banjalukaforum.com

I... ponekad... padaju zvjezdane kapi... i ja imam potrebu... da ih zaledim, da ih gledam... kad pozelim.



S'vremenom...

S'vremenom naucis... da su istinski prijatelji zbrojani, i... da onaj ko se ne bori za njih, ranije ili kasnije... vidjece se okruzen laznim prijateljima.
S'vremenom naucis... da izvinjava bilo ko..., ali oprostiti... samo je od velikih dusa.
S'vremenom naucis... da ako si povrijedio jednog prijatelja, i... jako, najvjerovatnije... prijateljstvo nikad vise nece biti isto.
S'vremenom ces da shvatis... da svako iskustvo zivljeno sa svakom osobom je... neponovljivo.
S'vremenom shvatis... da ustvari... ono najbolje... nije bila buducnost, nego momenat koji si bio zivio... bas... u tom trenutku.
Ali... na zalost... samo sa vremenom naucimo.

-Brdski ludjak-

U bezidejnoj noci, rusi se sve....
Kad shvatas previse stvari odjednom, a ne zelis to....
Kad si gori od nekog ko zeli da se ubije, i ubije ono u sebi, al' ne ide...
Kad cekas da jutro promjeni nesto, a noc ubija sve ljudsko u nama
i kad pocinjes da razmisljas o postupcima, greskama i cinjenicama koje su tu kao zelja koju ti Bog nije odobrio...
Kad shvatis da si na raskrscu i ne mozes nazad, a naprijed ne znas....
Kad trebas da pokazes snagu u trenutku kad je najmanje imas...
Kad shvatis da puta nema vec se on za tobom radja, a jos uvijek ne znas kako naprijed....
I kad shvatis da te slabi ono sto te ne ubije, daveci se u sopstvenim sokovima....
I kad konacno shvatis da je to tek pocetak kraja, ili kako neki kazu - zivota...

_________________

Ne znam naslov... ni da li postoji, ali bih sljedece stihove nazvala "Himna covjecanstva". I vi... ljudi... koje ime bi im dali?


Najljepsi dan... danas
Najveca prepreka... strah
Najlakse... pogrijesiti
Najveca greska... napustiti se
Korijen sveg zla... sebicnost
Najljepsa obmana... rad
Najveci poraz... besnaznost
Najbolji ucitelji... djeca
Prva potreba... komunicirati se
Ono sto te cini sretnijim... biti koristan drugima
Najvece cudo... smrt
Najlosija mana... losa volja
Najopasnija osoba... lazljiva
Najnizi osjecaj... mrznja
Najljepsi poklon... oprostaj
Najpotrbnije... dom
Najbrza staza... ispravan put
Najzahvalniji utisak... unutrasnji mir
Najjaca zastita... osmjeh
Najbolje sredstvo... optimizam
Najvece zadovoljstvo... odradjena obaveza
Najjaca snaga... vjera
Najpotrebnije osobe... roditelji
Najljepsa stvar na svijetu... ljubav


-Majka Tereza od Kalkute-

Ovo je sjajno.

I... ponekad samu sebe zapitam:"I ljudi... kad dodju... zasto se odluce da dodju?"


Dosla sam...

Dosla sam da posijem... da posijem s'tobom noc sensacijama i snovima.
Dosla sam... da podijelim samoce i zelje.
Dosla sam... da pricam i da slusam, vise volim slusati nego pricati.
Dosla sam... da dam i da primim.
Dosla sam... da volim i budem voljena.
Dosla sam... da pomognem i trazim pomoc.
Dosla sam... da se pridruzim i da trazim drustvo.
Dosla sam... da me upoznas i da te upoznam.
Dosla sam... da cekam s'tobom da se stvari poboljsaju i da se svijet promjeni.
Dosla sam... skoro spremna na sve, vidjeces to, vidjeces to kad prodju dani.
Dosla sam.


- Brdski ludjak-

Ako jednoga dana ipak zakoracis u moje srebrne noci,
neka to bude u trenu kada se san sa javom u iscekivanju spaja,
alejom proslih sezona moraces prije toga lagano proci.

Ostavicu otvorena vrata sluteci da ces bilo kad stici
i korake osluskivati kako odzvanjaju u lavirintu beskraja,
ako jednoga dana ipak zakoracis u moje srebrne noci.

Kada te ugledao budem, cutacu cu, govorice ti moje oci,
ako zazelimo narusiti magiju trenutka koji nas razdvaja,
alejom proslih sezona moraces prije toga lagano proci.

Docekacu te s' vijencom plamenog lisca carobne moci,
upletenih godina zrelih nanizanih na djerdan od sjecanja,
ako jednoga dana ipak zakoracis u moje srebrne noci.

Dahom cu te svoje dushe dodirnuti i za vise od toga cu snage smoci.
Poklonicu ti zaborav u nezaboravu sto nas od svega izdvaja, samo
alejom proslih sezona moraces prije toga lagano proci.

Ogrnucu te toplinom kasnoga ljeta vjerujuci da nikada nece proci,
i cuvacu te od ledene jeze koja samo nevoljene osvaja.
Ako jednoga dana ponovo dodjes u moje srebrne noci,
alejom proslih sezona moraces prije toga lagano proci.


brdska dilajla

_________________

Evo da malo razbijemo patetiku...

POEZIJA

sjedim ovdje na kraju jos jednog
majskog dana nogu opet pruzenih na fotelju,
uz muziku Dream Theater mozgam o
jedinstvenoj kratkokosoj plavusi koju sam danas
vidio negdje, desna ruka mi nesto ceprka
ispod donjeg dijela trenerke dok
napolju gusta magla steze grad, moje srce je u
brdima sto bi rekao Bil Sajoran, stavio sam neku
lovu na pobjedu Osasune protiv Valensije i cekam da
vidim da li ce se ova prognoza obistiniti ili
ne, ujedno
osjecam u stomaku neko cudno
vrtlozenje, kao da se
unutra zbiva neka mala
pobuna digestivnog
trakta,
izgleda da je onaj topli sendvic sto sam ga
malocas pojeo u Zlatnim Zitima bio
prilicno
bakterioloski
neispravan.

naravno, trebalo bi manje da se
hranim na
kioscima i sa nogu. trebalo bi
znam, da
dopustim nekoj sofisticiranoj dami da useta u moj
zivot skupa sa svojim
pudinzima i kremovima i
svojim kompotima i ostalim slatkim skrivenim
djakonijama...

dobro, pokusacu probleme sa varenjem da
zatomim sa nekoliko
sukcesivnih boca
piva,
bilo kako bilo,
još jedno knjizevno vece u
biblioteci grada
je
iza nas.

priznajem, te knjizevne
veceri postaju sve
tmurnije, kao neko nebo nagomilano oblacima, sve se u meni cijepa dok
gledam
te
spisateljske
hobiste i entuzijaste sto se
smjenjuju
ispred tebe ubijedjeni da su upravo oni
skontali dobitnu
formulu
stvaranja.

sve je to u redu, cijenim njihov
ulozeni trud, ali
cinjenica je da su svi veliki pisci
(Hemingvej, Selin, Kinaski, Fante, Hamsun itd.)
mrtvi i vecina danas
zivih samo su zalutali u
knjizevnost, bez sansi za iskupljenje.

drago mi je sto sam na vrijeme shvatio da sam i ja
jedan od tih primjera zalutalih u
knjizevnost, tako da
sam odavno prestao da pisem sve izuzev povremeno
haiku i ostale najkrace forme cisto zezanja radi,
svoje uhljebljenje i intelektualnu satisfakciju danas trazim u
nekim
probitacnijim i manje
kompleksnim
disciplinama...

ne zelim nijednu negativnu rijec
da izgovorim na racun vecerasnjeg dogadjanja u bibl.
grada
prije svega iz dubokog postovanja prema
Zoki K., ipak
tim citanjima kao
da nedostaje neka neophodna zivost,
knjizevne veceri najvise me
mislim
podsjecaju na neke izolovane oaze malodusnih
dokolicara,
samo se naokolo posadimo u te stolice i onda
zurimo jedni u druge kao
roboti,
simulakrumi,
lutke,
ili iznosimo neke teoreme koje stoje skroz izvan
konteksta ovog svijeta koji nas okruzuje.
ili sjednes iza nekog glavonje i onda
svo vrijeme piljis u njegove
ruzicaste
usne resice. ili ako se pojavi neka zgodna zenska u publici oko
tebe, onda u potaji ocijukas sa njom dok
se iz usta aktuelnog citaca prema tebi valjaju
stihovane stihije prenemaganja,
vulgarnosti,
patriotizma,
tastine.
ili odlutas u neko svoje sanjarenje, totalno
nevezano za priliku i mjesto na kojem se nalazis,
recimo provalis na nekom stolu bocu
domace mucenice i onda, izolovan od svega, mozgas najkracu
trajektoriju kako da do nje
stignes.
sve u svemu, u tim poetskim vecerima
uglavnom smo zauzeti drugim stvarima i
u sustini,
veoma
malo
poezije tu
ima veoma

veoma

malo.

naravno, kao i svi drugi
volio bih i sam
da
poezija bude u nasim zivotima
vise zastupljena
to bi sigurno umanjilo
prisutnu tenziju u nasim sjebanim glavama kao i
broj
samoubistava
delirijum tremensa
razvoda
fatalnih ishoda
saobracajnih
nesreca
bolesti ovisnosti
gej brakova itd.

ali to je nemoguce -
poezija ce uvijek ostati
skenjana i
degradirana i
sirota
neshvacena jadna...

X.X.

Hari, sreco, to nam je trebalo!

_________________

U krajnjem kutu svoje dnevne sobe,
gdje ne može doprijeti nepozvani pogled,
na dnu svojih prepunih vitrina,
kriješ slatku fasciklu s natpisom "intima",
međ' slikama tebi dragih lica,
gdje čuvaš svoje spomene i pisma,
sve u formi poezije, stiha,
nalazi se i moja ljubav tiha.
To su pjesme nikad objavljene,
napisane zbog voljene žene,
al datumi na njima su stari,
već odavno nema novih stvari,
jer umjesto poetskih visina,
iz mene izlazi samo tuga i gorčina,
i misao što se reći ne smije,
Ko te kara nek ti piše pjesme!

Htio bih da budem gospodin,
i izbjegnem reakcije bjesne,
ali reć' ću k'o pravi primitivac,
Ko te kara nek ti piše pjesme!

Znam da slušaš moje nove ploče,
sa njima se branim od samoće,
i ubacim nešto da te štrecne,
Ko te kara nek ti piše pjesme!


PS. Ova pjesma nije tebi posvecena, al da malo razbijem melahoniju.

Premalo sam uživao u proljetnim pljuskovima
i zalascima sunca.

Premalo sam se naslađivao ljepotom starih pjesama
i šetnjama na mjesečini.

Premalo sam se opijao vinom prijateljstva
mada na zemlji jedva da je bilo zemlje u kojoj
nisam imao barem dvojicu prijatelja.

Premalo sam vremena odvajao za ljubav
kojoj je na raspolaganju stajalo svo moje vrijeme.

Drugi put bih znao neuporedivo više
da uživam u životu.

Drugi put bih znao.

Toliko o testosteronskoj ljubomori

Snovi...

Tvoj san... slutnja... ponovnog susreta
Tvoj san...

Moj san... trcanje... ponovnom susretu
Moj san...



I ti,... sanjas li?

... snovi...


Tvoj san... nemiri... u tvojim grudima...
skrivene zelje... proslost... prozivaju mene...
ti im se prepustas...
saznajemo... sve se je promjenilo... osim... nas
Tvoj san...

Moj san... prvi...
u jednom vracanju za svim... sto smo zvali "nasim"
ma jedna zehra... tu je i bila...i dve...i tri... i...
pusti me... da sanjam... da sve je kao nekad
Moj san...

I jedan mladic rece: "Pricaj nam o prijateljstvu".
I on odgovori:

"Vas drug je odgovor na vase potrebe.
On je polje koje zasijavate s'ljubavlju i kosite sa zahvalnoscu.

On je vas sto i vatra vaseg doma.
Jer mu se priblizavate s'vasom gladju, i trazite ga zedni mira.

Kad vas prijatelj vam ispolji svoju misao, nebojte se "ne" u vasoj glavi, niti zadrzavajte "da".
I kad on ostane u tisini, da vase srce ne prestaje da slusa njegovo srce.
Jer u prijateljstvu, sva misljenja, sve zelje, sve nade rode se i podijele sa uzitkom i bez mimohoda.

Kad se udaljite od vaseg prijatelja, ne osjecajte bol.
Jer ono sto najvise volite od njega mozda je jasnije u njegovom odsustvu, isto kao sto je planina jasnija sa ravnoga za onog ko zeli da se popne na nju.

I nemojte da dozvolite da ima u prijateljstvu drugog interesa osim onog koji vas vodi produbljenju duha.
Jer ljubav koja ne trazi vise od otkrica svoje licne misterije nije ljubav, vec jedna zabacena mreza koja samo nakupi beskorisno ribarenje.

Da najbolje od vas bude za vaseg prijatelja.
Ako mora da zna tok vase plime, neka isto zna vasu oseku.
Jer, koji bi prijatelj bio onaj kojeg bi trebali traziti da ubijete vase sate?
Trazite ga da zivite sate.
Jer postoji da napuni vasu potrebu, ne vasu prazninu.

I ucinite da u slatkosti prijateljstva bude smjeha i uzitaka podijeljenih.
Jer u rosi malih stvari, srce nalazi svoje svitanje i osvjezi se."



- Gibran Halil Gibran-

P.S. Kazes da si kratak sa vremenom. Prevod je pao... samo zbog tebe.

aj da i ja zakacim jednu svoju:

SAM

Vece je došlo, grad je sam
Duša mi srmdi dok čekam dan
Misli mi mira sekund ne daju
Stalno me samo tebi vraćaju

Pamet mi lebdi dok te gledam
Prema tebi ipak misli tjeram
Opet me potpuno pogrešno gledaš
Znaj da mi ti pakleno trebaš

Dok sa sobom borim se sam
Opet o tebi ja razmišljam
Sve to ja opet unaprijed znam
Tebi ipak pokloniću dan

Sve me boli i srce me štipa
Kad me za tebe prijatelj pita
Odgovor tražim, tresem se sav
U sebi vrištim: UMIREM SAM!!!

Ovlaš me dirneš, srce mi skoči
A suze tjeraš na moje oči
Od mog si duha stvorila roba
Koji ti uljepšava godišnja doba

Pred tobom ovdje ponizno klečim
Epilog loš borim se da spriječim
Dok me oči tvoje odozgo gledaju
U srce mi ranjeno šiljke tjeraju

Od jednom tu si, ja gledam te
Grliš me, ljubiš, ja želim te
Stvarnost me stiže, budim se
Da dođem sebi svojski trudim se

Ta okrutna igra jave i sna
Opet me bolno sabija do dna
Rana me svijetlost istog dočeka
Duha slomljenog do konačnog počinka

Tvoje me oči u snu progone
Tu nikada neće biti promjene
Koliko god zaborav tražio
Ja ga ipak nisam našao

Srce mi stane kad te se sjetim
Mislima odmah tebi poletim
Moj mozak se tada uključi naglo
"Šta ti je bilo? Saberi se budalo!"

"Ona je samo riba u moru!
Uzela je tvoje srce na foru!!"
Ali ipak su moje noći kratke
Dok me o tebi stižu misli slatke....