banjalukaforum.com

Mesec je tupom, krivom kamom
posekao jedno vece zuto.

Oprosti,
bio sam skitnica samo
pa sam u tvoje oci zaluto.

I cudno nespretno prosuo se:
kao lopta vrelog snega,
nasmejan,
izguzvane kose,
od ptica ranjav,
od cveca pegav.

Oprosti,
uvek moram da odem.
Vetrove zute jesen vec place.
Jezera - oci.
Što kvase vode
obale obraza za skitacem ?

Uvek se biva lep na pocetku.
Pomalo dobar.
Pomalo tuzan.

Uvek se biva na ovom svetu
na kraju tudj,
na kraju ruzan.

I uvek samo sebe imamo.
i san pun zelja,
nedorecen...

Mesec je tupom krivom kamom
posekao jedno zuto vece.

Opet sam te snevao! Kako zalim sto san ode, te i ti s njime!
Kako bih voleo da to ne bese samo san, san i nista vise. Ali hvala i
snu. Sladje je snevati negoli zbilju gledati i gusiti se od navrelih
osecaja, uspomena, i teska, hladna, samotna zivota... Da, sladji je
san, san detinjstva i mladosti...
Hajde da snevamo..............

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Ove su rijeci
Preko ulice
Upucene k tebi,
Ljubavi.
I stid me je,
Ne od njih,
Vec zbog svijeta.
Mozda nije trenutak pravi.
Mozda sam trebao,
U ovo vrijeme
Bijede i izobilja,
Umjesto ljubavi,
Preko ulice
Dobaciti rijeci nasilja.
Mozda sam morao
U ovo vrijeme
Sto se osjeta gnusa
Izaci na trgove
I zavijati
U pustinje ljudskih dusa.
Mozda je moja ljudska duznost
Morala u ovo vrijeme
Okomiti se na lesinare,
Zagristi u hijene.
Al da mi u ovom tuznom svijetu
Ne sija radost tvoga lica,
Ni vjetar se usudio ne bi
proci kroz ovu sumu bez ptica.

PUTNIK
Idem slobodno,
niko mi nije odneo,
da ljubim, tuznu moc.
Rasirim ruke, ali ne u zore
nego u more i noc.
Osmehom ulazim, stigo ma kud,
u tuzne i bolne jave.
Kad volim, meni i gresi svud
nebesa pletu,
oko radosno pognute glave.
Ostavljam bolnim osmehom san,
da prodje i ode i mre.
Ljubav je put beskrajan
na kom je dozvoljeno sve.
Ne zalim ni tebe ni sebe ja,
i smesim se na daljine.
Umor mi samo u ocima sja,
i sve sto istem od tebe
to je: casak-dva
tisine, tisine.

Zatvoren među četiri zida svoje sobe...
Tamnica.
Pokušavam se otrgnuti
iz tmurne svakodnevice
svog monotonog bivstvovanja...
Sjećanja.
Kroz rešetke svoje otuđenosti
promatram sretne ljude,
koji žive svojim životom,
neometano, bez predrasuda -
ne znajući, da ovdje postoji netko...
Sam. Izgubljen.
Lice među stotinama stranaca,
lice bez maske,
pogled bez učestvovanja duše -
život bez stvarnog postojanja...
Sudbina.
Svjetlost, realnost i irealnost.
Funkcija i imaginacija,
granica života i granica smrti -
osjećaj, da si između,
da pripadaš i ne pripadaš.
Postojiš i ne postojiš.
Zatvoren među četiri zida svoje sobe...
Magičan krug samoće.

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

- Od cega zive oci tvoje
kad stalno iz njih isijava san?
O sto bi dragulj dragane moje
dao da tako bar nacas sja.
- Tvoje su oci u meni zasle.
Taj sjaj nije od ljudi.
Svakoga jutra moje se lice
s tvojim ocima budi.
- Ko snijeg si koji pao nije,
satkana sva si od sna,
latico snijezna zgusnuta svjetla,
sva si ko cvijeta prah.
- Ne sklanjaj pogled. Cega se bojis?
Ljubavi zar te je strah?
Zacijeli rijeci cjelovima,
s usana strgni mi dah.
Cemu se smijesis?
Obujmi me jace,
sva krvi nek mi utrne!
- Kad zagrlim te ovako,
znas sto ja vidim:
Dva kriza koja se grle.
- A med njima dise
jos nerodjen Bog,
prikovan poljupcima...
- A sto ako boginja neka
pod mojom usnom sniva?
- Pod tvojom usnom sni violina,
u violini pjesma, u pjesmi plod.
O kad me dodirnu usta tvoja:
harfa se boja prospe u svod.
- Prsti su tvoji vidre vedre
sto se u igri tope.
Cutis li kako iz moga struka
iskacu antilope.
- O kad bi moglo uho cuti
tvoj dodir, glazbo nijema,
napisao bih ti od sna sonatu,
al klavir tih dirki nema.
- Povedi me u kut svijeta
neki tih.
Da te cutim. Da te disem.
Da te snim.
Sto je zivot? Oka treptaj.
Tajna tajne.
Izmedju dva otkucaja
srca stane.

***

Presnen sam za ovu svjetlost jasnu,
presnen, za ovo tijelo u dusi.
Ko cvijet sto se lomi pod teskom glavom
i mene ce tvoja ljepota da skrsi.

Setim se, kako su u ljubavi,
dragi prvi dani.
Kad su ruke tople,
kad se oci slede,
preletajuci one kolutove blede,
oko usana...

Sto drhte, protkani,
mutnom tisinom,
u kojoj su osmeh i tuga pomesani
nesigurno i tamno.

Klatno zvona
tesko i tmurno
u grudi udara me.

Tad se dizem,
i, u mutna oka prozora,
puna sitnih glasova veceri,
sapucem, nesigurno,
i moje ime.

Milion Sunca me obasja
jutrom
kada se probudim
u tvom
oku.

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Zurec pred kisom,
pod krosnje lipe
u hitnji smo na casak stali.
Nad nama su se
kroz cvjetno lisce
oblaci bijeli okretali.
Zadihani,
osmjehnusmo se.
Lipa je mrijela.
Srce se culo
u svakom kutu
nasih tijela.
Mozda sam mogao
u tom trenutku
ljubavi nesto zauvijek reci,
al valcer poce...
I ljetna kisa
dodirnu u grlu
drhtave rijeci.

Iza tvojih usana
krije se sapat
kao da se kajem
svet mi je mali
i krenula bih nekud
samo da imam krila
mozda da nadjem ime
ili nesto sto seca

sivo, kao bez boje
vidim da je kasno
da to cudno vreme
okrenem ka sebi
ne slusa me vise
krenulo je samo
valjda da me prati
kad bi ono znalo...

zamorene misli
pitaju me stalno
ali tamne reci
nikad nece stati
da me zovu, da sapucu,
da me grle
kazu da za tobom
isplakacu oci
i da ce proci vecnost
pre nego rodim se

sivo, kao u jutro
kad umesto dana
nadamnom svane magla
kao prasina listom
pise mi po secanju
neke tamne misli
i samo tvoje ime
zasvetli bojom krvi
nemilosrdno me kriveci
sto izgubljena daljinom
jos uvek trazim put

dubinama ruznih snova
seca me poneki kamen
da tuda sam prosla jednom
ili se vrtim u krug?
ipak svaki san
bezbojan i kao od trnja
jedan je razlog vise
sto jos uvek sam te zedna
i sto nikada necu
stati da osetim dah
svezeg prolecnog vetra
sto cu ici u krug
sve dok ne nadjem te

znam ja pravi put
al ne mogu, al ne smem
sve dok ne umre ta
skamenjena senka
sto me je otela od tebe
pisajuci moj zivot
crnim teskim mastilom
prljajuci mi nebo

sivo je, tako sivo
svako jutro pod kletvom
neke neznatne daljine
a ipak tako velike
jer nisu samo sume
i neke zgrcene staze
ucinile da nema granica
savladao me je strah
i ucinio je mocnom
prejakom za moje suze

iza tvojih usana
krije se sapat
koji bi maglu
pretvorio u more
i sve bi se trave
crne i teske
pretvorile u visoke
smaragdne sume
i pustinja snova
bila bi samo
zrnasce tame
u vrtlogu boja

bila bih ptica
sanjajuci ti oci
letela bih na krilima
tvojih slatkih reci
ostala bi vecnost
samo dvorac zelja
samo za nas dvoje
kad cula bih bar
da tvoja sam
samo tvoja

Napij se mog života,
nahrani se ljubavlju mojom,
usni u krilu mom,
budi dio mene,
zauvijek živi tu.

Udahni dah sa usana mojih,
otjeraj sumlju,
prostri latice,
legni pored mene i
slušaj glas sudbine.

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Zbog svega sto smo najlepse hteli
hocu uz mene nocas da krenes.
Ma bili cvetovi crni, ili beli,
ma bili putevi hladni, ili vreli,
nemoj da zalis ako svenes.

Hocu da drzis moju ruku,
da se ne bojis vetra i mraka,
uspravna i kad kise tuku;
jednako krhka, jednako jaka.

Hocu uz mene da se svijes,
korake moje da uhvatis,
pa sa mnom bol i smeh da pijes
i da ne zelis da se vratis:

Da sa mnom ispod crnog neba
pronadjes hleba komadic beli,
pronadjes sunca komadic vreli,
pronadjes zivota komadic zreli.
Ili crknes, ako crci treba
zbog svega sto smo najlepse hteli.

Cini mi se da sanjam.
Cini mi se
da sam bistra duga u tvom sjajnom oku
da sam meka latica na tvom njeznom dlanu.
I, sve je tako divno, i cudno, i nestvarno,

kao kad sanjas nesto bijelo i
kao kad plovis oblacima
u beskraj putene radosti ......

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Pod tvojim pasom -
korice vruce.
Pod mojim pasom
jatagan go.

U tvojim ocima -
modar grom guce.
U mojim ocima
pjeni se konj.

Sa tvojih kula
dva topa tuku.
S tri tisuce zuba
osmijeh ti sja.

U meni vatra -
pola od ognja.
U tebi vatra -
pola od sna.

Sklapam oci,
tiho da ne cuju mrak.
Ostaju mi sjecanja
onih noci sto su
tijelu znana...
onima sto se tajno vole.

Evo nas noci,
beskrajno sami,
uzdahe nam znas.
Milovala si nasa tijela,
Spustala svoj dah na nas
Nedostajes mi bas ti noci,
Nedostaje mi on u samoci.

Sklapam oci,
tiho da ne cuju mrak.
Govorim evo jos minuta,
sad cu ja, za tren.
Samo suti i zazmiri.
Ovo je taj cas.
Miruj i ne dodiruj.

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Ponovo ti govorim ljubavi moja
poslije putovanja i svog zivota pusta,
ljubavnu pjesmu ponovo ti pisem
poslije pjesama iskustva.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
onaj kom je bilo premalo da voli
ponovo je ovdje pred vratima tvojim
i ponovo spreman da te moli.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
poceo sam sjajno da ponizavam i grijesim
gotovo pri kraju i gotovo mrtvac
na pocetku tu sam da se tjesim.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
na obratnom putu pretvorenim u tamu
poslije sedam mora i vlastite zemlje
dosao sam umrijet u tvom stanu.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
negdje sam vec bio, sad ostavljam sve to
da ti poslije srece, hrabrosti i znanja
da ti poslije svijeta vratim tvoje mjesto.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
poslije loseg drustva, vina, nocas stojim
sam pred tvojim licem spreman da ti kazem
kao prvi puta opet: Ja te volim!

Sve dok traje dobro je
Ne obecavaj nista, ja te ne trazim nista Lijepo je i to je sve

Ma pusti nek traje
Jos je daleko svitanje
Nisam ni prvi ni zadnji,mozda tek nesto drazi
Ne pretvaraj se

Ja sam samo jedan u nizu
Ne znas im ni broj
Drag sam samo kad sam ti blizu
Tad sam tvoj, samo tvoj

A sutra sutra je novi dan
Citav zivot do sutra
Cijeli roman do jutra
Ma pusti sad to
Jednom netko ce doci
Dodji da ostane
Mozda bas ja, tko to sad zna
Ima jos vremena
Ja sam samo....

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Lijepo li te je gledati ptico,
dok plavo nebo svijas u sebi,
al krilima da grlis draganu moju,
ni tebi se letjelo ne bi.

Bilo je neceg tajanstvenog
u tom plamenu vasih pogleda
u toj neprestanoj borbi
cvijetova i nesigurnih rijeci
taj mali rat ljubavi izmedju dvije tuge
vino izmjesano u casama
muzika poslije ponocnih vijesti na uzglavlju
u toplini vaseg tijela
i vjerujte
ja danas strepim nad svakim budjenjem
za mene je opasnost taj zrak mirisnih naranci

i bilo je neceg

znam da je bilo malo ljubavnog
u toj kratkoj epizodi
koja je zivjela na vasim usnama

predivna gospodjo
vi ste taj ulazak u ozbiljno neozbiljno shvatili
a meni su se otvarali vidici
meni su u ocima planule zore lomeci mi srce
na beskrajnim zvucima
vasa lomna bojazljivost u velovima snova

i vjerujte
ja danas strepim nad svakim budjenjem
za mene je opasnost svaki vlak
koji donosi mirise juga
u ovu mirnu sliku davnine
i nema vise toga kao nekad
ovo je druga mladost
ovo vise nisu hrabri vulkani
i ne govori se kao nekad

predivna jasnoca mojih retrospektivnih lutanja
ocajnickih pokusaja bjekstva

noc

i eine kleine nacht musik
kao zvono nad celom
kao luna nabrekla nad povrsinom oceana koji umiru
i jos ima neotvorenih strana
i tajanstvenosti u pogledima
kao da nismo oboje porazeni
u tom malom ratu ljubavi
izmedju dvije tuge

Ja znam šta bi mi htjela
reći u ovaj tren
ne reci! Gle tamo gdje tone u sen
ribnjak, gle kako se u trku splela
oblaka crnih sjajna stada
ne reci! Loša je noć ova sada.

Znam, u duši ti huji i sjeva,
žeže je pitanja onih plam
na koja odgovor moram da dam.
Ne pitaj! Na usni još ti oklijeva
riječ što može očaj da zada
ne reci još! Loša je noć ova sada.

Sutra mi reci sutra sve se
promjeniti može što dušu sada tre,
prelako možda će postati sve
što srce sad ne može da podnese,
što je sad preteško breme jada
ne pitaj! Loša je noć ova sada.

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!