Citiraj:
Izvinjavam se, u kom to udžbeniku istorije u RS, Srbiji i CG piše o svemu tome? Gde je popljuvana tadašnja vlast u YU i gde otvoreno piše da smo tim postupkom pojeli govno? I dan danas se nešto kao dičimo, nešto se mi ponosimo time, mi smo ustali, pružili otpor,... mi smo samo ispali jako naivni i glupi.
Ali tadašnja vlast u analima
jeste "popljuvana". Zato što
jeste pristupila Trojnom paktu. Uostalom, danas se priča o tome vrlo široko i postojanje ove teme to dokazuje (ona nikako nije prva na forumima). To što udžbenici po svojoj namjeni nisu mjesta za rasprave i što istoričari se ne bave "šta bi bilo kad bi bilo" preseravanjem, to je druga stvar. No, vjerujem da u učionicama vodi baš ova rasprava - usotalom, prisustvovao sam i sam.
Citiraj:
A ovu beznačajnost Pokreta otpora neću ni komentarisati..
Naravno da nećeš.
Citiraj:
Reci mi, da li bi Francuska imala snage da se vrati da je nastavila neki tobožnji rat i izgubila još jedno bar 1/3 sposobnog stanovništva? Da li bi Francuska danas bila gde jeste, da nije potpisala tada tu bezuslovnu kapitulaciju i samim time spasila stotine hiljada života, da ne kažem milione?
U Francuskoj i u Jugoslaviji objektivni uslovi su bili drugačiji. Francuska kao industrijalizovana zemlja vidjela bi druge vidove otpora koji bi odgovarali postojanju masovnog i politički obrazovanog industrijskog proletarijata (ono što se razvijalo do tada, u poređenju sa drugim pokretima i kasnijem prikazivanju svega toga, zaista jeste bilo bez šireg značaja). Vjerovatno bi se vremenom razvili pokreti i akcije kao u Poljskoj (pobune u urbanim sredinama, podzemni pokreti i urbana gerila) ili Italiji (pokušaji stvaranja radničkih savjeta u Milanu i Torinu, isto urbana gerila, itd). Ne mora značiti da bi došlo do masivnog uništavanja populacije. Ali i da jeste, to opet ne znači da se zemlja ne bi mogla oporaviti. Vidiš, Njemačka je ratom pretrpila strašna razaranja, pa je danas u boljoj poziciji nego Francuska. Isto tako, i mi smo bili dosta uništeni, ali smo potigli u to vrijeme najveći stepen razvoja.
U Jugoslaviji pokret otpora je zasnovan na siromašnom seljaštvu koje je činilo većinu populacije. Kod nas se razvio tipičan gerilski pokret koji je bio odgovarajuć svom sastavu i interesima ljudi (naroda) koji su činili njegovu osnovu. Jel ti poznata agrarna i socijalna situacija u predratnoj Jugoslaviji (kao socijalni preduslov za stvaranje masovnog seljačkog gerilskog pokreta)?
Citiraj:
Dobro je meni poznato šta se dešavalo u Franciskovoj Španiji, ali mi je i poznato da je Franku Hitler sve to omogućio direktnim potpomaganjem Franka i njegovih jedinica. Opet mi je s druge strane fascinantno kako je nakon takvih usluga Franko uspio izbeći pristupanje CS i izvojevati neutralnost u ratu. Nemoj mi molim te pričati o kako su Španci bili umorni za rat, pa su svi, eto, slučajno odlučili da ih ne diraju. Hitler nije imao nikakve ambicije kad je slao pomoć Franku? Nije planirao Španiju na svojoj strani?
Tvoja teza je da Španci nisu išli u rat sa nacizmom-fašizmom. No, šta se dešavalo u Španiji od jula 1936 do aprila 1939? (Nećemo izvrtati teze - na kraju svog posta si rekao da govoriš o narodu - odlično, i ja govorim ovdje o narodu.) Dalje - kakav je to nastup? Španija jeste bila umorna za bilo šta, kamoli za rat. Uzmi neku istoriju rata i revolucije od 1936 pa obrati pažnju na posljedice. Druga stvar: šta je tu fascinantno? Hitlerova pomoć je plaćena konkretnim stvarima (prvenstvo za investicije u asturijske rudnike, trgovinski ugovori, koncesije, itd.) ali ne i obećanjem za ulazak u rat (o kome se '37 nije tek tako govorilo). To jednostavno nije ulazilo u dogovor. Ništa neobično, ništa čudno. Pored toga, postojale su i strateške posljedice "odlaska" Španije ulijevo ili udesno, pa je bilo logično da će se Hitler i Musolini umješati.
Citiraj:
Ko je rekao da meni nije jasno da je vlada Jugoslavije prihvatila? Ja govorim o narodu. Narodu koji je izvojevao sopstvenu smrt i stradanja, čije će se posledice osećati dok je sveta i veka.
E pa to je druga stvar. No, koje bi bilo tvoje pitanje? "Zašto?" Zbog antifašističkog sentimenta, mržnje prema vlasti, dolaska njemačkog kapitala, zbog porasta fašističkih pokreta i mržnje prema reakciji - prvenstveno socijalno-političke. To bi bio najkraći odgovor. Nije se računalo sa velikim posljedicama (pogotovo ne demografskim), već se, jednostavno, djelovalo i radilo direktno protiv postojeće situacije: narod je, istupajući protiv nacizma-fašizma na međunarodnom planu, u stvari istupao i protiv porasta fašizma i fašizacije na domaćem planu. Razumiješ?