Nitro je napisao:
Dakle po riječima ovdašnjih navijača Partizana stvari izgledaju ovako...
"Nakon što je Gurović potpisao za Partizan, grobari su na prvom derbiju počeli da mu prozivaju ženu, što je "uobičajeno i nesporno". Potom su ljudi iz Zvezdine uprave, slagali Gurovića da su mu prozivali kćerku, ovaj to preko medija osudio, nakon čega su grobari na narednom derbiju, stvarno počeli da mu vrijeđaju kćerku (opet podsjećam da je u pitanju dijete od 3-4 godine), čisto da on ne bi bezrazložno vrijeđao tako eminentnu, emancipovanu i nadasve kulturološku i civilizovanu grupu mladih akademskih građana sa južne tribine. Sve poslije toga je normalan slijed događaja, jer je po nekim suludim društvenim normama sasvim u redu nazivati nečijeg oca alkosom, psovati mu dijete i ženu, nazivati ih kopiletom i kurvom... Zašto je to normalno? "Zato što on provocira navijače, a to se ne smije. Zato što je prešao iz Zvezde u Partizan, a to se ne smije. Zato što je zveknuo flašom u glavu nekog ko mu je iz rulje vrijeđao dijete, a ni to se ne smije. Zato što je prepotentan i seljak, a ni to nije dozvoljeno... On zarađuje pola miliona eura godne)uglavnom i neizbježni promoteri političkih i nacionalnih interesa. Zvezda i Partizan su tvorevine komunističkog sistema, nastale u poslijeratnom periodu i novi trendovi rastućeg nacionalzima, morali su biti ogledani i u njihovoj koncepciji. Zvezda je pokušala da nastavi Rankovićev trend, zaštitnika srpstva i srpskih interesa, dok je Partizan pokušao, da sa sebe opere žig pokojnog maršala, jer pečati prošlih vremena nisu više bili adekvatni za najveće srpske klubove, koji su morali da inisitiraju na novim imidžima...
Milan Gurović je u svemu tome postao idealna ličnost za nacional-navijačko poistovjećivanje. Prvi je javno i otvoreno proklamovao sosptvene ravnogorske ideologije, što ga je u tom kontekstu izdiglo i iznad Vlade Divca i njegovog gaženja hrvatske zastave 1990. godine. Divac je ipak bio nešto veći simbol jugoslovenstva, a Gurović je po godinama (rođen 1976.) upravo odgovarao rastu srpskog nacionalizma. Kao takav bio je idelan da u navijačkim očima podigne taj veliko-srpski imdižkluba, zbog čega je bio i obožavan po dolasku u Partizan, ali loše igre, uslovljene lošom formom rezultirale su odlaskom i greškom... Gurović ne samo da je zaigrao bolje u novom klubu, već je sa svojim četničkim imidžom otišao u redove najvećeg rivala, dajući pritom Zvezdi još jedan korak prednosti u toj trci za titulu pionira srpstva. Dojučerašnji idol, postaje najveći neprijatelj, čime doprinosi i on sam, izjavljujući da je oduvijek bio navijač Zvezde, a kako je vrijeme odmicalo, dolivajući i povremeno ulje na vatru, stalnim izjavama o Partizanovom lobiju, mutnima radnjama, šurovanju sa sudijama i ko zn čime još. Rastući bijes grobara, zahvata mu i porodicu i sve oko njega, što će reći da je veoma tanka linija između ljubavi i mržnje...
Ovo je naravno samo moje mišljenje...
Ponovo urednik "stišava strasti"
Ti dečko očigledno nisi normalan.
Upravo si napisao da su navijači Partizana vređali Gurovića dok je igrao za Partizan???
Potom, on NIKAD nije bio idol navijača Partizana. Oni su, jedino, stali u njegovu zaštitu (štampali plakate i sl.) kada mu je gej (jadranska) liga zabranila da igra u Hr i Slo (sjećamo se izjava o (ne)pokrivanju "čiče").
Isto tako, nije prešao oz Partizana u žlezdu, već je dobio otkaz, pa je nakon pola sezone bez kluba prešao u Huventud, gdje je, nakon pola sezone, dobio otkaz. Potom je prešao kod musavih (nakon neuspjele epizode u Rusiji).
Sjaši sa Grobara više, da se gurović nije obazirao na provokacije (i uvećavao ih), nikad ne bi bile nastavljene (npr. puno teže riječi su izgovarane Vujaniću kad je prešao u Partizan, ali je iskulirao).
A za školu je sam rekao da nije nikad završio poljoprivredu (upisao u NS) i da je vanredno u Grčkoj završio za konobara.
O ostalim dijelovima priče, produkta tvoje iskompleksirane ciganske mašte se može raspravljati. Ali mislim da je više sve smorilo ovo.