Daljac je napisao:
Nisam siguran da je baš bilo tako i da se sve to zbog toga dogodilo. Pogotovo ne kada vidim i čujem šta se sve desilo i šta se sve dešava poslije njegove smrti.
E vidiš, ja sam sve sigurniji kako više saznajem. On nije bio od "ovog" svijeta, tj. nije pripadao estradnoj snobovštini i egocentrizmu. Sve u čemu se našao prihvatao je prirodno (kao da tako treba) jer je bio takav (nije sudio nikome), a radio je posao koji je radio ne zbog drugih nego zbog sebe, i svoje velike LJUBAVI prema muzici i prema ljudima.
On je povezao i ujedinio Balkan.
Ali kada je došao u ozbiljnu opasnost da smeće u kojem je živio i radio ipak počne da ga preuzima, jednostavno je otišao.
Način na koji se nesreća desila to apsolutno dokazuje.
Nesreća se desila pod vrlo specifičnim okolnostima, on je spavao (dakle nije bilo smrtne agonije, što takva duša i zaslužuje), a njegovi saputnici skoro da nisu ni povrijeđeni niti je iko drugi nastradao.
Čovjek je jednostavno otišao, ili je pozvan pa otišao. U zoru.
A sve to oko njega?
Pa to je samo ovaj naš svijet sa ljudima kakvi jesu (sebični interešdžije) ništa neobično, gdje god se okreneš tako je, pogotovo u biznisu, a u šou biznisu da ne govorimo...
Zato LJUDI kao Toše Proeski i svijetle tako jako i jesu tako posebni.
Eh da mi išta valjamo, Toše Proeski se ne bi ničim posebnim isticao osim lijepim glasom, ovako...
I zaista, u pamet se treba, jer kad su takve duše počele da ODLAZE, onda je možda došlo do onoga: ako nećete milom, hoćete patnjom.
Zahvaljujem začetniku ove teme što je otvorio baš na ovom forumu jer tu i pripada, vidio to neko ili ne. Toše Proeski je bio mnogo duhovnija osoba od mnoštva samozvanih (umišljenih) duhovnjaka jer je on u praksi ČINIO ono o čemu oni samo pričaju i filozofiraju.
On je sve radio iz ljubavi i sopstvene unutrašnje potrebe, a ne zarad prikazivanja drugima, i nikada se nije smatrao višim i vrednijim od drugih.
Lako se zatvoriti u manastir i biti čovjek, ajd sokole budi u šou biznisu tako dugo i ostani čovjek! To je duhovnost. Na djelu.