banjalukaforum.com

Ne bih se mogao pohvaliti da meditiram redovno, nažalost.

Ustvari zavisi i šta sve smatramo pod meditaciju. Ja i čitanje Svetog Pisma smatram za neku vrstu meditacije i to jake i dosta dobre. To radim svakodnevno. Znam ponekad tako čitati da uđem u neko meditativno stanje koje se onda ispoljava na neke načine koje ja jasno osjetim. Nekad mi ne ide od ruke pa nema tih meditativnih efekata.
Isto važi i za molitvu koja ako je iz srca a ne iz uma predstavlja vrlo jak vid meditacije.

Što se tiče klasičnih meditacija tipa opuštanje uma, vizualizacija i tome slično radio sam i to ali ne mnogo, ne koliko bih htio i koliko sam trebao.

Svi ovi vidovi meditacije su meni bili umirujući i u svima sam imao pozitivne efekte. Klasične meditacije smirivanja uma (vježba svjesnog disanja i sl.) su mi bile dosta umirujuće čak i kad ih nisam izvodio kako je trebalo.

Koja je razlika između meditacije i kontemplacije?

Ima li neko iskustva sa vježbom svjesnog disanja i kakva su?

Postoji Osho-va knjiga pod imenom "Meditacija" za koju sam čuo da je jako dobra, ima dosta opisanih tehnika. Ja je nemam i nisam po njoj ništa radio. Da li je neko radio po ovoj knjizi i kakva su iskustva?

P.S. naslov teme ti nije baš dobar a to možeš lako riješiti tako što ćeš otići na Edit na prvom postu kojim si otvorio temu i popraviti naslov; ako to ti ne uradiš ja ću

Meditacija je krivo shvacena, bar ja tako mislim.Kad neko kaze joga, meditacija I slicne pojmove koji su vecini ljudi potpuno nepoznate.Odmah se stvara slika starog, slabog, mrsavog coveka u lotos polozaju, sto je vise nego detinjasto I povrsno.
Meditaciju ne dozivljavam kao stanje duboke koncetracije.Pre bih meditaciju okarakterisao kao stanje transa, koji moze varirati od povrsnog do dubokog.Mislim da nije potrebna nikakva valika koncentracija da bi se ostvario gorespomenuti trans.Mislim, zasto bi morao da sednem ili legnem tj. dovedem svoje telo u pasivan polozaj, zatvorim oci itd., kad je to izvodivo I dok se hoda, jede, pliva, trci, plese itd.
Faze meditacije su neverovatno mnogobrojne I raznolike.Mada ne znam nesto mnogo o toj pojavi iz strucnog stiva mogu da kazem iz iskustva, da je meditacija moguca ako je um spreman na to, to nema veze sa telom, jedina spona, vazno je da se telo ne nalazi u fizicki neizdrzivom stanju (bol).
Najvazniji element je naboj spoljasnjosti, energija vazduha, vetra, vode, bilo cega sto bi uticalo na prepliv I priliv oseta.
Eto toliko, samo jedno pitanje sta je zapravo TM, posto sam procitao losih stvari o tom tipu meditacije.

_________________
Nature has fixed no limits on our hopes.

Radi se o transcendentalnoj meditaciji (TM) za koju sam i ja čuo dosta kritika na forumima. Ne znam o čemu se radi ali bih da kažem da to što je bilo dosta loših kritika ne mora ništa da znači, ne mora da znači da je TM loša. Mnogi, čak i među onima koji se bave duhovnom izgradnjom (npr. čitaju Sveto Pismo), kritikuju i običnu meditaciju (bilo koji vid). Najbolje je sam se upoznati sa nečim ili bar čuti mišljnje nekoga kome možeš vjerovati.

Evo ti domaći sajt o transcendentalnoj meditaciji, tu imaš dosta o tome.

A kad smo kod meditacije nedavno je na jednom forumu neko dao interesantnu izjavu: "Meditacija koju bi mijenjao za seks nije meditacija"

Imam prijateljicu koja se bavi TM vec devet godina i ona kaze da joj je TM pored njene djece najljepsa stvar koja joj se desila u njenom zivotu.
Zapravo gledala sam i ovdje neke emisije o raznim vrstama meditacije i TM se smatra jednom od najefikasnijih meditacija.
Neko je ovdje spomenuo kako je meditacija stvar duboke koncentracije , koliko sam ja shvatila meditacija je stvar dubokog opustanja i bukvalno plovidbe misli. Logicno ako si jako skoncentrisan onda tu nema opustanja-laicki receno.

Meditacija je temelj.

TM se chesto dovodi u vezu sa sektama...ne znam tachno gdje sam to chula, al mislim da je jedan prof. iz bgd-a prichao o tome kad je drzao predavanje u banskim dvorima....bash me interesuje zasto ljudi kritikuju TM..?

_________________
Jubbooko sa Negrass

Profesor čega?

Kritikuju TM i dovode ga u vezu sa sektama, to ide ruku pod ruku. Dovedu ga u vezu sa sektama da bi ga kritivkovali, da bi narod bježao od TM kao od đavola jer je narodu svijest toliko napunjena antisektaškom propagandom da je većini samo dovoljno da kažeš "to je sekta (sektaško)" ili "on je sektaš" ili bilo šta tome slično pa da bježe od toga iako ni sami ne znaju zašto.

Nije u pitanju samo TM.
Crkve (pravoslavna, katolička, adventistička itd.) kritikuju TM (i bilo koji drugi vid meditacije), Antoni de Mela, Paola Koelja, Kroulija, Kabalu, tarot, magiju, reiki, reinkarnaciju itd. jer to sve spada pod New Age koga se oni strahovito boje. Boje se ovog "new" jer kako kaže Antoni de Melo:

"Isus je propovijedao Radosnu vijest (evanđelje), a ipak je bio odbačen. Ne zato što je Radosna vijest bila dobra, nego zato što je bila nova. Mrzimo ono što je novo. Zaista mrzimo! Ne želimo nove stvari, pogotovo onda kada su uznemirujuće, kada zahtijevaju promjenu."

A boje se ovih stvari i jer im predstavljaju konkurenciju, odvače im "stado".


Eto to je moje viđenje, moj odgovor na tvoje pitanje zasto ljudi kritikuju TM..?

Meni nije jasno zasto se meditacija smatra idealnim nacinom opustanja kada je u stanju ekstremne napetosti neizvodljiva. Kada si previse anksiozna, tijelo ti samo odbacuje meditaciju. Sve je to OK, pokusala sam meditirati mnogo puta, ali tijelo mi e mnogo bunilo, cak bi se poslije osjecala mnogo bolje, kao da sam sve lose sto je cucalo u meni iznijela na povrsinu. Ne moram reci da me to onesposbilo za daljni rad ili aktivnost. Od meditacije sam se morala oporavljati danima. U cemu je problem?

Iz mog iskustva mogu ovo da potvrdim ali ne mislim da je stvar u tome što to mora da bude tako već u tome što je moja meditacija još uvijek loša pa ne može da se izbori sa tim stanjima ekstremne napetosti.

Pored toga kroz duhovni rad u koji spada i meditacija čovjek ima vremenom sve manje "šanse" da uopšte dođe u stanje ekstremne napetosti
To takođe kažem iz iskustva jer sam posmatrao kako sam se prije ponašao a kako se sada ponašam u raznim situacijama a i vidio sam i na drugima kako razne situacije utiču na duhovne a kako na neduhovne ljude.



Koji problem? Nisam najbolje shvatio šta si htjela reći.
U kom smislu si se morala od meditacije oporavljati danima?

Meditiram "kako treba" i onda umjesto da se osjecam opustenije, ja se osjecam grozno, kao da je sve ono lose sto se krije u meni, izbilo na povrsinu. Ta negativna energija koju sam meditacijom "izvukla" onesposobljava me za normalno funkcioniranje sljedecih nekoliko dana. Jasnije?

Jasnije.
Ne znam u čemu je problem. Već sam rekao da su meni meditacije za kontrolu i smirivanje uma koje sam radio djelovale umirujuće čak i kad ih nisam izvodio skroz kako je trebalo.

A možda...
Ono što je loše u tebi treba da izbaciš iz sebe a prvi korak za to je da to izbaciš na površinu.

Uglavnom sam citala knjige o tome. Zasto?

Odgovaram umjesto Kolo-a: Pa zato sto baviti se meditacijom iz knjiga (znaci bez ucitelja) je kao kada udje sumar u apoteku i uzme lijek bez i jednog strucnog lica. Druga stvar je da ako imas nekog ucitelja zelim ja da se upoznam sa njim, licno i personalno. Ovo nije samo stvar sa meditacijom, nego sa svim duhovnim eksperimentima. Treca stvar je sto te ucitelj nikada ne moze uciniti ucenikom. Ustvari pravi ucitelj nikada to nije, sumanjam da ovo iko razumije jer potrebno je dosta ucitelja promijeniti. Klasicni odnos koji se desava u sektama je da nema ucitelja bez ucenika, niti ucenika bez ucitelja. Eto vam pa se prepoznajte ako mozete. Pravi ucitelj to i nije, on te ne moze nauciti niti ti moze ista pokloniti, ne nudi avanture, zaklon za probleme u zivotu, njeznost i mir, ali moze ti uzeti sve ono sto nikada nije ni bilo tvoje. Nevjerovatno zvuci Lithium, zar ne?

Ne slažem se.

Može se iz knjiga dosta naučiti. Ja sam vrlo malo radio klasične meditacije ali one koje sam radio sam naučio iz knjiga što uopšte nije izazvalo neke loše efekte niti sam u bilo kom trenutku pomislio da mi treba neki učitelj od krvi i mesa. Kažem od krvi i mesa jer ja učiteljem smatram i Oca, Sina, Duha Svetog, intuiciju. Od ovakvih učitelja uz pomoć knjige se može sve naučiti. Mnogo ljudi je radilo meditacije po knjigama i imalo dosta dobre rezultate. Nećeš valjda reći da domaćicama Kuhar (knjiga) ne može pomoći već trebaju da imaju nekog od krvi i mesa pored sebe da bi mogle nešto napraviti. Slažem se ja da su duhovne stvari drugačije i osjetljivije od kolača ali se meditacija može naučiti i iz knjiga. To možeš vidjeti i odavde: ne bi Osho koji je ipak veliki autoritet u tim stvarima (bar meni ali i mnogima drugima) pisao ili dao da se napiše knjiga sa tehnikama meditacije da misli da to nije u redu i da to nije dovoljno. Ne bi ni mnogi drugi pisali mnoge knjige i ne bi mnogi to kupovali pa i preporučivali te knjige drugima da se iz tih knjiga ne može ništa postići.
Ne bi Bardon napisao knjigu o inicijaciji ako se ona ne može postići iz knjiga, što je moram priznati mene u početku iznenadilo jer sam smatrao da je inicijacija čin za koji ti ipak treba vođstvo nekoga pored tebe. Npr. inicijaciju u reiki treba da obavi neko pored tebe tj. da te vodi u inicijaciji, to ne možeš sam. Ali samo inicijacija, kasnije radiš sam.

knjige + Duh Sveti (intuicija) + lični rad mogu čuda da naprave, i u bukvalnom smislu

Nisam se bavio meditacijama, ali sam nešto čitao. Mislim da je dobro ako čovjek može da se opusti na neki način, i smiri. Meditacijom, ili na neki drugi način.
Mada, nekako mi spavanje dođe kao meditacija. Nije mi namjera da se zezam, ozbiljno mislim. Čovjek je opušten, relaksiran, duboko u nekom stanju.... ehm.... odsutnosti, je li. Baš kao meditacija.

Vader, pitas: Nećeš valjda reći da domaćicama Kuhar (knjiga) ne može pomoći već trebaju da imaju nekog od krvi i mesa pored sebe da bi mogle nešto napraviti. Odgovaram: Necu reci to.

o meditaciji sam nesto napisao na temi "mucno je i bolno biti sam"

A sto ne proucite OSHO-vu knjigu MEDITACIJA? Meditacija nije samo sjedenje i cutanje ili govorenje onoga sto dodje na jezik! Meditacija je stalno tu, a sredstva za njeno ocitovanje u fizickom obliku (nama pojmljivom sa nasih pet cula) su apsolutno razlicita. Ja imam razne oblike meditacije. Kad sam u plesu, ja padnem u trans. Oko mene prestaje da postoji bilo sta, pa cak ni ja vise nisam tu (ako mozete razumjeti) - samo muzika, takt, on me uzme, ja mu se predam, i tecemo. Kad citam o kvantnoj mehanici, ja uopste nisam na lokaciji gdje me se vidi. Bukvalno mi iskljuce cula za sve sem za ono sto radim zato sto UDJEM U TO. Ali, to nije koncentracija. Odnosno, mozda se moze reci da je to tolika bezvoljna koncentracija da postaje meditacija. Jeste li ikad imali osjecaj da vas nesto prosto usisa u trenutku?
Gledala sam jednog majstora kako lijepi plocice. Rekli su da je to vrhunski majstor. I, zaista, po cijeni je bio vrhunski. Medjutim, tek kad sam ga vidjela kako radi, shvatila sam zasto je MAJSTOR. Covjek je lijepio plocice kao da je to bila jedina i u tom trenutku posljednja stvar na svijetu za njega. On i plocice su postali JEDNO. Nevjerovatno! 'Obicne' plocice!
Nadjite sami svoju meditaciju.

Pa da li su svi nasli meditaciju, odnosno da li je to toliko dobar metod? Cim funkcionise znaci da je vrijedan paznje. To Mari o cemu pises je put potpunog zaborava sebe. Pruza trenutke odsustvovanja sebe. Sve sto radimo (poslovi, religija, sefovi, bogovi, politicke i ekonomske pozicije, pripadnost odredjenim organizacijama ...) jaca osjecanje sopstvene licnosti. A kako postoji taj neki cin u kome nije bitna licnost, onda ubrzo i on postaje problem jer se vezujemo za njega kao put posljednjeg spasa. Sve ostalo, sem tih nekoliko trenutaka prave srece, je pravi kosmar. Sve sto dodirnemo i cega se uhvatimo postaje izvor "case meda i case zuci". Trazi se razumijevanje, a do njega se stize jako tesko. NE prihvatanje odredjenih spasonosnih tehnika (iako je djelotvorno), nego shvatanje. Pa, da li imas nesto na ovo reci?

P.S. Ne proucavam OSHO-a i njegove knjige jer nisam trenutno u mogucnosti.

Imam ja mnogo toga za reci. No, rijeci nekad nisu dovoljne i sve se pretvori u ispraznu konverzaciju ili, pak, u grubo prepucavanje. Ja zato ne volim rasprednja nadugacko i nasiroko, ni u razgovoru, a kamoli u pisanoj formi. Medjutim, kazacu ti sta mi pada na pamet na ovaj tvoj komentar. Ne mogu prije veceras.
Cujemo se. Cao!