xRedHead je napisao:
Ja volim svoju mamu. Najvise. Ali moja mama mene nikad ne bi ucjenjivala. Niti bih ja radije vozala mamu svaki treci dan po frizerskim salonima i kineskim prodavnicama, nego bila sa svojim momkom kad je bolestan, kad mu je tesko... Ah...

I da me moja mama ucjenjuje, ja bih to prepoznala. I kada me previse posesivno ... kako da kazem... voli, onda ja to prepoznam i objasnim i njoj i sebi da pretjeruje.
A meni nije nicija mama rival. Nego, jednostavno, (dosadasnje dvije) su mene dozivljavale kao nekog s kim im sinovi provode previse vremena i oduzima im ih... Ja nikog ne silim da bude samnom. Sacuvaj Boze. Ali mora bar malo biti samnom, ako mi je momak. Moram bar nekad biti na listi prioriteta. Ili je i to previse?
Ma salim se ja.
Naravno da postoje opsesivne veze izmedju roditelja i djece koje opstaju cak i kad se ostvari novi tip veze izmedju djeteta i druge osobe (buduceg supruznika).
Ti si bas imala 'srecu' da naletis na takve.
Znam jednog mog drugara, koji ima bas takvu mamu, ali to je bio sticaj okolnosti, da je ona rano ostala sama i on joj je sve. Ali u izboru djevojaka, ona se pitala i to je bilo ono sto je mene zapanjilo.
Ali ne mogu ja davati sud o tome, kad znam cijelu pricu. On je jedini koji brine o njoj i brinuce se dok god je ona ziva.
Njen strah se prenosi sa svakom njegovom vezom, tj. da ce naletiti na 'snajku' koja ce je prvom prilikom odjebati i ostaviti je bez zastite. Bez njenog sina.
Ja nikada nisam brkao loncice. Ali, postoje u zivotu razlicite situacije i svako od nas ima svoj kamen u cipeli koji zulja na drugaciji nacin.
Ti se ne brini. Naci ces vec nekog samostalnijeg. Ili predlazem selidbu na Kubu, cim sretnes onog pravog. Sto dalje.

_________________
Citiraj:
I onda ja malog oborim na pod i počnem da ga šutiram. Mali ima 9 godina, ali jak k'o konj, j'bote...