Not now, John! je napisao:
Daljac je napisao:
А кад га једнако питаху, исправи се и рече им: који је међу вама без гријеха нека најприје баци камен на њу.
Eto, to pokazuje da je Isus vrijeđao religiju svog vremena, tj. nije poštovao Mojsijeve zakone.
Ima još dosta sličnih primjera u evanđeljima gdje je On kritikovao pogrešno i površno shvatanje starozavjetnog Zakona bez odsustva shvatanja suštine. Na jednom mjestu ih je kritikovao jer su zadržali nešto iz Zakona a zanemarili suštinu u obliku ljubavi, pravde, poštenja, i još su se pri tom smatrali velikim pravednicima.
Ali nije on vrijeđao Zakon, sam je rekao:
Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke: nisam došao da pokvarim, nego da ispunim. Jer vam zaista kažem: dokle nebo i zemlja stoji, neće nestati ni najmanjega slovca ili jedne title iz zakona dok se sve ne izvrši. (Matej 5,17-18)
Prije će biti da pored toga što su trebali održavati Zakon ljudi su trebali uz to
(početi) duhovno razmišljati, duhovnim razumom. Trebali su tražiti svoj lični odnos sa Ocem Nebeskim pa bi onda znali tačno u kom trenutku šta i kako odraditi. Zakon je skup nekih smjernica, dat nekom narodu u nekom trenutku vremena i koji je samim tim prilagođen tom narodu i tom vremenu. Sile Nebeske su se uvijek prilagođavale trenutnom ljudskom nivou u objašnjavanju i prenošenju Učenja, kao što i ljudi rade prema djeci. Novi Zavjet je donio neke nove stvari, svježije, iz drugačijeg ugla. To je bio neki
upgrade onoga što su imali do tada. A da bi bolje shvatili to novo, i da bi bolje shvatili da to u suštini nije različito od starog, trebali su čistim srcem razmišljati, trebali su biti otvorenog a ne začahurenog uma. Isus je kritikovao tu začahurenost koja je umove činila neplodnim, jer ljudi nisu samostalno svako za sebe tražili Oca Nebeskog i samim tim se nisu zavijali.
Već u Starom Zavjetu se vidi da na jednom mjestu stoji jedno a na drugom drugo, i to suprotno od onog prvog. Ateisti vole takve stvari koristiti kao argumente da Sveto Pismo nije savršeno i da samim tim nije došlo od Boga i da samim tim nema Boga. A stvari nisu tako...jednostavne. Te kontradiktornosti govore upravo to da duhovnost nije začahurena, i da su zakoni samo smjernice u nekom trenutku, ali da će za sve postojati "
izuzeci", za sve. To je kao kada roditelj kaže djetetu da ne prilazi utičnici, ali taj "zakon" ne važi za starije dijete u kući, niti će važiti i za ovo manje kada ono odraste. E takvi su zakoni u Svetom Pismu, nisu alfa i omega za svaku situaciju, za sva vremena. Ima takvih zakona koji to jesu, ali ima dosta onih koji to nisu. I to jasno stoji i u samom Svetom Pismu, nije to ostavljeno kao "propust onih koji su pisali Sveto Pismo, ko god to bio".
Izraelcima je još kod Abrahama dato obrezanje, kao nešto strogo obavezno. Ali dosta kasnije, kod proroka, Bog poručuje da nije bitno obrezanje tijela već je bitno obrezanje srca u smislu da se ljudi očiste u srcu, umjesto što se obrežu na tijelu i misle da su "uhvatili Boga za bradu", da su bolji od svih naroda koji se ne obrezuju. Bog im to kasnije sam kaže (objašnjava, crta) jer je vidio da ljudi nisu ništa sami shvatili tokom tog vremena, sve im se svelo na rituale bez suštine. Zato je Isus kritikovao tadašnje sveštenstvo i njihovo shvatanje zakona, nisu ništa sami razmišljali, nisu vidjeli da za zakone postoje izuzeci, nisu shvatili šta je više a šta manje bitno, i uz sve to bili su oholi jer su mislili da su jako duhovni i pobožni. A bili su toliko "duhovni i pobožni" da ni samog Boga nisu prepoznali već su ga razapeli.
I danas se iste stvari dešavaju. Isto danas važi za krštenje kao onda za obrezanje. Pravo krštenje je krštenje Duhom Svetim, kada se čovjek iskreno preda Bogu i radi ono što je Bogu po volji. Sveto Pismo vapi protiv ritualizma i formalnosti ako one vode zanemarivanju suštine, a suština je: Božiji poziv da se ljudi približavaju Bogu, da se pozitivno mjenjaju u sebi samima. To je pravo obrezanje, to je pravo krštenje. Kroz to se ljudima aktivira duhovni razum, kroz vježbu duhovnog razmišljanja (kao što i sve ide kroz vježbu a ne stagnaciju), a kroz to ljudi onda napreduju iz nižih u više "razrede". I uvijek je bilo i biće da oni koji su na nižim razredima ne mogu dobro shvatiti one koji su na višim "razredima", pa ih se plaše, pa misle da su ludi, pa ih proganjaju, pa im lijepe svakakve etikete. Tako su radili i Hristu i apostolima, i mnogima drugima, sve do današnjih dana. U Novom Zavjetu zato i piše, najavljeno je:
"A i svi koji pobožno hoće da žive u Isus Hristu, biće gonjeni." (2. Timotiju 3, 12)
U Kur'anu stoji da će ljude spašavati samo čisto srce:
Nemoj me osramotiti onoga Dana, kada će biti proživljeni ljudi, Dana kada neće koristiti ni imetak ni sinovi, nego će koristiti samo onome koji dođe pred Boga sa čistim srcem. (Kur'an 26, 87-89)
U proroku Zahariji stoji:
"ne mislite jedan drugom zlo u srcu svom..." (Zaharija 8,17)
Izraelci su imali obrezanje pa ga nisu shvatili, a hrišćani imaju krštenje pa ga nisu shvatili. Naravno, izuzetaka je uvijek bilo i biće, bilo je i ima onih koji su shvatali, to su oni koji razmišljaju duhovnim razumom.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
