banjalukaforum.com

Ostace daleko za mnom ovi puti,
Nestace i ove suze kad i druge,
Ja cu nove zelje u svom srcu cuti,
Kao nove laste. U veceri duge,

Prah srebrnih zvezda dok lagano pada,
I s cveca se dize svila, kao kose,
Moja nova ljubav rodice se tada
Kao novi listak i nova kap rose.

I kraj druge zene ja cu da se nadam,
I da svoje srce rasipam i gubim:
I opet misleci da prvi put stradam,
I prvi put zelim, i prvi put ljubim.

Najdraža,
sudbina se s nama okrutno poigrala
kad nije dozvolila da se ranije sretnemo
taj način na koji njišeš bokovima
ne izlazi mi više iz glave
zasipam te poljupcima u mašti
zamišljam tvoje grudi
na kojima svake noći zaspim
tvoje vrelo telo
sjedinjeno s mojim
te tvoje usne
s kojih kaplje najlepši afrodizijak
i zavidim tvom mužu
jer ima ono što ja nemam
što tako žarko želim
ljubavi,
uživam u svakoj tvojoj reči
u svakom dodiru i poljupcu
ma koliko bili fiktivni
za mene su bolno stvarni
ti si moja daleka radost
sreća za kojom čeznem
i tuga...
na tebe čekam sve ove godine
i sad kad si došla
bojim se da te ne izgubim
budi moja
u svakoj mojoj misli
budi kraj mene
oseti me
zamisli me
ili zamisli makar ovo:
ti i ja
na pustom ostrvu
sami i sretni
zagrljeni i razmaženi
dočekujemo svitanja boje purpura
svitanja koja od naše razuzdane strasti podrhtavaju
ljubim te peščanim žalom pod nama
ljubim te vrhovima modrih talasa
koji nas pokrili kao ćilim
ljubim te palmama i kokosom
i moja želja za tobom
besna i luda
iz tebe izvire
i iz vulkana strasti gasi se u tebi
obećaj mi tu noć
učini da nikad više na drugu ne pomislim
da stihovi mi kao ptice zalepršaju u tvoja jutra
kao bujica jesenjih kiša da se sliju u Tebe
i da u noći punog meseca
čiji krik tako prodorno seče daljinu
nikada, nikada više
tužan i prazan za tobom
ne osvanem...

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Nikman, sve pohvale za izbor pjesme, predivna je.
Da li mozda znas ko je autor?


U zenice me neprestano gleda:
Sta trazi u mojim ocima ta zena
Sjaj magijski nekog sunca koje seda -
Jednu drugu zenu i druga vremena.

Jer zaljubljen pogled zene dobro vidi
U ocima nasim,kroz sivu dubinu,
Sve tragove kojim neprijatelj minu,
I njegov sen kao tamni sen na hridi.

Dugo sja na oku tugom vecno mladom
Lik zene sto ga je ocarala jednom;
Zato jedna zena zna kad prodje kradom
Pogled za odbeglom i za nedoglednom.

Od proslosti je dusa napravljena;
Slike su po cvecu zrak sunca od juce;
Od svacega je pala neka sena;
I usahle reke i sad negde huce.

A nase ljubavi sto su davno pale,
Kao pobijena jata na po puta,
Jos zive zivotom svog prvog minuta
U ocima sto su nekad rasplakale.

To je obrada i kombinacija nekoliko pjesama. Napisao ju je bijeljanac sa nickom L,kur koji cesto pise na SC.



Nemam reci da ti kazem
sta si ucinio da mnom.
Trazim noc da se sklonim,
od sunca da pobegnem.

Noc je za mene sjajnija
od svakog subcanog dana
jer samo u njoj sanjam
decka crne kose.

Sanjam ona slatka blazenstva
koja si mi pogledom obecao
i cujem neznu pesmu
ie nekog dalekog raja.

Vidim oblake kako se sustizu
i dugo gledam u noc
nemam reci da ti kazem
sta si ucinio sa mnom.

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Pijemo viski s ledom
i kavu s okusom tebe
i meni se tako pricini odjednom
kako me tvoje koljeno dodiruje
i to mi je dovoljan razlog
da zaboravim knjige
iz kojih sam dosta naucio
dvije fotelje nama su u tom trenutku
kao dva svemirska broda
i letimo daleko
iza nas ostaje jutro
ostaje rijeka i ova soba
nas dvoje mijenjamo doba
i mijenjamo sve obicne stvari
odlazimo nekud gdje se ljubi i nikad
ne stari
sad smo ljubavno sretni
svoj svemir imamo
i imamo sve
pijemo viski
pristaje nam i lijepo nam je
njezne su ti usne
tako njezne kad me poljube
ti znas tako lijepo zatvoriti oci
i otkrila si tajnu zatvorenog pogleda
zoves me da dodjem
pa tvoja hrabrost nema granica
puna si ljubavi
njezna si
dok pijemo viski pusimo i prebiremo
po proslosti
gramofon svira u nedogled
i to je divno
nas dvoje smo prvi ako nisi znala
prvi smo u dusu sagledali
i zaplakali od srece
od cvijeta si njeznija
od trave meksa
i tesko nam je nebo oblacno
drzati na obrazima
pijemo viski s ledom
i kavu s okusom tebe
dosta nam je svega sto nije kao ovo
da nam je zauvijek tako
od ljepote bi mozda umrli
kao zvijezde

... I rekoh im:

»Stvarno ničeg
Nije bilo među nama«

I slagao nisam ništa

Jer kad mi je ova dama
Tuđa žena
Te večeri krišom dala
Svoja bedra
Bela
Laka
Toliko nam naga tela
Behu tesno pripijena
Da između ne bi stala
Niti zrnka maka...

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Je li ovo ljubav, ili bolna jedna
Potreba da ljubim? Ova zelja plava,
Je li zelja srca mocnoga i cedna?
Ili napor duse koja malaksava?

Je li ovo zena koju ljubim, zbilja?
Il' sen na prolasku preko moga puta,
Tumaranje misli bez svesti i cilja,
I sve delo jednog bolnoga minuta!

Ne znam; no na medji toga sna i jave,
Vidim moje srce da cezne i pati.
I suze kad dodju, rane zakrvave -
Ja ni onda od tog nista necu znati.

Danas cu ti dati, kada vece padne,
u svetlosti skromnoj kandila i sveca,
u cistoti duse moje, nekad jadne,
citavu bujicu proletnjega cveca.

U sobi ce biti sumrak, blag ko tvoje
srce, sumrak stvoren da se dugo sanja.
Na oknima svetlim zabljestace boje
u taj svezi trenut prvoga saznanja...

Sve ce biti lepse, sve draze i vise,
noc koja se spusta, svet sto mirno spava,
dugo mrtvo polje na kome mirise
krzljava i retka u busenju trava.

I tako kraj cveca ostacemo sami...
- Prolice se tada, kao bujne kise,
stidljivi sapati u blazenoj tami,
i reci iz kojih prolece mirise...

Milan Rakic :)


Jao, koje li muke
voljeti, kao sto tebe volim
s ljubavi me tisti zrak
srce
i sesir moj
ko bi mi kupio
ovu vrpcu od sesira
i ovu tugu od konca
bijela za maramice?
Jao, koje li muke
voljeti, kao sto tebe volim.

Kako da dusu sputam, da se tvoje
ne takne? Kako, mimo tebe, njom
da grlim druge stvari i daljine?
Ah, rado bih da sklonim je na koje
zaboravljeno mjesto usred tmine,
u neki strani, tudji kut, u kom
nece je tvoje nijati dubine.
Al' ipak sve sto dodirne nas dvoje
ko gudalo nas neko spaja, koje
iz dveju struna jedan mami glas.
Na kom smo instrumentu? Ko nas satka?
I koji ovo svirac drzi nas?
O, pesmo slatka.

Vazno je, mozda, i da to znamo:
covek je zeljan, tek ako zeli.

I ako celoga sebe damo,
tek tada i mozemo biti celi.

Saznacemo, tek ako kazemo
reci iskrene, istovetne.

I samo onda kad i mi trazimo,
moci ce neko i nas da sretne.

_________________
sometimes you go la di da di da di da da
til your eyes roll back into your head

Budi tu
Podijeli sa mnom snove
da te mogu sanjati
da te mogu voljeti
Budi tu
da čuješ moj glas
da čitaš moja pisma
da osjetiš moje usne
Budi tu
da znaš da sam ti u srcu
da me dohvatiš rukama
da osjetiš moj dah na licu
Budi tu
jer je divno voljeti
kada znaš da te netko voli
jer je divno željeti
kada znaš da te netko želi
Budi tu
podijeli sa mnom snove
i moja ruka će postati tvoja
ja ću te sanjati i voljeti
Budi tu
da me voliš ove jeseni i zime
da gledaš moje poluotvorene oči
i da ostanemo tako dugo, dugo
Ti sa mnom i ja u tvom srcu.

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Hocu u tvom srcu, posle tamnih jada
Da ostavim jednu nostalgiju dugu;
Pa sve kada prodje, da se secas tada
Sa bolom na srecu, s radoscu na tugu.

Hocu moja ljubav, kad sve jednom padne,
Da u tebi umre, kao u dan sivi
Sto mre grmen ruza: miris koji dadne,
To je bolna dusa koja ga nadzivi.

I kad ovi dani za svagda prohuje,
I kad opet htednes cuti moje ime,
Hocu da se ono u tvom srcu cuje
Ko sapat poljupca i uzdisaj rime.

Trazim te u oblacima
kisi I vjetru
U pustinjskoj toplini
I sibirskoj zimi
letim sa krilima
naseg maestrala
tijelo mi ostade
na postelji morskog zala
svaka mi uvala
nove nade pruza
tisina I samo tisina
postoji samo u daljini stina
dize se do neba nijema I sama
obavila je morska tama
utonula je u bespuce noci
ne ocekiva da netko ce doci
uljuljkana pjesmom mjeseca
kao mi kad smo bili djeca
zbogom nado dosta je bilo ovog dana
sada je tama

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Miris ljepote struji u toj kosi,
njene usne su pune slatke varke,
njene su ruke drhtave i zarke,
ponor i plamen usred oka nosi.

Ko hladna mana misao me rosi
na njezin pokret, kao barke
sjecanje na te pune zjene jarke
kojima struje iskre i zanosi,

Mrzim te oci mracne i duboke,
kunem te noge pred kojima padam,
i oltar tijela gdje u prahu lezim;

bozanska zeno, unuko visoke
pramajke Eve, pred tobom sam Adam,
i jer te volim, ja od tebe bjezim.

Baš taj cvijet
Gledaj me dok plačem!
Baš taj cvijet
Ne odlazi još
Molim te – nemoj

Pričekaj do sutra
Da ispadne i zadnja latica
Pričekaj dok zadnja kap vode
Ne ishlapi u očaju jednog jutra
Samo pričekaj – molim te

Sve je jasno
Dovoljno si govorila
Dosta je riječi
Samo pričekaj

Kad mi u zjenicu udari zraka sunca
Tek kad noktom ogulim sol s lica
Tek tada zalupi vratima
Molim te – pokloni mi još te trenutke
Još noćas trebam te!

Još samo noćas

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

U meni veceras jedna reka
razbila ogromna brda daleka,
muci se, urlice, razmice klance
i kida svoje zelene lance
i rije kroz moje srce i pece
i kroz oci mi kipi i tece.

U tebi veceras ta ista reka
cudno je meka.
I cas je srebrna.
I cas je plava.
U njoj se tišina odslikava.

Svako u sebi reke druge
pod istim mostovima sretne.
Zato su naše srece i tuge
uvek drukcije istovetne.

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Jovan Ducic
MOJA LJUBAV

Ova je moja dusa ispunjena tobom,
kao tamna gora studenom tisinom,
kao morsko bezdno neprovidnom tminom,
kao vecni pokret nevidljivim dobom.

I tako beskrajna, i silna, i kobna,
teces mojom krvlju. Zena ili masta?
Ali tvoga daha prepuno je svasta,
svugde si prisutna, svemu istodobna.

Kad pobele zvezde, u suton, nad lugom,
radjas se u meni kao sunce noci,
i u mome telu drhtis u samoci,
raspaljena ognjem ili smrzla tugom.

Na tvom tamnom moru lepote i kobi,
celo moje bice to je trepet sene
o ljubljena zeno silnija od mene -
ti strujis kroz moje vene u sve dobi.

Kao mracna tajna lezis u dnu mene,
i moj glas je eho tvog cutanja. Ja te
ni ne vidim gde si, a sve duge sate
od tebe su moje oci zasenjene.

Miris ljepote struji u toj kosi,
njene usne su pune slatke varke,
njene su ruke drhtave i zarke,
ponor i plamen usred oka nosi.

Ko hladna mana misao me rosi
na njezin pokret, kao barke
sjecanje na te pune zjene jarke
kojima struje iskre i zanosi,

Mrzim te oci mracne i duboke,
kunem te noge pred kojima padam,
i oltar tijela gdje u prahu lezim;

bozanska zeno, unuko visoke
pramajke Eve, pred tobom sam Adam,
i jer te volim, ja od tebe bjezim.

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolazis
zasto nisi kao i sve druge zene
koje prodju kao sjene
cija se ni imena ne pamte
ciji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom

Iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomis na dijelove
i noci mi pretvaras u dane

Koja si ti zena
kad mi pola zivota u tebe stane
zbog koje zalim
sve ovo sto prebrzo ide
sto su jeseni blize
i sto mi se suze vide prvi puta

Jedino si s neba mogla doci
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam

Iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim

I da se vratim s tisuce rana,
na prag kucni kad stanem,
ne nosi vode,
ni zavoja -
tijelom mi povij rane.

Zaboravit nikada necu
proljece kojeg donese ti u dusu mi
strepnju,radost,ceznju i zelju
i zivot duse koja mrtva bi...
hvala ti ljubavi!

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!