Draco_O'Reily je napisao:
...Dakle, i do muzicara je jer bi svako mogao imati ok snimak da se sam potrudi oko svoje produkcije.
Ovo je najsmislenija rečenica koju sam pročitao od svih ovih silnih postova i rasprava na temu dobar (demo) snimak!!!
Prvo, treba shvatiti šta je suština dobrog snimka. Osnovni zadatak producenta (tj. tonskog snimatelja) je da što vjernije ''uhvati'' (snimi) originalni zvuk koji dolazi iz pojačala, ako pričamo o snimanju gitare, tj. uopšte zvuka koji dolazi na mikrofon. Preduslov za to je da vam iz samog pojačala izlazi dobar sound, VAŠSOUND. Ne možete doći do Boleta sa rukama u džepovima i sa zahtjevom ''hoću ton na rifu kao Hetfieldov sa Master of Puppets ili ton na solu kao Satrianijev Surfing...''. Treba znati šta se sve nalazi iza takvog tona, koji preamp, koji modulacioni efekti itd. Svi veliki gitaristi su prije svega majstori tona i tačno znaju šta hoće da dobiju. Sam Satriani je odigrao veliku ulogu u projektovanju njegovog potpisanog Peavey-a JSX, da ne spominjemo udio Van Halena u pravljenju legendarnog 5150.
Da priča ne bude malo offtopic, vratiću se u realnost i u naše uslove. I sa relativno malo para se može dobiti pristojan zvuk ako se zna šta treba tražiti. Kao prvo, treba za početak bar malo naučiti o tome šta je preamp u pojačalu a šta power amp, kako i na koji način oba doprinose ukupnom zvuku, čemu služe i kako rade modulacioni efekti (chorus, flanger, phaser) a kako delay i reverb efekti i najvaznija stvar, znati mjesto svakoj komponenti u lancu.
Producent (čitaj Bole) vam neće praviti zvuk već vi to sami morate uraditi. Neko je spomenuo ranije da je nagradu dobio gitarista koji je imao najbolji ton, bilo to nekome glupo ili ne, ja se slažem sa takvim izborom.
S druge strane, treba razlikovati šta koristiti za live svirku a šta za snimanje. To su dve različite priče (osim ako ne snimate u vrhunskom studiju, sa odličnom prostorijom i pri tom imate visokokvalitetno hi-gain pojačalo). Većina albuma sa naših prostora su snimljeni preko gitarskih preampa sa modelovanim pojačalima, ubodenih direktno u komp. Evo recimo, sve gitare koje je Vlatko svirao Gibonni-u su odsvirane na line 6-u (sprava koja košta 200-tinjak evra najviše) direktno u zvučnu, pa zatim čitav album Nikole Pejakovića-Kolje itd.
Zaključak, nije potrebno puno para za dobar demo snimak ali je potrebno da svako od nas nauči podesiti i snimiti bar svoj instrument, uz minimum opreme, naravno.