banjalukaforum.com

Besjeda
o tome kako bješe veoma dobro sve što Bog stvori

Tada pogleda Bog sve što je stvorio i gle, dobro bješe veoma.
(Postanje 1,31)

Kada su, braćo, dijelovi jedne građevine dobri, onda je građevina u cjelini veoma dobra. Dobra je svaka cigla napose, i svaki kamen, i malter, i kreč, i grede, i stubovi, no čovjeka dovodi do ushićenja pogled na cijelu građevinu. Često puta poneka pojedinost u građevini čini mu se nerazumljiva i nezgodna, no on to predaje zaboravu u trenutku kada baci pogled na cjelinu. I zaista ima u ovome svijetu dosta pojedinosti, kako u predmetima tako i u dešavanjima, koja su nama i nerazumljiva i neugodna. Tek kad nam se otkrije jedna viša cjelina, mi pojimamo i stišavamo se. Mnoga stradanja i lišenja u našem životu mi smatramo upravo rugobnim i nesmislenim onda kada nas ona zadese. No kada prođu dani i godine, u našem sećanju ta stradanja i lišenja sjaje kao dragoceno kamenje, koje osvjetljava docniji put života našega. Zato, ako te nešto u Božijoj prirodi vrijeđa, gledaj na cjelinu; ako te u životu nešto ogorčava, čekaj strpljivo nove dane i godine, s vjerom i nadom. I ovaj cijeli život ako ti se učini mučnim i žalosnim, uzdigni oči svoje duhovne u drugi svijet, i bićeš miran i radostan. Jer i cijeli ovaj vidljivi svijet ipak nije savršena cjelina - postoji i onaj svet. Jer je rečeno: stvori Bog nebo i zemlju. I slikar upućuje gledaoca da izdalje gleda sliku, da bi je vidio u svoj krasoti njenoj.
O Bože, o Umjetniče besmrtni, kako je sve veoma dobro što si Ti stvorio! Tebi slava i hvala vavijek. Amin.

Oko što sve vidi, uho što sve čuje,
S putnicima svima i svuda putuje;
Ne menjajuć' mesta na svakom je mestu,
Gde s' vrlina mesi, On je kvasac testu,
Gde se svetlost ište, On sam sebe daje,
Gde se pomoć viče, On ne izostaje,
Tiho i nečujno al' uvek u vreme
On stigne da požnje, i da baci seme,
Stigne da nakara, stigne da nagradi,
Mladog da ostari, starog da pomladi,
Da oplevi, skreše, i pogladi voće,
Svud stigne gde hoće, svud stigne kad hoće.
Gde god samac misli, gle, On osluškuje,
Gde dvojica zbore, On k'o treći čuje,
Tkalja gde tka platno, On joj konce broji,
Vasionsko tkivo u pameti kroji,
O ko će mu znati stope i korake?
Ko mu prebrojati pute i konake?
Večan i besmrtan, trojičan i jedan,
U besputnoj mreži vasionskog tkiva
Nevidljiv je i vidan ma od kuda gledan
On pute proseca i pravce otkriva.
U besputnoj mreži On sve staze gleda,
I nijednom mravu zalutati ne da.

Besjeda
o Čovjeku koga niko ne zna

Ko si ti? I reče im Isus: Početak
(Jovan 8,25)

Spasitelj Isus je Početak stvaranja. Početak obnavljanja. Početak spasavanja. Početak vaskrsenja i Slave besmrtne.
Gdje god se neko zlo u svijetu želi iskorijeniti, On je početak. Bez njega se ne može. Želi li se iskorijeniti nesloga i zloba u porodici, u selu, u gradu, u vascjelom svijetu, bez njega se ne može. On je početak.
Zašto se bez Hrista ne može zlo iskorijeniti, niti dobro nasaditi? Zato što je svako zlo od grijeha, a grijehe Jedini On može opraštati. Kada On, i samo On, oprosti grijeh, onda je grijeh iščupan iz korijena. A nikakvo dobro ne može se bez njega nasaditi zato što je u Njega sva riznica dobra, sve sjeme dobra. Jedini je on sijač dobra po njivi svijeta.
Apostol Pavle, koji je sve ovo pojmio bolje od nas, veli: Sve mogu u Isusu Hristu koji mi moć daje (Filipljanima 4,13), a bez Isusa Hrista ko može liječiti sebe od zla, liječiti druge od zla, i usađivati dobro u sebe, i usađivati dobro u druge? Niko, vaistinu niko.
Zato, braćo, ako smo riješeni zlo iskorijeniti u sebi i drugima, i umjesto zla dobro usađivati u sebe i u druge, počnimo s Početkom, to jest počnimo sa Pobjediteljem zla i Sijačem dobra - sa Spasiteljem Isusom Hristom.
O, Spasitelju Isuse Hriste, budi nam ti Početak u svakoj borbi protiv zla, i u svakom dobrom djelu. Tebi slava i hvala vavijek. Amin.

Besjeda
o savršenstvu kroz vršenje volje Božje

Jelo je moje da izvršim volju onoga koji me je poslao, i da svršim njegov posao.
(Jovan 4,34)

Evo spasonosnog primjera koji nam daje Spasitelj naš! On koji je imao toliku silu i vlast i mudrost govori, da je došao na svijet ne da izvrši volju Svoju nego volju Oca Svoga i ne da svrši Svoj posao nego Njegov, a mi, mada nemoćni kao paučina, neprestano ističemo svoju volju i neki svoj posao! I ako je Sin ravan Ocu, kao što i veli na drugom mjestu; ja i Otac jedno smo, ipak Spasitelj Isus govori, da je on došao u svijet da izvrši volju Očevu i da svrši posao Očev. Ovo on govori ne zato da bi pokazao malenost bića pred bićem Očevim, jer biće je jedno, nego zato da bi pokazao veličinu ljubavi Svoje prema Ocu, i da bi nas probudio da iz ljubavi prema Bogu usvojimo potpuno Njegovu volju.
Sva naša bijeda u ovome životu dolazi otuda što mi ne sprovodimo volju Onoga koji nas je i poslao u svijet. A Njegovu volju mi ne sprovodimo zato što nemamo ljubavi porema Njemu. Jer ko god nekoga ljubi, čini mu po volji. Sam je Spasitelj rekao: ako imate ljubavi k meni, zapovjesti moje držite (Jovan 14,15). Čime bi Spasitelj Isus mogao javiti ljubav našu prema Spasitelju Isusu, raspetom za nas na krstu, ako ne vršenjem volje Njegove?
O braćo moja, naša je volja varljiva kao sen; ne sledujmo njoj, da ne poginemo. Nego sledujmo volji čovjekoljubivog Spasitelja, koji jedini zna, šta je za nas najbolje.
O Spasitelju smjerni i čovjekoljubivi, nauči nas tvoriti volju Tvoju. Tebi slava i hvala vavijek. Amin.

Besjeda
o rukovodstvu Duha Božijega

Isus pak pun Duha Svetoga vrati se od Jordana, i odvede ga Duh u pustinju.
(Luka 4,1)

Vidite, braćo, šta znači biti ispunjen Duhom Božijim Svetim. Bez Duha Božjega čovjek je ispunjen brigama, kuda će i kako će? A s Duhom Božjim čovjek je bez tih briga. Jer tada sam Duh upućuje čovjeka kuda će hoditi i kako će djelovati, i čovjek postaje nepogrešan u kretanju i djelovanju svome zato što je nepogrešan Duh, koji ga vodi i rukovodi. Ne može čovjek ni pravo hoditi ni pravo djelovati, ako mu to svemoćni i svevideći Duh Božji ne kaže. Ko god se ne rukovodi Duhom Božjim Svetim, taj se rukovodi ili svojim sopstvenim duhom ili duhom zlim demonskim, zbog čega biva nemoćan, ozlobljen, ožalošćen, gnjevan i očajan. Mi ne možemo podnijeti Duha Božijega u punoći kao Hrist Spasitelj ali ga možemo zadobiti u onoliko u koliko nam treba, da bi znali kuda, šta i kako. Prema čistoti srca Duh se useljava u srce i iz srca upravlja čovjekom.
Zato crkva tako često ponavlja ovu molitvu Duhu Svetome: Care nebesni, Utešitelju, Duše istine! priđi i useli se u nas, Bože Duše Sveti, tebi slava i hvala vavijek. Amin.

Pitali monasi velikog avvu Ishiriona:
- Šta smo mi uradili?
- Mi smo ispunjavali zapovijesti Božje, odgovori Ishirion.
- A šta će raditi oni što poslije nas dođu?
- Oni će raditi ovo što mi radimo, no u pola manje.
- A oni poslije njih?
- Oni pri svršetku vremena neće nikako držati monaško vježbanje, no njih će postići takve napasti i takva iskušenja, da će oni kroz trpljenje tih napasti i iskušenja pokazati se u Carstvu Božijem većim od nas i od otaca naših.

Za svakog čovjeka dragocjen je mir duševni. Kod onih koji su stekli mir duševni tijelo može biti neprestano u pokretu, u radu, u muci, ali duša njihova, priljubljena Bogu, ostaje uvijek u nepokolebljivom miru. Sv. Serafim Sarovski uči: "Treba se starati svim načinima, da se održi mir duševni. Ne uzmućivati se uvredama od ljudi. Zato je nužno po svaku cijenu uzdržavati se od gnjeva, i pomoću straženja (nad samim sobom) čuvati um i srce od nepristojnih pokreta..." Za očuvanje mira duševnog potrebno je takođe izbjegavati osuđivanje drugih. Neosuđivanjem i ćutanjem mir duševni se da sačuvati. Kada se čovjek nalazi u takvom stanju, on dobija božanska otkrovenja. Da bi se čovjek pak sačuvao od osuđivanja drugih, mora stražiti nad samim sobom; ne smije ni od koga primati neduhovne misli, i treba da je prema svemu (svjetskome) mrtav. Mi moramo neumorno čuvati srce svoje od nepristojih pomisli i utisaka (Priče 4, 23). Od stalnog straženja nad srcem, u srcu se rađa čistota, u kojoj se vidi Bog, po riječima vječne istine: "Blaženi čisti srcem, jer će Boga vidjeti" (Matej 5,8).

Besjeda
o putovanju s Hristom na dubinu

Hajde na dubinu.
(Luka 5,4)


Tako naredi Spasitelj Petru i ostalim apostolima kada presta govoriti. To znači, da On prvo daje pouku, pa odmah za tim poziva na djelo. To isto i za nas važi; čim se naučimo nešto iz enanđelja, odmah treba da pođemo da to ostvarimo. Učenici izvršitelji mili su Spasitelju, a ne samo učenici.
Hajde na dubinu! Ukraj obale, iz plićine, govorio je Spasitelj narodu, koji je manje posvećen u tajne carstva Božijega, a apostole On poziva na dubinu. U plićini je manja opasnost, ali je i lov manji. U plićini su zmije i žabe i drugi manji gadovi vodeni - to je sav lov. A na velikoj dubini je i opasnost velika. Tamo su veliki zvjerovi morski i velike bure - to je opasnost; no tamo su i velike i dobre ribe u ogromnoj količini - to je lov. O posvećeni, hajde dakle na dubinu!
Hajde na dubinu tajanstvenog mora životnog, no ne kreći se bez Hrista na lađi svojoj. Nipošto. Jer ne samo što možeš provesti svu noć svoga života ne ulovivši ništa kao što se Petar žaljaše: svu noć smo se trudili, i ništa ne uhvatismo - ne samo to, nego možeš i gore proći, ako Hristos nije na lađi. Mogu te bure skovitlati i u ponor baciti, mogu te i golemi zvjerovi morski pojesti. Bure to su strasti tvoje sopstvene, o posvećeni, koje idu s tobom neminovno, ako se kreneš na dubinu bez Hrista. Golemi zvjerovi morski to su demoni, koji za tren oka mogu tebe upropastiti kao što za tren oka upropastiše veliki krd svinja od dve hiljade.
Ideš li pak s Hristom na dubinu, ne boj se ništa, no radosno i hrabro idi, pripijen uz Spasitelja. Ulovićeš najbolji lov, i napunićeš njime obe lađe, i tjelesnu i duševnu. Najbolji lov ulovićeš, o posvećeni, i bez opasnosti izaći ćeš na obalu, na obalu Carstva Hristovoga. Samo nikud bez Hrista! Ni u plićinu, ni u dubinu. U plićini će ti dosaditi i glad i mnogi sitni gad, a na dubini će te zlo preveliko snaći.
Ti si naš krmanoš, naša odbrana, naše pristanište, o svemoćni Spasitelju! Tebi slava i hvala vavijek. Amin.

Dok god si na zemlji smatraj sebe kao gosta u Domaćina Hrista. Ako si za trpezom, to te On časti. Ako dišeš vazduh, Njegov vazduh dišeš. Ako se kupaš, u Njegovoj se vodi kupaš. Ako putuješ, po Njegovoj zemlji putuješ. Ako sabiraš imanje, Njegovo sabiraš; ako li rastočavaš, Njegovo rastočavaš. Ako si moćan, po njegovom dopuštenju si moćan. Ako si u društvu ljudi, u društvu si ostalih njegovih gostiju. Ako si u prirodi, u Njegovoj si gradini. Ako si u samoći, On je prisutan. Ako se ma kuda kreneš, On te vidi. Ako ma šta uradiš, On pamti. On je najpažljiviji domaćin u koga si ti ikad gostovao. Budi i ti pažljiv prema njemu. U dobroga domaćina treba i gost da bude dobar. Ovo su sve proste riječi, no one ti kazuju veliku istinu.

Besjeda
o trpljenju do kraja

Ali koji pretrpi do kraja blago njemu
(Matej 10, 22; 24,13)



Svaki osnivač novog društva vrbuje sljedbenike obećanjem dobrih plodova i mnogih naslada no prećutkuje navlaš sve tegobe i trudove, koji vode onim plodovima i onim nasladama. Jedini je Spasitelj Isus rekao svu istinu Svojim sljedbenicima, i gorku i slatku stranu istine. On nije obećavao plodove bez službe, niti slavu bez stradanja, niti krajnji odmor bez trnovitog puta, niti pobjedu bez borbe, niti slast bez gorčine, niti carstvo bez suza i samoodricanja.
Kada je nabrojao mnoge muke, koje će zadesiti Njegove sljedbenike, On ih najzad ne ostavlja bez utjehe. On daje smisao njihovom stradanju, i ne ostavlja ih u tami. On veli: ali koji pretrpi do kraja blago njemu.
Spasitelju, Ti si naša snaga. Pomozi nam da pretrpimo sve do kraja s vjerom da si Ti uz nas. Tebi slava i hvala vavijek. Amin.

Не нарушавај темпо, само полака и бирај фино брате, ето да не мислиш да нико не чита ово што ти одабереш, или да је то оно само за православце, већ када нешто прикажеш, да се ови педери од држ
авника сасеру (или их можда боли дупе, али свеједно), само ти фурај,....

_________________
Удри врага, не остав` му трага!

Rasuđivanje


"Nikakvo dobro ne svršava se samo našim trudom, no silom i voljom Božjom. Ipak Bog i od nas iziskuje trud, saobrazan volji Njegovoj." Ovo su riječi Sv. Varsonufija i Jovana. Malo riječi, no mnogo rečeno. Mi se moramo truditi na obdelovanju i pripremanju svakoga dobra, a da li će neko dobro nići, uzrasti i plod donijeti, to je od Božje sile i volje. Mi brazde oremo, a Bog sije, ako hoće. Mi sudove duha čistimo, a Bog ulijeva duha u te sudove, ako hoće. On sve može, ako hoće. I On sve hoće što odgovara najvišoj mudrosti i cjelishodnosti, tj. Njegovom domostrojstvu ljudskog spasenja. Tumačeći riječi Spasiteljeve: "Budite mudri kao zmije a nezlobivi kao golubovi" (Matej 10,16), sv. Zlatoust piše, da je tu zapovijest dao Spasitelj učenicima "da bi i oni sami sarađivali, te da se ne pokaže sve kao djelo same blagodati, i da se ne pomisli, da su oni dobili vijence slave badava." I tako dvoje je neophodno za naše spasenje: naš trud i Božja blagodatna sila.


"Svemogući Bog, koji zna nemoć našu, daće nam moć duhovnu, no ako mi prvo trud pokažemo"
(sv. Nikodim)

Rasuđivanje


Čak ni na mukama na krstu Spasitelj Isus ne osudi grešnike nego iznese pred Oca Svoga izvinjenje za njihov grijeh govoreći: Ne znaju šta rade! Da i mi ne sudimo nikoga, da ne bi bili osuđeni. Jer niko nije siguran, da neće i on do smrti učiniti onaj isti grijeh za koji osuđuje brata svoga. Sv. Anastasije Sinajski uči: "ako i vidiš nekoga da griješi, ne osuđuj, jer ne znaš kako će on dovršiti svoj život. Onaj razbojnik, raspeti s Isusom, bješe čovjekoubica, Juda pak bješe apostol Isusov, pa ipak razbojnik uđe u Carstvo, a apostol ode u pakao. Ako i vidiš nekoga da griješi, ti ne znaš i njegova dobra djela. Jer mnogi sagriješiše javno a pokajaše se tajno, i mi vidimo grijehe njihove a pokajanje njihove ne znamo. Zato, braćo, nikog da ne osuđujemo, da ne bi bili osuđeni."

Pouka o Hristovom učenju "ne sudite"


Prep. monah Vitalije
U vrijeme patrijarha Jovana Milostivog pojavi se neki mladi inok, koji čim dođe sastavi spisak svih razvratnica u Aleksandriji. Podvig ovoga inoka bješe izuzetan i jedinstven. Preko dana on se naimaše da radi najteže poslove, a noću je odlazio u bludne domove, davao zarađeni novac kakvoj razvratnici i s njom se zatvarao u sobu na cijelu noć. Čim bi se zatvorili, Vitalije bi umolio ženu, da ona legne i spava, a on bi u uglu sobe provodio cijelu noć u molitvi Bogu za tu grešnicu. Tako bi sačuvao grešnicu da ne griješi bar jedne noći. Druge noći išao bi kod druge, treće kod treće, i tako redom dok ne bi izređao sve, pa se ponovo vraćao kod one s kojom je počeo. Po njegovim savjetima mnoge su se grešnice ostavile svoga prljavog zanata, te jedne su se udale, druge pošle u manastir, treće krenule na pošten rad i zaradu. Svim tim ženama zabranjivao je Vitalije da objavljuju zbog čega on dolazi kod njih. Zbog ovoga postane Vitalije sablazan za svu Aleksandriju. Ljudi su ga na ulicama ružili, pljuvali pa i tukli. No on je sve strpljivo snosio, javljajući svoju dobrodjetelj Bogu a krijući je od ljudi. Kada on umre, tada se dozna sve o njemu. Na njegovom grobu počnu se događati mnoga čudotvorna iscjeljenja; narod sa raznih strana počne donositi svoje bolesnike na njegov grob. Popljuvan od ljudi on je bio i ostao proslavljen od svevidećeg Boga.