Jedan njegov intrvju
INTERVJU: Srđan Knežević
JA SAM PRVI SRPSKI TABLOIDNI NOVINAR
Sve bih dao da prenosim današnji meč protiv Hrvata, kao onda 1996. Tada sam hteo da razbijem monotoniju, napravim neki eksces i budem drugačiji
Srđan Knežević, poznati sportski komentator RTS-a, ostao je upamćen po čuvenom emotivnom prenosu rukometne utakmice Jugoslavija - Hrvatska na Evropskom prvenstvu 1996. godine. Devet godina kasnije, opet igramo u rukometu sa Hrvatima, a u međuvremenu se Srđanov život potpuno promenio. Nedugo posle tog prvenstva u Španiji, greškom lekara, doživeo je tešku povredu vratnog dela kičme, zbog čega je ostao nepokretan. Posle osam i po godina bitke sa kvadriplegijom, spreman je da se vrati svom nekadašnjem poslu.
- Eh, šta bih dao da mogu da komentarišem ovu današnju utakmicu sa Hrvatima! Bili bismo sjajan tandem, Vujović i ja. On na terenu, da ih onako temperamentno vodi, a ja da komentarišem na onaj moj temperamentan način. Ovakve utakmice su "prave" za komentarisanje, a ovu bih radio i pod anestezijom.
Srđan i Sofija Knježević
Šta Vas je navelo da pre devet godina onako emotivno komentarišete meč protiv Hrvatske?
- Hteo sam da razbijem monotoniju, da napravim neki eksces i da se o tome priča. Što se kaže, bio sam začetnik tabloidnog - ekscesnog novinarstva. I bogami, napravio sam debeo eksces, podigla se velika prašina. Nisam ja smatrao da će to tako biti, ali poriv je bio takav.
Optuživali su Vas da ste se postavili suviše "nacionalistički"?
- Malo mi smeta kad se bude previše korektan prema nekom ko te mrzi. Nisam za to da se ponašamo "slugeranjski". Ja sam za jedan partnerski odnos, za reciprocitet. Ali, dobro, biće još utakmica, polako se aktiviram i jedva čekam da odradim neki prenos. Evo, već u subotu gostujem na RTS-u u emisiji koja je posvećena rukometu. Što se tiče ove utakmice sa Hrvatskom, mislim da imamo jedan posto više šanse za pobedu, pošto se Hrvati još nisu oslobodili te srbofobije, pa će biti pod pritiskom.
I ćerka Sofija novinarka!
Vaša ćerka Sofija odlučila je da krene tatinim stopama i bavi se novinarstvom?
- Ja sam ponosan tata i imam svoju Sofiju, kao i Nikola Kojo u filmu, samo što je moja stvarna. Drago mi je što sam preživeo sve ovo i što je moja ćerka postala moj kolega. Diplomirala je na FPN-u i posvetila je diplomski rad svom tati. Zove se "Život na točkovima" i govori o ljudima koji su u kolicima. Veoma sam joj zahvalan zbog toga - kaže Knežević.
Kakvo je sada Vaše zdravstveno stanje?
- Psihički sam veoma, veoma dobro. Za ovih osam godina proživeo sam još jedno odrastanje. Kada se dogodila ta čuvena lekarska greška, 1. januara 1997. godine, faktički sam dospeo na neku nulu. Sve se to odigralo preko noći i kako to već biva, slede gubitak identiteta, depresija, očaj, suze i sve ono što ide uz kvadriplegiju. Situacija je bila teška, ali meni je pomogla moja porodica. Moj pokojni otac, supruga i ćerka nisu mi dali da klonem. Dosta mi je pomogla i doktorka Dušanka Mandić, koja mi je svojim magnetima izlečila ranu na vratu, koja nije zarastala godinu dana.
Sada se može reći da ste drugi čovek?
- Život ne prestaje sa kvadriplegijom, život je dar i moja poruka ljudima je da se nikad ne predaju. Međutim, nije lako pronaći smisao života kada si u kolicima, ali verujte, on ima smisla. Vremenom sam shvatio da je moje postojanje daleko uzvišenije nego kada sam bio zdrav. Ja sam potpuno u toj sferi umnog i mene glava održava. Više nemam problem sa svojim stanjem, jednostavno ne ležem i ne budim se sa mišlju šta mi se desilo.
Pišem o svemu što mi se desilo
Dosta ste se aktivirali, vratili ste se novinarstvu, a čujemo da pišete i knjigu?
- To je neka vrsta biografskog romana, ali ne odnosi se na ceo moj život, već od 26. maja 1996, od utakmice sa Hrvatima. Pišem o ljudima, o događajima, o kvadriplegiji, o borbi za život na jednom drugom nivou. Za sada nema naslov, radim polako i želim da to bude dobro i kvalitetno. Tek kada budem zadovoljan kako je napisano, onda ću potražiti izdavača i dati naslov knjizi. Istakao bih pomoć inženjera Koste Ivanovića koji mi je konstruisao jednu posebnu šaku sa kukom. Pomoću nje mogu da pišem na kompjuteru - kaže Knežević.
_________________ Zasto je Partizan najbolji?Zato sto Partizan nije samo fudbal.Zato sto imamo najvise titula(372).Zato sto imamo najvise kupova(180).Zato sto imamo najvise Evropskih trofeja (8).Zato sto smo najbrojnije Sportsko Drustvo na Svetu...
|