I sve ovo je stvorio Bog. Odnosno, Elohim, kako i stoji u 1:1 (אלהים). Ako mene lično pitate, mislim da nije slučajno što se koristi bas to Bozje ime. Naime, ja nisam j. svedok pa da mislim da onaj koji zna kako se cita Bozje ime je spasen, ali ja verujem da 'ime' (shem) u Bibliji oznacava karakter, osobinu, kakvocu nekoga. Kada je u pitanju Bozje ime YHWH, mi dosta toga o Bogu možemo saznati, jer sustina nije u tome znati kako se Bog 'pravilno' zove, već je sustina šta nam to Bozje ime govori o Bogu. To nikako da shvate oni koji se 'lepe' za Bozje ime, ali to nije ni tema topica.
Bozje ime Elohim je jako zanimljivo. Zapazite da u prvom stihu ovo je prvi subjekt koji se spominje! Prvi subjekt! Pre nego sto je ista postojalo, postojao je Bog! I to Bog Elohim. „U početku bese Reč”!
Naime, u svim semitskim jezicima, 'el' je bio oznaka za bozanstvo. Tako je isto i u jevrejskom jeziku. Koren ove imenice ima ideju snage, moći, slave, ali i strahopostovanja. Za semite, narode oko jevreja, 'el' je bio transcedentan, mocan bog. Isto tako je, zapravo, i kod jevreja, to isto mozete citati u Bibliji. Ko je Bog (EL) kao Ja, npr., često je pitanje staroga zaveta. U stvari, centralno pitanje staroga zaveta nije bilo da li postoji ili ne Bog, već koji je Bog (El) pravi Bog! Kada god naidjete u starome zavetu na imenicu 'Bog', znajte da u vecini slučajeva koren te imenice jeste upravo 'El'. Međutim, el i Elohim nisu isto. Iako Elohim ima svoj koren u reci 'el', ipak nije reč o istom Bogu, odnosno, nije rec o istim karakteristikama, osobinama.
Elohim je jedinsveno ime za Boga izrailjevog. Elohim gramaticki se može prevesti kao 'bogovi', jer imenica 'elohim' je u mnozini. Ono 'im' u jevrejskom jeziku je oznaka za mnozinu. Da li je reč o 'bogovima' u 1:1? Ne, naravno, jer glagol 'stvorio' je u jednini. Reč je o necem drugom.
Naime, neki hrišćanski teolozi vide u Bozjem imenu „Elohim” nauku o trojstvu. Mnozina, kažu, dakle u pitanju je trojstvo. Ja, međutim, lično smatram (i nisam jedini, naravno) da ovde nije reč o mnozini licnosti, već o tzv. 'plural majestical', odnosno o mnozini velicanstva! Elohim je mocan, neverovatan, slavan, suveren, transcendentan Bog, Bog koji stvara ni iz čega, Bog koji oduvek postoji i sve sto postoji duguje Njemu zahvalnost! To je ideja Elohima, zato Mojsije je namerno upotrebio ovu reč za Boga! To je velicanstveni Bog koji se otkrio u stvaranju svega sto postoji! Ovakvog Boga nikada niste mogli videti u paganskom okruzenju. Njihova filozofija je bila zaista drugacija. Njihov pogled na svet, stvaranje i realnost takođe. Zato i napisah sve ovo, jer izvestaj o stvaranju ne ide sa savremenim trendovima i pogledima. Mislim da se slazete sa mnom.
1. Knjiga Mojsijeva ili knjiga Postanja je knjiga o pocecima. Ona izvestava o pocecima našeg vremena, zivota, greha, ljudskog roda i Bozjeg naroda, Izrailja. Međutim, knjiga Postanja nije samo to, ona je daleko vise od toga. Izvestaj stvaranja,kada se uzme u svom izvornom kontextu i nameri, prikazuje osnovnu razliku između biblijskog pogleda na Boga i preovladjujuceg verovanja u mnostvo bogova na drevnom bliskom istoku. Biblijski izvestaj o stvaranju ljudskog roda, pa do potopa, nalazi se paralelno u drugim drevnim literaturama (Enuma Elish, Ep o Gilgameshu, Ep o Atrahazisu, Sumerska prica o potopu). Međutim, i pored nekih sličnosti, još je značajnije sto tok Postanja, prepricavano ljudima koji su bili Mojsijevi savremenici, prikazuje novi, zaista revolucionarni pogled na Boga i Njegovog odnosa prema svetu i covecanstvu. Na drevnom istoku, npr., verovalo se dakle u mnostvo bogova koji su, ipak, bili ograniceni snagom, znanjem i moralnoscu, i takva religija je bila pravi „kockarski posao”. Vi, naime, nikada niste mogli biti sigurni da li ste izabrali pravo bozanstvo, nikada niste mogli biti sigurni da li će vam on ili ona, pak, doneti zastitu i spasenje. Ovakvu mitolosku sliku bogova mozete naći u svim narodima oko Izrailja. Mitovi onoga vremena nisu samo bili jednostavan simbolicki jezik ili odraz primitivnog mentaliteta. Mitovi su bili covekovo izrazavanje njegovog vlastitog pogleda na svet, odnosno na realnost.
Međutim, Bog iz Postanja je bio Jedinstven Bog, Bog bez premca, Bog sa kime se niko nije mogao izjednaciti ni uporediti. On je bio Svemocan Bog koji je stvorio ceo univerzum, čak i sunce, mesec i zvezde, planete koje su gotovo uvek u ocima neznabozackih naroda bili bogovovi! I sve to je Bog stvorio prilično jednostavno-recju. Ovakav polged na stvaranje sveta i realnost je jedinstven, i ne nalazi se nigde u okolnim narodima. Knjiga Postanja je napravila radikalan slom sa svojom filozofijom o Bogu, i sa svojim pogledom na realnost u koju je ukljuceno i stvaranje, pad u greh, plan spasenja, potop itd.
Izvestaj iz Postanja je početak istorije Bozjeg delovanja unutar covecanstva, započeto stvaranjem a koje će se u potpunosti zavrstiti Hristovim drugim dolaskom. A taj velicanstveni izvestaj pocinje veoma jednostavnim rečima:
„У почетку створи Бог небо и земљу”.
|