih nisam nicim uvrijedio. U stvari uvrijedio sam ih jer sam se drznuo da neku srpsku tradiciju predstavim kao bosansku bez obzira sto to mogu poduprijeti dokumnetima .

Evo recimo isto je sa tradicijom Sv Grigorija Nazianskog medju Srbima jos zvanog i Grgur a i Bogoslov. Posto je bio carigradski partijarh u IV vijeku spada u istocne ckvene oce i svetkuje se u istocnoj pravoslavnoj crkvi. Narocito se istakao borbom protiv ranih hriscanskih jeresi zbog cega je i dobio titulu sveca. A cim sad spomenem i to da je Grigorije Nazijanski bio polularan i u Bosni jer njegovo ime stoji na bosanskim poveljama gdje se bosanski vladari ili plemici nazivaju "robovima svetog Grgura" odma je Radojica protivnik muslimana. Stjepan Kotromanic kaze u svojoj povelji: "az ban Stjepan a zovom svetoga Grgura rab". Njegov brat Vladislav kaze ovako: "Az rab bozi i svetoga Grgura a zovom gospodin knez Vladislav". Ovako se kune kralj Tvrtko u ugovoru Dubrovcanima i to sa svojom majkom Jelenom, kraljicom Dorotejom i vlastelom: "prisegosmo pred svetim evangeliem i pred castnim krstom Hristovem v crkvi svetago Grigura" a ovo nije bila katolicka crkva . Gdje se ova crkva sad nalazi bog zna. Pretpostavlja se da je crkva bila na kraljevskom dvoru u Trstivnici jer se u istoj povelji navodi da je Dubrovcane docekao "v slavni dvor kralievstva ni Trstivnicu". Sveti Grgur ili Sveti Grigorije Nazianski je bio toliko popularan u Bosni da su ga Kotromanici stavljali na svoje kovanice dinare.

Evo sta kaze wikipedija o Grigoriju Nazijanskom

http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%93%D1 ... 0%BE%D0%B2

Evo jos jednog pominjanja Grigorija Nazijanskog vezano za Kotromanice

http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9F%D1 ... 4%D0%B0_II

Nasi obicaji i nekad i sad

Radojica

_________________
Ko se stidi svog bosanskog porijekla, bosanskih imena i bosanske kulture nije dostojan zvati se Bosancem

momci,mala pomoc oko naslova teme.pravilno bi bilo

obicaji naroda i narodnosti u rs/bih nekad i sad

tako bi se izbjegle sve nepotrebne polemike....

A zasto ovakav prijedlog? Da li smatras da su rs i bih dvije razlicite teritorije?

_________________
Prokleta mogucnost izbora mora da postoji

meni je najbolji obicaj kad se motke otkisele pa onda kazem ''Motke se otkisel'se''

Evo jednog tradicionalnog obicaja koji karakterise sva tri naroda u BiH. To je obicaj pijenja kako Bosnjaci kazu kahve, Hrvati kave a Srbi kafe. Bilo kako bilo, kahva, kava ili kafa svima nam pruza poseban uzitak. Taj napitak u BiH pijemo iz fildzana, neki kazu i findzana, neko ovaj napitak pije i iz malih soljica, a na Zapadu ovaj napitak piju iz vecih solja.

U BiH jos uvijek je prisutna tradicja da se kafa pije sa nekim, znaci u drustvu, sa :zenom, sinom, kcekom, komsijom, prijateljima, dok je na Zapadu nekako veca tradicija, da svako sebi priprema ovaj napitak i pije sam, dok u SAD gledam, kako ljudi zure na matro a u ruci nose ovaj napitak u papirnim ili plasticnim posudama, neki imaju i specijalne posude za ovaj napitak, i tako dok zure na metro, setaju ulicom, ili voze auto, usput piju kahvu, kavu ili kafu.

Dok sam bio izbjeglica u Njemackoj, pozove me jedan prijatelj inace Nijemac, da dodjem kod njega u kancelariju. Dodjem ja, a on pripremio ovaj napitak i pije. Vidim u aparatu ima jos ovog napitka, i ja ocekujem da me ponudi, ali njemu to ne pada napamet, sto je za nas Bosnjake, Hrvate i Srbe neshvatljivo.

Mi u BiH za razliku od ovih na Zapdu pijemo ovaj napitak polako, sto bi Bosnjaci kazali s cejfom, dok na Zapadu nema nikakvog cejfa, nema nikakvog uzivanja, sve je samo puka potreba, da se ovaj napitak popije.
Pozdrav Zah

Bosanska kahva, kava ili kafa

U zivotu Bosnjaka, Hrvata i Srba, a i drugih naroda koji zive u BiH (ja cu kazati kahva) ima svoju nezamjenjivu ulogu. Ako je bosanski lonac nacionalno jelo, bosanska kahva je nacionalno pice. Stoljecima su Bosnjaci, Hrvati i Srbi, neki vise neki manje, stvarali kult kahve usavrsavajuci pijenje, mljevenje, pecenje (kuhanje), sluzenje i pijenje kahve do najsuptilnijih detalja. Kahva je postala integralni dio svih drugih obicaja, ali i samoj sebi svojstven obicaj. Zato o kahvi nije moguce voditi racionalan razgovor lisen emocija.

Danas nam kahva u Bosnu dolazi iz cijelog svijeta, mozda najvise iz Latinske Amerike (Brazil) gdje se gaje raznolike sorte i gdje kahva cini znacajnu stavku u nacionalnoj ekonomiji. Pa ipak, kako je u Bosnu prva kahva stigla s dolaskom Osmanlija, vrlo je moguce da je bila africkog (Abesinija), ili jos prije Azijskog porijekla poznata kao "moka" (mocca) po arapskoj luci Mocha na ulazu u Crveno more. Gajila se, kao i danas, u Jemenu odakle se transportirala i stizala u Bosnu do nasih pradjedova i pranena koji su pripremu i pijenje razvili do osebujnog kulta.

Prije nase Bosne kahva je vec sredinom 16. stoljeca "osvojila zemlje Bliskog i Dalekog istoka", a u srednjovjekovnoj Turskoj sastajanje oko kahve ugrozilo je do tada ustaljeni drustveni zivot dzemata, pa je Sultan Selim Drugi poveo, a Sultan Murat cetvrti nastavio godine 1633. borbu protiv opasnog konkurenta. Medutim, ova "nevolja" s Orijenta ubrzo je zahvatila Europu gdje nicu luksuzne kafane, ali i kafici u kojim je obican svijet mogao uzivati u ovom carobnom napitku. Dolazi do povremenih zabrana, ali i hvalospjeva poznatih pjesnika (Kafféekantate poznatog skladatelja J, s. Bacha posvecena je kahvi).

Priprema

Priprema kahve pocinje przenjem i mljevenjem, a tek se onda pece (kuha). Danas se smatra da samo mjesavine vise sorti kahve mogu dati optimalnu aromu, pa svaki proizvodac ima svoju tajnu mijesanja u odredenim omjerima. Umjeren sadrzaj kofeina kao i zanosnu aromu daju najbolje mjesavine.

Za ukus Bosnjaka (od sada cu govoriti iz ugla gledanja Bosnjaka) kahva mora ostati acik (svijetla) jer samo tako zadrzava trazenu boju i aromu. U kucu gdje se kahva redovno preprzi kahvopije nerado svracaju , a domacina i domacicu smatraju osobama kojima nedostaje ukusa. Takve susrecemo obicno na selu, dok ih u urbanim sredinama skoro nema. Tome uveliko dopridonosi siromastvo sela. Bosnjak s tradicionalno istancanim okusom priznaje samo jedan nacin pripravljanja, a to je pecenje prave bosanske, u Europi poznate kao turske, kahve: Dobro samljevena i taze (svjeze) acik poprzena kahva zaspe se u vec malo zagrijanu dzezvu. Kljucalom vodom (ukropom) iz serbetnjaka se zatim zalije (ali se ne prepuni), dobro promijesa i vrati na vatru da se "digne" do vrha dzezve, no, ne smije prekipjeti. Nakon sto kratko "odstoji" da se slegne, ljeva se u findzane (salice). Secer i mlijeko se serviraju posebno i dodaju po zelji. Bosnjak voli jaku crnu kahvu, malo zasladjenu. Time dokazuje da drzi do sebe i do svog drustvenog statusa. Samo osobe s jakim razlozima, rezignirane zbog starosti, odstupaju od tog pravila. Po tome kakva vam je kahva ispecena i servirana, mozete zakljuciti koliko vas domacin cijeni i voli. Jaka crna kahva govori vam u prilog, a "tanka" odaje, izmedu ostalog, i domacinovu rezerviranost i skrtost. Zapadnim svijetom danas dominiraju espresso i filterkahva, Bosnjaci koje tamo sretnete, a peku i piju pravu bosansku kahvu, dokazuju svoj dobar odgoj i smisao za cuvanje tradicionalno dobrog ukusa, kao svoju emotivnu vezu s rodnom Bosnom. I zapamtite; samo ce vam tabijatli (uredna) osoba ispeci i ponuditi pravu bosansku kahvu.

Pribor za kahvu, kahveni takum

Mozda jos do prije nekoliko desetljeca pribor za pripremanje i serviranje kahve nazivao se "kahvenim takumom". U takume ne spadaju sis (przanj) niti kahveni mlin, ali ih kao vazne moramo spomenuti. I sis i mlin imaju svoj originalni bosanski dizajn. Tradicionalni kahveni takum cine, na prvom mjestu, vrlo smisljeno i estetski oblikovana dzezva, zatim secerluk (secernica ili doza), te findzani. Mangala, iako nije dio takuma, bila je u svakoj boljoj kuci dio oba veznog ugodjaja, narocito zimi, na cijoj su lugom zapretanoj zeravici dzezva s kahvom i ibricic (dzezvica posebnog dizajna) s mlijekom odrzavali potrebnu vrelinu. Kahvenom takumu, koji je bio vecinom od bakra ili mjedi, i ciji je svaki komad oblikovao domaci majstor i ukrasio gravurama (savatom) na vanjskim povrsinama pridavala se velika paznja. Izgled i kompletnost kahvenog takuma otkrivali su ugled porodice. Vodilo se strogo racuna da svaki komad bude savrseno cist, a crveni bakar ili zlatnozuta mjed u svom punom sjaju.

Pijenje kahve svakodnevni obicaj Bosnjaka

Redovno uzivanje crne kahve svakodnevni je obicaj "otkako je Bosne i Bosnjaka". Kahva sa svojim sadrzajem kofeina je droga koja stvara ovisnost. Ali kahvi se ne mogu pripisati ni jedno od negativnih svojstava ostalih droga poput alkohola, duhana, heroina, kokaina i njima srodnih opasnih droga. Kahva ne muti razum niti utjece na samokontrolu kao alkohol, niti ima dokaza da se negativno reflektira na potomstvo, a ne ugrozava ni materijalno stanje ni pojedinca niti obitelji. Naprotiv, kahvi se pripisuju mnoga ljekovita i korisna svojstva, a odvikavanje u slucaju nestasice nije bolno ni dugotrajno, ne zahtijeva lijecnicku pomoc niti hospitalizaciju. Radi svojih izvanredno osvjezavajucih osobina koje stimuliraju i fizicki i umni rad, a posebno povoljno djeluju na skladan svakodnevni obiteljski zivot, Kahva je prezivjela sve pokusaje zabrane i etiketiranja da predstavlja drustveno zlo. Domacin je kahvu pio odmah iza sabah namaza, koju mu je ispekla vrijedna domacica prije muzevljeva odlaska na posao. Valjalo je rano u carsiju, otvoriti radnju, a u dusi se vec radovao kahvi koju ce u obliznjoj kafani popiti.Do kraja dana popit ce jos bezbroj findzana (negdje kazu fildzana) s prijateljima i musterijama. Zato se za tradicionalni muski bosanski findzan-fildzan govorilo da je "ko oko", tako mali da ih se radi drustva moglo popiti nebrojeno mnogo. Zenski fildzan je bio znatno veci, cesto nazivan "cabenskim", jer su hanume, u pravilu, pile tanju kahvu, obicno s mlijekom. Drzeci findzan -flldzanu jednoj a kocku secera u drugoj ruci, grickajuci je i zaljevajuci gutljajima gorke kahve. Musafira ili domaceg namjemika obicavalo se odmah ponuditi taze pecenom kahvom bez pitanja, jer je kahva bila razmjerno vrlo skupa, pa je svako u bilo koje doba bio horan za findzan-dva kahve. Poslovi su se obavezno utanacivali uz kahvu i prijateljski razgovor. Rijetko se odmah spominjao posao, nego se uzivalo u eglenu s izgledima da ce se ugovoriti i dobar posao. Kroz taj naizgled beskonacni eglen svaka je strana nastojala procijeniti svoga sugovomika, njegovo stanje i karakter, te zakljuciti o smislu ili besmislu zakljucivanja posla. Na svim proslavama (mevludima, hatmama, sunetlucima i drugim blagdanskim sohbetima), (sjedeljkama, sije1ima) pekla se i posluzivala i jaka i tanka kahva, ovisno o zeljama i ukusima gostiju, pa ponekad i o njihovom ugledu i utjecaju. Findzane-fldzan s kahvom dijelio je obicno momak ili djevojka iz kuce. Drzeci lijevom rukom veliku tablu s punim findzanima a drugu ruku polozenu na srce, pocinjao je dijeliti s desne strane onim sto sjede na seciji (dugi uski otoman s minderom i tvrdim jastucima na koje se moglo nasloniti, a pruzao se duz zida) a zatim mladima koji su se raskomotili na bosanskom cilimu zivih boja i s dobro poznatim bosanskim sarama.

Bilo je jos bezbroj prigoda u kojima se obavezno pila kahva. Po carsiji brojne kahve (kavane, kafane) bile su u odredeno doba dana ili noci pune, iskljucivo muskih gostiju, a zamor uz sporadicno srkanje, kao i miris kahve i toplina prostorija cinili su ozracje kahve neodoljivo privlacnim.

Prostorno je bosanska kahva bila relativno mala prostorija u vrhu koje je bio smjesten kahveodzak (ili kahvedzak) s gorucom vatrom u bosanskom "sporetu" ili (nekoj vrsti kamina), pred kojim je sjedio kahvedzija okruzen dzezvicama, tablama i findzanima, spretno i brzo pekuci kahve i dijeleci ih, ponekad i nestrpljivim, gostima. Ako ste kad zavirili u jednu od tih bosanskih kahvica, morali ste primijetiti kako je poneki gost punim dlanom obgrlio svoj findzan s kahvom, kao da na neki nacin uziva u topiini ove "salice bez drska" (kako neki jabandzija, dosavsi u Bosnu s cudjenjem uskliknu). Zato pravi meraklija (koji zna uzivati) radije pije iz findzana-fildzana bas radi tog prisnog dodira s jos vrucom kahvom u njemu. Ako vas prijatelj ili jednostavno poznanik pozove na kahvu, bilo u carsiji ili svojoj vlastitoj kuci, nemojte niposto poziv lahkomisleno odbiti, jer biste ga mogli ozbiljno uvrijediti. On vas ne zove da bi vas jednostavno pocastio kahvom ("kupiti nekome kahvu" kako "neuljudno" kazu Amerikanci), nego radi toga sto je zeljan s vama razgovora, zeli vam se mozda izjadati, pitati za savjet ili cuti vase misljenje, ili jednostavno zeli s vama eglenisati (slobodno razgovarati o svemu i sva cemu bez straha da cete ga ogranicavati). Ako u tom casu niste nikako u mogucnosti prihvatiti poziv, morate navesti debele razloge i povesti racuna da to ispravite s tim sto cete tog prijatelja sto prije pozvati na kahvu s istom namjerom.

Pravi Bosnjak u ta vremena, koja imamo na umu dok ovo pisemo, bio je krajnje obrazli, obziran i pazljiv postujuci i znanog i neznanog, stalno pazeci da se nekome ne zahateri, svojim postupkom ne zamjeri. Na nasu veliku zalost, taj je vakat i ta vremena su odavno za nama. Pa ipak, ostala je i nada u bolje!

Biljeske

Kahveni mlin ima oblik izduzenog valjka. Kuciste mu je od mjedi a zrvanj od prvoklasnog kaljenog celika. Najbolje mlinove su pravili majstori u Gornjem Vakufu, bili su u cjelini rucne izrade i prakticki vjecni, s besprijekornim meljackim ucinkom. Medjutim, za potrebe kahvi u bosanskim kasabama kahva se "tukla" cuskijom u stupi od tresnjeva panja na dnu kojega je bilo zabijeno topovsko dzule (kugla). Miris taze tucene kahve razlijegao se bosanskim carsijama i bio istovremeno neodoljiv poziv na kahvu u neku od brojnih kafanica. (Bosnjacki casopis "Behar")

Naknadni dodatak tesktu neka bude ovaj pribor za kahvu.
http://www.bascarsija.info/galerija.html

Bas fino sto nam je zah ovako iscrpno predstavio jednu bosansku tradiciju tj pripremanje i ispijanje kahve.

Ja cu o jednoj drugoj ali ne manje bosanskoj tradiciji, o NARODNIM IMENIMA koja su bila karakteristika kod velike vecine bosanskog zivlja a danas se srecu kod ...... presudite sami

Svaki narod ima

1. Strana imena ili pozajmice
2. Religiozna imena (biblijska ili arapska)
3. Svoja narodna imena

Ime, prezime, milostica (ime od milja) i licni ili porodicni nadimak, to je covjekova licna karta, drzavna (drzave Bosne) i narodna (naroda koji u Bosni zivi). Zvanicna i nezvanicna. Ime predstavlja i olicava licnost; prezime - tradiciju, porijeklo, korjene i pretke; milostica – ljubav, naklonost i paznju bliznjih; nadimak – najcesce ruzno nalicje, zig.

Licno ime je trajno obeljezje covjekovo, njegov ukras, znak prepoznavanja i imenovanja.

U narodnim imenima u Bosni utkana je ljepota, emotivnost, slikovitost, zvucnost i jedrost NASEG JEZIKA. U njma se prepoznaje duhovnost, mastovitost i osjecaj za lijepo jednog naroda. U imenima se da sagledati jezgrovitost i sazet duhovni i materijalni svijet nasega naroda, teznja da se sa sto manje rijeci, najcesce jednom rijecju, iskaze sto vise poruka i znacenja. Moze se reci da u poetskom smislu svako lijepo ime vrijedi koliko i lijepa pjesma. Imena su se, kao i druge narodne umotvorine, stvarala, prilagodjavala, razvijala, naslijedjivala, ali i mijenjala i izumirala. Narod je njihov vjecni kovac i pjesnik.

U rijecima i posebno imenima je sve nase kulturno bogatstvo, koje je sakupljano vijekovima, i ne moze postojati nikakva psihologija misljenja, bas kao ni logika, fenomenologija i ontologija, nezavisno od analize rijeci i imena. U rijeci i imenu je susret svih mogucih i mislivih slojeva bica; i jos i nije pruzena dostojna analiza imena, mada su vec u prilicnoj mjeri utvrdjene i odgovarajuce metode i pronadjene neke formulacije. U imenu je srediste svih fizioloskih, psihickih, fenomenoloskih, logickih, dijalektickih, ontoloskih sfera. U njemu je zgusnuta i koncentrisana kvintesencija kako ljudski – umnog, tako i svakog drugog ljudskog i neljudskog, umnog i neumnog bica i zivota.

Sa sigurnoscu se moze tvrditi da narodna imena spadaju medju naljepse rijeci u nasem jeziku.

Rijec, i posebno ime, jeste nuzni rezultat misljenja i samo u njima misao dostize svoj najveci intenzitet i znacaj. Moze se reci da bez rijeci i imena uopste nema umnog bica, umnog pojavljivanja bica, umnog susreta sa bicem.

Imena su rjecita istorijska citanka, svojevrsni usmeni ljetopis u kojemu su mnoga razdoblja ostavila svoje zapise, urezala ih u narodna pamcenja.

Nas narod uglavnom ne zna znacenje hriscanskih i uopste stranih imena, niti zna zitija svetitelja cija imena nosi i bira vise po inerciji starini, svojim precima, dok imena narodna zna da tumaci.

Evo nekih narodnih bosanskih muskih imena koja su izumrla; Vigan, Pribislav, Bilijak, Grubac, Kulin, Veseoko, Sandalj, Miotos, Radin, Curen, Nenac, Milten, Radovac, Domisa, Milobrt, Vrsan, Nespin, Dujica, Medulin, Pokrajac

A evo i zenskih koja su izumrla; Gruba, Jerina,Godisana, Rudina

Ovo su narodna muska bosanska imena sa stecaka i dokumenata jos uvijek u upotrebi; Vukasin, Vuk, Radisa, Radojica, Radovan, Divac, Blagoje, Draza, Braja, Radoje, Vuksa, Vratko, Milorad, Radivoje, Radivoj, Vukan, Milic, Ozren, Radosav, Vukosav, Radonja, Milutin, Bozicko, Vukac, Prijezda,.Vigan, Dabisa, Misljen, Bozicko, Dabiziv, Stanac, Tvrtko, Boro, Dragoje, Milutin, Branko, Novak, Vlatko, Vladisav, Sanko, Vukac, Radic, Rabren, Vukobrat, Dabiziv, Vitoje

I zenska koja se i dan danas koriste; Veselica, Rada, Dana, Stana, Vladisava, Divna, Jelica, Ljubica, Vlatka, Medena, Jelena

Nasi obicaji i nekad i sad

Radojica

_________________
Ko se stidi svog bosanskog porijekla, bosanskih imena i bosanske kulture nije dostojan zvati se Bosancem

Dok sam bio dijete volio sam sjediti u cardaku gdje je djed sa sinovima pio kahvu, kavu ili kafu. Kafa, kava ili kahva se uvijek pila iz fildzana. Fildzani su stajali na mangali. Mangala je mogla biti okrugla ili cetvrtasta, ali svaku mangalu mora imati mjesto gdje se stavlja zar, i prostor na kojemu stoje fildzani-findzani. Zar se stavljao da siri toplotu po cijeloj mangali, pa i na mjstima na kojima stoje fildzani-findzani. Tako je kahva, kafa ili kava uvijek bila vruca, jer se pila polako uz pricu, i uzivanje u njenoj aromi.

Zanimljivosti o kafi

Prapostojbina kafe nalazila se u Africi, a u Evropu i svijet krenula je preko Arabije. Neki podaci govore da je kafa porijeklom iz danasnje jugozapadne etiopske provincije Kaffe, koja se nalazi jugozapadno od Adis Abebe, juzno od jezera Tana.
* Guverner holandske Indonezije van Horn doneo je kafu (1706.) u Amsterdam, gdje je uzgajana u stakleniku, u vjestackim uslovima.
* Jedan grm kafe stigao je i u Pariz - na poklon francuskom kralju Louisu XIV. Smatrajuci tu biljku dragocijenim raritetom, Louis XIV dao je da se napravi posebna kucica - staklenik u Jardin des plantes.
* Iz jedne jedine stabljike kafe - donesene iz Pariza na Martinique (1723. godine) - za nesto vise od pola vijeka razmnozilo se cak osamnaest miliona stabala kafe!
* Naziv kafa ne potjece od prapostojbine kafe Kaffe, etiopske pokrajine, jer se tamo ta biljka naziva "bun", vec od arapske imenice "qahwe" - cime se imenuje svako pice, biljni napitak, pa cak i vino. Arapska imenica "qahwa" izgovara se kao "kafa", a s vremenom je postala identifikacija samo za napitak od biljke "bun".
* Prva przionica kafe na Balkanu proradila je u Hrvatskoj - u Zagrebu (Franck) - 1892. godine.
* Glavni sastojak kafe - kofein pronasao je njemacki hemicar Runge kojem je Johann Wolfgang Goethe darovao nekoliko zrna kafe. U svojoj laboratoriji Runge je u kafi pronasao bezbojne kristale kofeina. Svako zrno kafe sadrzi kofein, hlorogenske kiseline, glikozide, polisaharide, lipide, trigonelin, aminokiseline, proteine i minerale (kalijum, kalcijum, magnezijum, fosfor i sumpor).
* Kafa na otvorenom brzo "stari" i poprima ukus duhana. Przena kafa na otvorenom moze stajati najduze do nedelju dana, a przena i samljevena - najvise dva do tri dana. Stoga, kafu valja drzati u dobro zatvorenim posudama - sa sto manje vazduha. Za pripremanje kafe najbolje je koristiti netom przenu i samljevenu kafu.
* Vise kafe, a manje vode - daje manju iskoristivost kafe. Normalno je da se na jednu litru vode stavi 50 do 60 grama samljevene kafe. Za jacu - "espresso" kafu - na litru vode stavlja se 100 do 150 grama samljevene kafe

zasad ne ,ali ne vidim problem u tome.meni drug posalje paket iz londona na kojem pise rs/bih i on stigne .pitanje ti je provokativno i nepotrebno a moj prijedlog za naslov teme bas fin

Prije bi se reklo da je tvoj prijedlog krajnje nepotreban i provokativan. Razmisli malo.


A Radojica opet po "izvornim bosanskim vrijednostima". Imam osjecaj da ce sjebat i ovu temu.

_________________
Prokleta mogucnost izbora mora da postoji

Tebi, ako smatras da si Bosanac, ovakve stvari bi trebale da legnu k' srcu ali imam osjecaj da ti bas nesto i ne lezu. Slaze se sa temom i govorim o nasim (tvojim) obicajima nekad (ali ne) i sad.

Radojica

_________________
Ko se stidi svog bosanskog porijekla, bosanskih imena i bosanske kulture nije dostojan zvati se Bosancem

Znam da je nekima cilj pokvariti temu, ali ne treba se upustati u politicke rasprave.

Sad govorimo samo o obicajima, tradiciji:Bosnjak, Hrvata i Srba. Osnovni cilj je medjusobno upoznavanje, to jest da saznamo vise jedni o drugima, jer je ocito da ne poznajamo nase tradicionalne obicaje, posebno one iz malo dalje prosalosti.

Molio bih moderatora da nam u tome pomogne.
Pozdrav Zah

Stvarno vas ne razumijem. Ja pisem o dokumentovanim i neporecivim obicajima u Bosni a neki se ljute. Niti mogu poreci da to nije tako kako sam napisao niti im te cinjenice odgovaraju.

Radojica

PS A malo dole u potpisu svakog mog posta lijepo pise .....

_________________
Ko se stidi svog bosanskog porijekla, bosanskih imena i bosanske kulture nije dostojan zvati se Bosancem