Sviđa mi se odziv na temi

Evo da i ja kažem šta je meni palo na pamet oko ovog stiha, tamo jednom prilikom prije više godina, i čini mi se da ima smisla a i sasvim se slaže sa nekim stvarima koje su neki ovde rekli.
Damaskin je napisao:
чуо сам код једног пустињака да они одувијек тим ријечима класификују двије врсте помисли,
помисли које их подстичу на духовно узрастање, молитву, добра дјела називају "оне које приступају са десне стране",
док помисли које подстичу на мрзовољу, себичност, лијеност, мржњу и слично зову "са лијеве стране"
Car Dusan je napisao:
Ту се мисли на духовне ствари.
Poznato mi je da desno simbolizuje pozitivno a lijevo negativno. To je ujedno jedan od simbola koje sa takvim začenjima treba tumačiti ukoliko se pojave u vizijama, npr. vozi se auto i onda se skrene lijevo bi moglo da predstavlja neki duhovni put na kojem se u nekom periodu zastranilo, i slično.
Ono što je meni vezano za ovaj stih palo na pamet je sistem duhovnih centara, sefirota, čakri. Postoji "srčana čakra" (Anahata) koja se nalazi u visini srca ali je desno od njega, tj. na sredini je tijela, u srednjem stubu. Kroz duhovni rad se duhovni centri bude, aktiviraju, postoje i posebne tehnike za to. Duhovne osobe treba da gledaju duhovnim očima, slušaju duhovnim ušima, razmišljaju duhovnim razumom, isto tako i da "duhovnim srcem" rade ono za šta je srce vezano. Dakle trebaju rezonovati duhovno, a ne tjelesno, svjetovno. Trebaju koristiti duhovne organe i alate, pa tako i "duhovno srce" koje je desno od materijalnog, i koje je mudrije. Zato je srce mudrima sa desne strane a ludima sa lijeve. Mudri žive i rezonuju duhovno "duhovnim srcem" (desnim) a svjetovni se kako i sami vole istaći oslanjaju samo na materijalistički razum, logiku, materijalne alate i organe ne poznajući one duhovne.
Tako da ovaj stih govori ono što je Damaskin iznio, samo što sam ja do toga došao na ovaj opisani način preko duhovnih centara. Taj stih je Solomonov a koliko mi je sa više strana poznato Solomon koji je inače važio za mudrog je itekako znao o duhovnim centrima, sefirotima. Ima ih i u njegovim Pričama Solomonovim, tamo sam pronalazio neke. Ima ih i u Knjizi o Jobu, u Mojsijevim knjigama i na drugim mjestima. Što i nije čudno je Kabalisti su bili drevni Izraleci koji su cijeli taj sistem pronašli kroz dublje proučavanje Starog Zavjeta.
Solomon je pisao i druge stvari, recimo mogao bih u okviru ove teme da vas pitam i za sledeći stih, šta vidite u njemu i kako ga tumačite, tu u Propovjedniku u 12. poglavlju Solomon opisuje proces starenja i umiranja, pa između ostalog kaže:
Prije nego se prekine uže srebrno, čaša se zlatna razbije i raspe se vijedro na izvoru i slomi se točak na studencu, i vrati se prah u zemlju, kako je bio, a duh se vrati Bogu, koji ga je dao. (Propovjednik 12, 6-7)
Kako ovo tumačite?
Kakve veze i kakvog smisla imaju prekidanje srebrnog užeta, razbijanje zlatne čaše, lomljenje točka sa vraćanjem praha u zemlju a duha Bogu, kakve to sve ima veze sa smrću?
Slažem se potpuno sa tumačenjem za koje sam davno čuo da ovo ovde srebrno uže predstavlja ono srebrno uže koje povezuje astralno i materijalno tijelo a o čemu se može čitati u literaturi o astralnoj projekciji i u ličnim iskustvima pri izvođenju iste. Opisuje se da ima srebrnastu boju, da je ekstremno elastično, da se vidi dok su astralno i materijalno tijelo blizu jedno drugom, pri većim udaljenostima se ne vidi, itd. To srebreno uže nas između ostalog održava u životu jer na neki način vezuje duh i tijelo, pri smrti dolazi do pucanja tog užeta pri čemu tijelo ostaje samo tijelo i "vraća se u prah" tj. truli jer više nema duha da ga održava živim. Što se tiče razbijanja "zlatne čaše" iz ovog Solomonovog opisa o nastupanju smrti moj brat je to na neki način tumačio, ne sjećam se sad tačno kako ali mislim da je to napisao negdje ovde na forumu, to je njegova spoznaja i mislim da je povezivao sa Keterom koji kao i ostali zapravo ima oblik lijevka tj. čaše na vrhu glave okrenute prema gore, cijeli taj "sistem" duhovnih centara se razbija, rasipa, lomi pri nastupanju smrti jer više nije vezan za tijelo na koje je taj sistem inače djelovao. Ovo "lomljenje točka" koje Solomon dalje pominje u opisu govori upravo o tome, i dobija na zanimljivosti kada se uzme u obzir da riječ "čakra" znači upravo "točak". Cijeli taj sistem se lomi i rasipa pri nastupu smrti, uz pucanje srebrnog užeta. O svemu ovome se može više pronaći u odgovarajućoj literaturi. Ono što je i meni samom bilo posebno zanimljivo je to da...Sveto Pismo govori i o ovim stvarima. Kao što sam rekao Solomon je dobro poznavao ove stvari, "provukao" je on njih kroz stihove i u Pričama Solomonovim, rekao je neke vrlo zanimljive stvari i u Knjizi Mudrosti.
Ovo samo govori koliko mi još imamo da čačkamo i istražujemo u okviru duhovne izgradnje. Ono što sada znamo nije ni kap u moru. U skladu sa tim je dosta dobar ovaj tekst jednog Izraelca o Tori (Starom Zavjetu - Svetom Pismu) koji mi se dosta sviđa i koji poziva na ozbiljno proučavanje kroz duhovnu izgradnju:
Ako čovjek na Toru gleda samo kao na knjigu u kojoj su predstavljene priče i svakodnevne stvari, teško njemu! Takvu toru, koja bi se bavila svakodnevnim stvarima, čak i izvrsniju, mogli bismo i mi da sastavimo. Štaviše, u posjedu vladara svijeta ima i vrijednijih knjiga, i na njih bismo takođe mogli da se ugledamo, ako bismo baš poželjeli da sastavimo neku takvu toru. Ali Tora, u svakoj svojoj riječi, krije vrhunske istine i uzvišene tajne.
Zapazite kako tačno su uravnoteženi gornji i donji svjetovi. Izrailj koji je ovde dole uravnotežavaju anđeli gornjeg svijeta, u vezi kojih je napisano: "činiš vjetrove da su ti anđeli" (Psalmi 104,4). Jer, kada anđeli siđu na zemlju oni oblače zemaljsku odjeću, inače ne bi ni mogli da prebivaju u svijetu, niti bi svijet mogao da izdrži njihovo prisustvo. Ali, ako ovako stoji stvar sa anđelima, koliko to tek važi za Toru - Tora je stvorila anđele i sve svjetove koji, zahvaljujući Tori, i opstaju. Svijet ne bi mogao da podnese Toru da se nije zaodjela odjećom ovog svijeta.
Zbog toga su priče ispričane u Tori naprosto njeno spoljašnje ruho, i teško onom čovjeku koji to spoljašnje ruho smatra samom Torom, jer će takav čovjek biti isključen iz onoga svijeta. Zato je David rekao: "Otvori oči moje, da bih vidio čudesa zakona tvojega" (Psalmi 119, 18), to jest, stvari koje su ispod. Vidite sada. Najvidljiviji dio čovjeka jeste odjeća koja je na njemu, i oni koji nemaju razumijevanja, kada pogledaju u čovjeka, skloni su da u njemu ne vide ništa drugo osim njegove odjeće. U stvarnosti, međutim, tijelo čovjekovo je ono što daje ljepotu odjeći, kao što je njegova duša ono što daje ljepotu njegovom tijelu.
Tako je i sa Torom. Njene priče koje se odnose na stvari ovoga svijeta čine odjeću koja zaodijeva tijelo Tore. A to tijelo je sačinjeno od Torinih pouka gufe-Tora (tijela, glavna načela). Ljudi koji nemaju razumijevanja vide samo ove priče, spoljašnje ruho. Oni, koji proniču nešto više vide takođe i tijelo. Ali istinski mudri, oni koji služe najuzvišenijeg Kralja i stoje na planini Sinaj, proniču na svaki način u njenu dušu, dušu istinske Tore koja je osnovno načelo svega. Takvima će u budućnosti biti dozvoljeno da prodru u samu dušu duše Tore.
Teško onim grešnicima koji na Toru gledaju samo kroz priče koje govore o svjetovnim stvarima, opažajući tako samo spoljašnje odijelo. Ali, blago onim pravednicima čiji pogled prodire u samu Toru. Kao što se vino mora čuvati u vrču, tako i Tora mora da bude zaodjevena spoljašnjim ruhom. To ruho je sačinjeno od priča i dogodovština. Ali, na nama je da prodremo u njihovu suštinu.
Geršom G. Šolem
U skladu sa ovim:
"Istina nije došla gola u ovaj svijet, već u simbolima i slikama; drugačije svijet istinu ne bi mogao primiti..."