|
Stare navike i paganske uspomene bile su do te mjere životne u hrišćanskim sredinama da su neki episkopi tražili neki kompromisni izlaz iz teške situacije. Episkop Torina ovako je počeo svoju propovijed uoči Božića: "Dobra je stvar da narod zove rođendan našega Gospoda dan "Sol novus". Ni u kom slučaju ne nastojimo da se to promijeni, jer zajedno s rođenjem Spasitelja obnavlja se spasenje čitavog ljudskog roda, a takođe i sunčane svjetlosti. Ako je za vrijeme Hristove muke sunce zatarmjelo, ono mora svjetlije zasjati na dan njegovog rođenja."
U skladu sa tim kompromisnim pokušajima hrišćani su u prvim vijekovima zvali Hrista "Sunce pravde", a čak i do današnjeg dana u rimskoj liturgiji govori se o novom suncu koje je nastalo u Hristu. Njega se identifikuje sa suncem u antifonima i molitvi koja se moli na Polnoćki.
Božićni praznik neodvojivo je srastao u našem sjećanju s idiličnim scenarijem, u kojem su glavni glumci vo, magarac, pećina i tri kralja. To je radosna, svijetla slika koja raznježuje, osvaja i ljude koji nisu skloni lakom uzbuđivanju i sentimentima, jer je ona prožela naše djetinjstvo nezaboravnim dražima bajke.
Pretežno su ljudi ubijeđeni da čitav ovaj scenario božićnih jaslica vodi porijeklo iz jevanđelja. Ipak, oni koji sve ovo bolje upoznaju doživjeće veliko razočarenje. U Markovom i Jovanovom jevanđelju, naime, neće naći ni jedne jedine riječi o Isusovom rođenju, a kod Mateja i Luke, u jedinim kanonskim izvorima priče o Isusovom rođenju, nema ni vola, ni pećine. U Lukinom jevanđelju Isus se rađa u štalici, a što se tiče triju kraljeva, kod Mateja, koji - začudo - jedino o njiima govori, nisu oni uopšte kraljevi, nego mudraci - magi, koji su stigli s Istoka.
Dakle, ukoliko se ostane na stanovištu ovog posljednjeg kanonskog jevanđelja, mora se, na žalost, reći da na svetim slikama, isto kao i u narodnim božićnim igrokazima, ovi magi nose sjajne kraljevske krune sasvim bespravno, a čak je i sumnjivo njihovo pravo da nose poštovana imena Gaspar, Melkior i Valtazar. Ovih imena uopšte nema u jevanđeljima, jer magi se javljaju tamo anonimno. Otkuda, dakle, svi ovi detalji, ne baš beznačajni, ako je bez njih nemoguće zamisliti čitavu sakralnu umjetnost i folklor, ove jaslice i božićne pjesme koje su stotinama godina stvarale svečanu atmosferu kod svih ljudi? Odgovor moramo tražiti daleko u prošlosti, u prvim vijekovima hrišćanstva.
Istraživanja su pokazala da sve priče o Isusovom djetinjstvu potiču iz apokrifne zbirke priča koje su nastale prije V vijeka, a koja je sadržavala, između ostalog, budističke i persijske legende.
Od pozajmica iz ove zbirke postala su dva apokrifa: "Jermenska knjiga djetinjstva" i "Arapska knjiga djetinjstva". Upravo iz jermenske verzije saznajemo da su magi bili persijski kraljevi i saznajemo njihova imena: "I brzo je Anđeo pošao u zemlju Persijanaca da poruči kraljevima i mudracima da treba da krenu na put i da odaju poštu novorođenom Djetetu. A vodila ih je zvijezda devet mjeseci i stigli su kada je Djevica postala majka. U ono vrijeme je, naime, kraljevstvo Persijanaca svojom moći i pobjedama bilo iznad svih kraljeva koji su vladali u zemljama Istoka. A mudraci su bili trojica braće: prvi Melkon vladao je Persijancima, drugi Valtazar vladao je Indijom, a treći Gaspar bio je vladar Arapa." Dodajimo radi informacije da je od Melkona evropska tradicija napravila Melkiora.
Autor jermenskog apokrifa, unapređujući mage u kraljeve, nesumnjivo je to uradio pod uticajem djela Starog zavjeta, naročito Psalma 71. Ova prekrasna religiozna himna, koja je tobože izašla ispod pera samoga kralja Davida, ima kao temu blagotvorna djela koja će učiniti narodu njegov budući sin koji je, prema uvjerenju htrišćana, Isus Hrist:
Sudiće pravo ubogim pučanima, djeci siromaha donijeće spasenje, a tlačiteija on će smrviti.
I živjeće dugo kao sunce i kao mjesec u sva pokoljenja.
Sići će kao rosa na travu,
kao kiša što natapa zemlju!
U danima njegovim cvjetaće pravda
i mir velik - sve dok bude mjeseca.
I vladaće od mora do mora,
i od rijeke do granica svijeta.
Dušmani će njegovi preda nj kleknuti,
i protivnici lizati prašinu.
Kraljevi Tarza i otoka nosiće dare,
vladari od Arabije i Sabe danak donositi.
Klanjaće mu se svi vladari,
svi će mu narodi služiti.
On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema,
smilovaće se ubogu i siromahu
i spasiće život nevoljniku:
oslobodiće ih nepravde i nasilja,
jar je dragocjena u njegovim očima krv njihova.
Stoga neka živi! Neka ga daruju zlatom iz Arabije,
nek mole za njega svagda
i neka ga blagosiljajiu!
U Proroštvu Izajijinom čitamo:
Gledaćeš tad i sjati radošću,
igraće srce i širiti se,
jer tebi će poteći bogatsitvo mora,
blago naroda k tebi će pritjecati.
Mnoštvo deva prekriće te,
jednogrbe deve iz Miđana i Efe.
Svi će iz Sabe doći
donoseći zlato i tamjan
i hvale Jahvi pjevajući
(60, 5-6)
Nastaviće se...
_________________ Gdje se krije naš Radovan: http://tinyurl.com/29rf9j
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
