Care, menjaj potpis....
7. Јер је троје што сведочи на небу: Отац, Реч, и Свети Дух; и ово је троје једно.8. И троје је што сведочи на земљи: дух, и вода, и крв; и троје је заједно.
Za razliku od Vuka, svi savremeni prevodi otprilike ovako prevode ove textove:
Citat:
7 Jer je troje koji svedoče: 8 Duh i voda i krv, i ovo troje svedoče jedno.
Boldirani text se ne nalazi u izvornom grckom textu, a postoji i objasnjenje zasto je taj deo ubacen.
Naime, rimokatolicki kardinal Ximenes od Toleda (Spanija) poceo je jos davne 1502 godine da priprema izdanje grcke Biblije. Njegovo izdanje Novog zaveta na grckom jeziku izaslo je iz stampe 1514 godine, ali doneta je odluka da se ne objavljuje, to jest da se ne stavi na raspolaganju javnosti, sve dok ne budu spremne i sve starozavetne knjige, koje su se pripremale na tri jezika-jevrejskom, latinskom i grckom. Kada je i on zavrsen, objavljivanje je jos jednom odlozeno, sve dok papa nije dao neophodno odobrenje. Iako je on dao to odobrenje 1520. godine, ova Biblija nije stampana, odnosno pustena u prodaju do 1522. Ova Biblija je bila poznata pod naslovom "Complutensian Polyglot". 'Compultum' je latinsko ime za grad Alkalu gde je nastala ova Biblija, dok 'polyglot' znaci 'vise jezika', a odnosi se na tri jezika na kojima je stampana.
Izdanje kardinala Ximenesa je, s toga, prvi stampani grcki Novi zavet. Medjutim, to nije bio i prvi koji je objavljen i pusten u prodaju. Svajcarski stampar po imenu Froben, protestant, cuo je za kardinalov poduhvat, i istog casa je potrazio Erazma Roterdarmskog (Deziderius Erazmus). Zatrazio je od Erazma da pripremi sto je brze moguce Novi zavet na grckom jeziku. Erazmo je to prihvatio. U julu 1515. godine je otisao u Bazelu (Svajcarska), nadajuci se da ce u tamosnjoj biblioteci naci neke rukopise na grckom koji ce biti dovoljno dobri da se od njih uradi matrica za stampanje texta. Medjutim, nije nasao nijedan rukopis koji je sadrzavao celi Novi zavet, tako da je koristio pet-sest rukopisa. Delove Novoga zaveta koje je nasao u vise rukopisa uporedjivao je i pravo neke izmene tamo gde je smatrao da je to bilo potrebno. Cak je imao samo jedan rukopis Otkrivenja, gde je nedostajao poslednji list i na njemu 6 poslednjih stihova. Neki biblijski textovi su bili pomesani sa komentarima i primedbama, i zaista je bilo izuzetno odrediti pravi tekst. Tu je Erazmo jednostavno napravio grcki text tako sto ga je prevodio sa latinskog jezika. Rezultat toga bio je da se neke reci njegovog texta Otkrivenja ne nalaze ni u jednom grckom textu!
Izdanje je zavrseno i pusteno u prodaju pocetkom marta 1516. godine, za manje od godinu dana od kada je citav projekat poceo. Ovo prvo izdanje Erazmovog grckog texta Novoga zaveta, od oko 1000 strana, u 1.Jovanovoj nije imalo deo koji se odnosi na "svedoke na nebu", jer grcki text glasi bas onako kako glasi i prevod Carnica, i svih ostalih savremenih prevoda:
Citat:
7 Jer je troje koji svedoče: 8 Duh i voda i krv, i ovo troje svedoče jedno.
Medjutim, vekovima je u latinskoj Vulgati pisalo:
Citat:
Јер је троје што сведочи на небу: Отац, Реч, и Свети Дух; и ово је троје једно. И троје је што сведочи на земљи: дух, и вода, и крв; и троје је заједно.
Bas kao sto stoji i kod Vuka. I zbog ove razlike u textovima, jedan od katolickih izdavaca "Complutensian Polyglot" kritikovao je Erazma sto je izostavio deo koji se odnosi na "svedoke na nebu", sto je u ono vreme bio jak dokaz za doktrinu o sv. Trojici. Erazmo je odgovorio da toga nema ni u grckim rukopisima koje je on koristio niti u onima koje je pregledao posto je vec pripremo text. Ali ipak, on je na kraju nepromisljeno obecao da ce, ukoliko mu oni pokazu grcki text u kome ima izraz "svedoci na nebu", da ce to uneti u sledece izdanje svog Novog zaveta.
Nedugo posle toga, pokazali su mu grcki rukopis u kome se nalazio taj deo! Medjutim, danas se zna da je taj rukopis pripremio franjevacki fratar u Oxfordu samo zato da bi ga pokazao Erazmu. On je jednostavno preveo taj citat iz Vulgate na grckom jeziku i ubacio ga na odgovarajuce mesto u grcki text. Iako je Erazmo sumnjao da fratar govori istinu, on je ipak ispunio svoje obecanje i "svedoke na nebu" je uneo u svoje trece izdanje iz 1522 godine, uz podnoznu napomenu u kojoj je izrazio sumnju u rukopis koji su mu pokazali. U cetvrtom, kao i u svakom narednom izdanju, Erazmo je izostavio "svedoke na nebu", al slucaj je hteo da njegovo trece izdanje ima najdugorocniji uticaj na ostale prevodioce i izdavace, kao i njihova izdanja. Tako je deo koji se odnosi na "svedoke na nebu", iako ga nema u grckom rukopisu pre 16 veka, prihvacen kao deo grckog texta. Kasnije je dospeo i do cuvenog 'King James' prevoda iz 1611, a mislim da je preko Luthera dosao i do Vuka. Taj rukopis, koji se koristio da 'uveri' Erazma, poznat je kao 'Codex 61' i dan danas se nalazi u biblioteci koledza 'Trinity' u Dablinu, Irska. (J.Harold Greenlee, 'Scribes, Scrolls&Scriptures).