Dak (ne bi se javio
), da ti prije svega objasnim svoje trenutno stajaliste (kazem trenutno jer se covjek vremenom mijenja), a to je da moral zavisi od covjeka, od pojedinca. Ako on nije u sebi otkrio do nekog momenta vrhunac sopstvene moralnosti, to vjera, uz odredene uslove, moze da ucini za njega, ali mu iznad toga ne moze ponuditi.
Kao sto sam vec rekla, mnogi ljudi se izjasnjavaju vjernicima, a opet je vrlo malo vjernika, i ti bi se mozda tu mogao i sloziti sa mnom. Kako to da ta neizmjerna moc vjere ne moze da utice na te ljude. Kako to da su ti ljudi jednako gresni kao i ja na primjer. Stavise, ponekad imaju u sebi mnogo vise gorcine, pa cak i mrznje nego ja. To govorim jer se s takvima cesto susrecem.
Mozda ces ti sada reci da oni nisu dopustili da ih vjera promjeni ili nisu shvatili njenu sustinu. A ja se onda pitam, kako to da tako malo ljudi uopste moze reci da shvata njenu sustinu i da je zaista zivi. Da li je moguce da ono sto vjera podrazumijeva jeste laz, jer trazi od covjeka vise nego sto je njegov kapacitet.
Zato sam se i slozila sa tvojom izjavom da nije problem u religiji nego u nama. Ali ta se izjava moze bez problema obrnuti. Pa problem je u nama zato sto nismo stvoreni za takvo nesto kao sto je religija (valjda oboje mislimo na hriscanstvo, jer druge ne poznajem dovoljno), a problem je i u religiji jer se suvise apstrahovala od covjeka.
A za otkrivanje gornje granice morala u covjeku potrebna je i prosvjecenost. Zasto nam je zakon potreban? Zato sto covjek koji nije prosvijecen i covjek koji nije moralan ponekad ne zna sta znaci nanositi bol drugom covjeku. I ne samo takvi, ali, Dak, to vjera ne moze da promjeni.
Covjek je odgovor na sva pitanja.
Dak je napisao:
I reci mi zašto svi mi osjećamo duboko sadističko zadovoljstvo kad vidimo da ubica biva smaknut a osjećamo ogorčenje kad vidimo da pri tome ne pati?
Dak, i ja nekad generalizujem...; ja to nisam dozivjela.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
