Johne, u 12:00 kod OK korala

.
Zasto ne mozes da prihvatis da ja govorim kao covjek a ne kao svetac ili moralista? Zar ti mene smatras nenormalnim? Zar ti mislis da je meni losije nego tebi zato sto mislim ovako kako mislim?
Ja dovoljno dobro citam izmedju redova i vidim da nema smisla da se hvatamo u verbalni klinc, jer se nasa misljenja ama bas potpuno razilaze. Ali ostaje na kraju tvoje misljenje protiv moga. Ja tebi ne mogu logicki objasniti da to nije u redu, mogu samo da te pitam da li ti govoris u ime onoga koji vredja ili u ime onoga koji je uvredjen. Da te ubjedjujem nema smisla. Micelijus se slozio sa mnom, ti nisi, neko jeste, neko nije, i to je to. Zasto je tako? Sigurno nije zato sto moj ili tvoj post zvuce logicki. Zato ti ne mozes da govoris o "korisnosti" uvrede, ne mozes se pozivati na "ljudskost" uvrede, jer zbog takvih ljudskosti bivaju ratovi, da li su ratovi ljudski? OK, ako jesu, reci mi da li je to ono sto ti zelis? Da li ti zelis da budes uvredjen? Radi se o sistemu vrijednosti, ne mozes ti mene ubjediti da je tvoj sistem vrijednosti za mene bolji od mog. Da li me shvatas? Ja isto kazem da je izjava "glupa" ali tu stajem, ne osjecam zelju da je vredjam, je li moguce da je to tako tesko shvatiti? Ali ako ja krenem da otvaram temu i vredjam li vredjam pa onda govorim kako je to korisno za nju A PRI TOME BRANECI SEBE kao da sam ja nesto dobro ucinio, da sam ja ipak samo covjek, kao da je to dovoljno da budem pun vrlina, onda je to krajnje licemjerje, koje ja i ti vidimo na svakom koraku oko nas, samo ne u nama.
Tvoj jedini adut Johne je sto kazes da je to ljudski, ali to meni ne zvuci ubjedljivo, jer ni ti ni ja ne zelimo budemo vredjani, znaci ne prihvatamo tudju "ljudskost", znaci zelimo da je drugacije. Mogu 1001 pitanje da ti postavim, mogu da te pitam sta osjecas dok vredjas, jesi ikad posmatrao sebe, svoja osjecanja, dok vredjas nekoga. Sta si vidio u sebi? Jesi li vidio zelju da pomognes onome koga vredjas ili jednostavno neku odvratnost ili odbojnost, mozda mrznju, neprijateljstvo? Odgovori sebi, ja odgovor znam. Da li shvatas sta pokusavam da ti kazem? Ja se borim protiv mrznje-u meni, protiv odbojnosti-u meni, neprijateljstva-u meni. Ja kad cujem Jeleninu izjavu, mogu da kazem "glupa izjava", ali kad krenem da je vredjam, onda se zapitam: "Zasto je vredjam?", pogledam u sebe i vidim nesto sto ne zelim, i prestanem sa vredjanjem. Ja sebi ne mogu da oprostim vredjanje ni Jelene kao ni tebe, ne mogu to da tolerisem, zato ja pisem to sto pisem. Da li ti pises iz nekog drugog razloga to sto pises? Da ti pises zbog Istine, ti bi onda na moje pitanje "Da li zelis da budes vredjan bez obzira na okolnosti?", a polazeci od toga sto si napisao, uvijek odgovorio "DA". Ali da li je zaista tako?
Da li sam ja zbog toga sto pisem glumac, hipokrata, moralista, svetac? Ako budem govorio da je vredjanje ljudski, onda branim sebe, bolest proglasavam zdravljem. Zasto je ovaj svijet, koji je toliko "ljudski", toliko nesrecan? Da li je to ljudski? Ali ko se miri sa svojom nesrecom, sa svojom patnjom? Niko! Zato me ne mozes ubjediti, mozes da me zoves kako hoces brate, meni samo biva zao zbog toga, jer znam da moje rijeci ne dopiru do tebe ni do drugih. Ja kazem "vredjanje je lose", ti kazes "vredjanje moze biti korisno", mozda sam ja svetac i moralista, mozda ti jednostavno nisi u pravu. Ko ce presuditi? Neka svako za sebe presudi.
Veliki pozdrav!