banjalukaforum.com

Свако цитира свог идола. Кроули је био сатаниста.

_________________
Маран Ата

Zasto se ti smijes stalno? Zasto ces ignorisati ovo pitanje?


Ma ustvari, Vader, zajebi ovu temu. Zakljucaj i baci u smece.

_________________
Đuro je divan.

Nema potrebe , neka je. A provokatora ignoriši.

Шта је нетачно у мојој изјави?

_________________
Маран Ата

Evo još jedan citat:

Ja sam Onaj koga volim, a On koga volim je Ja:
Mi smo dva duha koja borave u jednom tijelu.
Ako vidiš mene, ti vidiš Njega,
Ako vidiš Njega, vidiš nas obojicu.
Husein ibn Mansur

_________________
Sky Watcher 80/400 ahromat AZ3

Da, da, lijepo je to, ali totalno promasena tema druze. Ja sam nekako mislio da se ovde upravo pise bez tih jebenih citata. Ili bar da sam sebe citiras
Interesuje li uopste koga to sta sam ja mislio i sta je cilj teme? Ne, lakse je pisati ono sto ti prvo padne na pamet.

_________________
Đuro je divan.

Bice, moras se realno postaviti prema situaciji, ovo sto ti zelis je nemoguca misija, dozivio si isto razocarenje kao i ja sa temom "Moj doprinos za bolji svijet". Nekome tema nije interesantna, neko je vec napisao sto je imao da napise negdje drugdje pa ima osjecaj da se ponavlja.
Istina je, da jos dugo vremena necemo naci ljude koji ce pricati iz srca, koji ce u svojim postovima srce da izlivaju, da ti suze krenu dok citas njihove postove. Ja sam se nacekao da vidim takvih postova da si nahranim dusu ali toga nisam vidio ili sam vidio veoma malo. Vidio sam samo gomilu citata i izmedju dva citata licemjerje, omalovazavanje, obezvredjivanje, ismijavanje.
Sta govori u prilog tome?
Govori mi to sto ljudi u jedan mah pricaju o ljepoti vjere, meditaciji, spoznaji, itd... a kad ne govore o tome onda se rugaju drugima, i vidis da su zaista samo citirali druge, jer to sto citiraju nije u njima, jer to sto govore nije dio njih. Govore o ljubavi, iskrenosti, a njihovo licemjerje i hipokrizija prosijavaju kroz svaku NJIHOVU rijec; kad bi carobnim stapicem mogao da ucinis da nestane sve njihovo znanje, tako da ostanu samo oni i ono sto je u srcu, sta bi vidio? Zar ne bi vidio samo podlost, zavist, pakost, mrznju, nestrpljivost, beozbzirnost? To su hipokrate, sujetnici, misle da je vjera i duhovnost jos jedna naucna oblast koja treba da se savlada, da se ovlada strucnim rijecnikom, da se mogu formulisati velike recenice, da se ostavi utisak na druge. I to ti onda jos teze pada jer vidis nevjerovatnu kolicinu licemjerja i lazi.
A upravo je nase znanje koje smo s pogresnim motivima skupljali ono sto nas ukopava, to je ono sto nam stavlja mrenu na oci. Negdje sam citao da budisti kazu da moras biti spreman, u jednom trenutku sve svoje znanje da ostavis (pri tome su mislili na svete spise), ali to su rekli bas zbog toga sto su znali da je to ono sto te sprecava da steknes ISTINSKO znanje, mudrost, znanje koje cini da se osjecas kao najbogatiji covjek na svijetu, kad spisi vise nisu u tvom umu nego u tvom srcu. Tad ces cijeniti vise trun iskustva nego sve sto si ikada procitao. Bog, ali bez svetih spisa je veoma tesko iskreno da ti kazem, ali spisi su nam zvjezda Sjevernjaca koja nam pomaze da ne zalutamo, u jednom trenutku moramo da slijedimo vodica u nama, koji nam sapce u srcu sta da radimo i kako da postupamo. Problem nije sto vecina nikad ne dostigne taj nivo zrelosti da slijedi unutrasnjeg vodica, vec sto niko ne zeli iskreno da se mijenja. Opet kazem da ne zelim da se kunem bilo cim, ali mi vjeruj na rijec da je moguce da ne budemo licemjeri, da je moguce da budemo nesebicni u srcu, da je moguce da budemo nezavidni, da ne budemo pakosni, ne slusaj lazove koji ti govore suprotno, ne slusaj laznje ucitelje i "gurue" koji ti govore da se radi o prirodnim osobinama.
Kad sam imao 18 godina, u jednom trenutku sam postao svjestan da su nekontrolisani gnjev, bijes, mrznja, licemerje nestali iz mene. Znas ono kad planes zbog svake sitnice, sve ti smeta, sa svakim se svadjas, sa majkom, ocem, sa Bogom, sa svime mogucim. Znas li sta sam u tom trenutku osjetio? Osjetio sam slobodu, ogromnu slobodu, kao da sam izasao iz robije, i osjetio sam ljubav i zelju da cinim druge srecnima, da pomognem drugima, da se trudim da niko ne trpi zbog mog licemjerja i zlobe. Zar se ovdje ne uklapaju savrseno rijeci Isusa Hrista: "Dok god cinite grijeh, robovi ste grijeha"???? Kad god smo nesrecni, zapitajmo se da nije mozda zbog toga sto nam nedostaje malo nesebicne i iskrene ljubavi, ne pedofilske niti homoseksualne niti posesivne, vec ljudske, Hristove ljubavi. Svaki put kad smo nesrecni zapitajmo se da nije zbog toga sto svako svoje licemjerje pravdamo, zato sto hiljade svojih malih pakosti i mrznja pravdamo velikim rijecima.
Nema opravdanja za mrznju, nema opravdanja za pakost, nema opravdanja za podmuklost, to me zivot naucio.
Kad raspravljas o tome da li neko zasluzuje tvoje postovanje, da li je sebicnost normalna, prvo si odgovori na pitanje "Da li sam ja u stanju da osjetim iskrenu ljubav prema drugima?". Ako jesi u stanju, onda slobodno reci da neko mozda i nije zasluzio tvoje postovanje.
Mi smo samo u stanju da citiramo, moramo to da prihvatimo, sve sto nisu citati su samo nase tumacenje procitanog i citiranog, citavo vrijeme krecemo se u zoni vec odavno poznatog, sve je vec objasnjeno, teolozi su rijesili sve zagonetke, sve su "protumacili", ali niko to ne zivi, ali Rijec postaje ziva onog trenutka kad zivi u nama, u nasem srcu.
Ja sebe, kako kazu, ne preporucam nikome, zelim samo da ugasim duboku unutrasnju zedj za istinskim ljudima, za siromasnima u duhu, toga zelim da vidim, a ne vidim, samo istu staru poznatu mrznju obucenu u ruho vjere, ili meditacije, ili svega moguceg.

Pozdrav svima!

Puno pozdrava,prije svega jako mi je drago da si se vratio na forum.
Tema je dobra pa evo mog misljenja i mog prvog iskustva sa Bogom, jest da je malo duze ali sta ja mogu to si i trazio.
Do spoznaje se i dolazi preko iskustava ( moje misljenje ) kad covjek sam zakljuci da nesto nemoze biti slucajnost. Postoji trenutak u zivotu svakog covjeka kad ga Bog zove sebi. To je obicno trenutak kad dodirnemo dno ili kada smo u neposrednoj zivotnoj opasnosti. To je taj trenutak koji Bog bira da nas uvjeri u svoju ljubav vjecnu dizuci nas ponovo na noge ili spasavajuci nam zivot. ( problem je u tome da se ona druga strana trudi da to poveze sa nasom snagom ili slucajnoscu i nazalost to veoma cesto i uspjeva zahvaljujuci nasem ponosu)
Ja licno nisam dosao Bogu kroz citanje Svetog Pisma, to je doslo kasnije vjerujem vodjstvom Svetog Duha a i mojom velikom zeljom da Boga sto bolje upoznam .
Odrastao sam u komunistickoj porodici gdje je Bog bio tabu,tako da o njemu nisam ama bas nista znao osim da je zbog njega i njegovih predstavnika na zemlji popova i fratara tj. cetnika i ustasa poklano i pobijeno mnogo ljudi. Meni je tako receno i ja sam u to vjerovao, kolika je to zabluda bila pokazalo se 92 god. U ratu sam bio u jednoj od jedinica koje su slane u najvece okrsaje (16.kraijska). Moje prvo iskustvo sa Bogom se desilo u blizini tadasnjeg B. Broda u jednom selu Mala Brusnica. Zamislite selo kroz koje su prosle sve vojske u koje su ucestvovale u ratu u BiH, nigdje nista pokoja uslovno citava kuca. Kako koja vojska dodje tako se vraca i njen narod. Sve razvaljeno osim jedne kuce na nju cu se vratiti malo kasnije. Jednom prilikom nas jedna zena zovne na kafu sto smo mi i prihvatili zeljni malo kucne atmosfere tj. zeljni svega. Taman kad je kafa bila gotova vidim ja da se kuci priblizava jedna mladja zena svojih tridesetak godina, a nasa domacica rece evo one sto je Jehovin svjedok. Nesto sam nacuo o njima i zaista ne znam sta mi je bilo, kad je dosla da posudi malo secera ja je izvrijedjam(kao da mi je ona kriva sto sam tu gdje sam ) ma nema sta joj nisam rekao. A ona meni sa osmjehom :" Ja znam da to mene sotona vrijedja a ne ti" . Nije proslo mnogo eto i njenog muza a ja neprestajem. Koja ljubaznost, da je on to rekao mojoj zeni neznam sta bih mu uradio a on mene zovne svojoj kuci na sok i da malo poricamo. Ostao sam zapanjen, ja sam trazio guzvu a on mi je pruzio ruku. Proslo je par dana i ja iz ciste dosade odem kod njih. E sad se vracam na onu kucu. Mozete zamisliti kucu na blagom brezuljku i dealnu za artiljeriski orjentir ma vidi se odsvakud ej, ni staklo polupano nema metka u fasadi sve sto je u njihovoj ogradi zivo i koka i krava nista ne fali. Oni sa dvoje djece i jednim u koljevci nigdje nisu isli, ljudi tu su prosli svakakvi likovi.
Covjek mi je pricao o Bogu. Meni na jedno uho udje a na drugo izadje.Bilo mi je i malo dosadno na rastanku ja njega upitam cisto da nesto kazem :" Reci mi kako da ja tog tvog Boga zamolim da me rijesi ovog sr...., da idem kuci" on mi odgovori :" Zamoli ga , pricaj sa njm kao i samnom kao kad si za nesto molio svog oca" . Ja odmahnem rukom i odem . Proslo je nekoliko dana ja na strazi od 2-4 ujutro, drug sto je trebao biti samnom napio se neke lose rakije "mrtvo tjelo" a ni ja sam nisam bio daleko, nesto mi se skupilo u dusi i ja se sjetim razgovora sa onim covjekom . Tad sam se prvi put pomolio Bogu, rasplakao sam se i onako pjan zavapio NJemu da me izvuce iz ove pogibelji i muke, nesjecam se sta sam sve govorio ali znam da sam osjetio olaksanje. Ujutro sam potpuno kad sam se otrijeznio zaboravio i na Boga i na molitvu. Ali Bog nije zaboravio na mene poslje manje od mjesec dana trajno sam oslobodjen od vojske iz jedinice iz koje se moglo izaci samo u kovcegu ili na nosilima.Ja sam izasao na nosilima sa oboljenjem koje je na nalazima izgledalo zaista strasno i sve silne revizije koje su tokm rata sljedile nisu je mogle srusiti. Kad je rat stao moja bolest je nestala kao da je nikada nije bilo i danas sam apsolutno zdrav zahvaljujuci dobrom BOGU .

NEKA JE BLAGOSLOVENO IME NJEGOVO U CITAVU VJECNOST !!!!

AMIN !!!!!


Puno pozdrava sintorr !!!!!

Odlicno! Dobro ste stigli!

Prvo @Dak, hronoloski.
Prvi pasus...ok, moram se realno postaviti. To znam, pokusavam sto vise i mislim i da jesam realan... nisam ja mislio da sad svi meni citaju misli i da su svi duzni da se trude da meni odgovore, ni na kraj mi pameti. Kome nije interesantno, naravno da ne mora ni da postuje, potpuno prirodno. Isto tako realno znam da je malo ljudi ovde koji znaju o cemu pricaju. I to je ok. Ali sam i od tih ljudi htio da vidim onu "iskricu" stvarnog. Onog sto osjecaju. Kao sto si rekao, ono kad rijec udje u srce. Znam da takvih "rijeci iz srca" ne bi bilo puno. Ali koliko toliko. Ne, kao i ti, dobio sam sranja kroz usta. (Vjerovatno moram prestati sa psovanjem, dobije se utisak da sam ljut ili opak ili sta vec, a stvarno nije nego mi je tako nekako lakse. Ja kad psujem, psujem 'nako, lakse mi se izraziti dakle, ne obracajte paznju na "jebiga", "sranje" i ostalo ako mozete)Dakle, osim tebe, i sad sintorra, nista.
Drugi pasus si mi koliko toliko citao misli, napisao si sve on sto ja ne znam ili se ne smatram podobnim da napisem. Hail!
Na ono pitanje da li sam u stanju da osjetim iskrenu ljubav prema drugima, odgovor je "Naravno da jesam!" Mozda mi nekad treba vremena da otresem svo licimjerje i ostala sranja sa sebe, ali znam da mogu. I mozda ne uvijek, ali znam da mogu. Milion puta sam to sebi dokazao i nemas pojma koliko mi je drago zbog toga.

Upravo je ovo primjer koji sam trebao da postavim za ovu temu. Kad nekoga, koga i ne poznam dobro, zelim da zagrlim. To je bog. Ima neko zracenje, sta li je, i sunce tad jace sija, pivo je hladnije i ljepse, zima je slabija, vrucina podnosljivija, lijepo je jos ljepse, a ruznoca ne postoji... Nemojte mislititi da je to od piva . Eto, tako nesto su svi morali da dozive, svako na svoj nacin, o tome neka se pise.

@sintorr
pozdrav i tebi To sto je post dugacak, moze samo dobro da bude na ovoj temi. Kazes, postoji trenutak u zivotu svakog covjeka kad ga Bog pozove sebi... Ja mislim drugacije. Mislim da postoji trenutak u zivotu covjeka, iste one situacije koje si naveo, kada covjek nema vise gdje nego tek tad jednostavno shvati da je bog tu, i da je ono sto je do tada mislio ili u sta je vjerovao bilo pogresno. A bog je tu i uvijek ocekuje rasirenih ruku. Covjek ga osjeti i konacno mu se obrati. Nije ni tebe bog zvao, ti si njega! Onda kad si se nalio one brljetine. Zar nije tako? Ti si ipak sam sebe spasio time sto si prizvao ono sto je oduvijek bilo tu. Kad shvatis da ti treba spasenje, vec si napola spasen.
Kazes, Bog nije zaboravio na tebe. Ja mislim da on i ne moze na tebe da zaboravi kad je u tebi. Ti si njega zaboravio, ali si ga se ocigledno ponovo sjetio. Od toga se ne moze pobjeci, i ne treba bjezati, kad tad ce valjda svi to shvatiti.

Ajte sad dalje ostali! imate dobar primjer!

U zdravlje svima

_________________
Đuro je divan.

@sintorr

Da li si se cuo sa tom porodicom i nakon rata? Interesuje me sta se desilo sa njima. Zive li jos uvijek tamo?

Gledaj, mozda sam se pogresno izrazio. Bog je oduvjek to oko nas jer sve sto pogledas je dokaz njegovog stvaranja (mislim u prirodi ) tj. bolje receno njegov potpis. Slazem se kad covjek dozivi spoznanje da sve njegove bivse teorije i vjerovanja padaju u vodu. To je posljedica naseg pada u grijeh jer nasljedno mi se radjamo gresni. Jos od Adama i Eve grijeh je u nasem genu i to je tako ( doce trenutak kada ce se to promjeniti ) a do tad nam tj. svima onim koji zele sljediti Hrista prestoji velika borba sa samim sobom i sa sotonom. Koji odlicno poznaje nase sklonosti i nastoji ih usmjeriti na svoju korist. Problem je da mi nemozemo se ni oduprijeti ni primjetiti malo bolje umotane varke bez pomoci Isusa.
E, sa ovim da nije mene Bog zvao nego ja njega sa tim se neslazem. Bez uvrede nije mi do svadje nego do zdravog razgovora Problem je u nama ljudima , Bog nas neprestano zove svakog od nas ali mi to u mnogo slucajeva necemo(ne zelimo) da cujemo. sotona se trudi da nam to onemoguci npr. teskoce u zivotu, siromastvo, bolesti , posao, odredjeni uspjesi igranje na nas ego itd. Konkretno, mene je Bog mnogo zvao ali ja to nisam htjeo da cujem pa je dopustio radikalnije metode. Zahvalan sam mu na tome. Sto se tice onog:" Bog je u tebi" da ali od onog trenutka kada mu to covjek dopusti tj. kada mu otvori svoje srce .Zasto?Bog kada je stvarao i covjeka i andjele dao im je slobodnu volju jer nije htio robote nego samosvjesna bica koje ce voljeti i koji ce mu sluziti iz ljubavi ne po automatizmu i ne iz straha jer Bog je ljubav i sve sto je stvorio ogleda se u negovoj ljubavi. I sve sto je ucinio ogleda se u ljubavi.
Na zalost nece to svi shvatiti, to je veoma tuzno, mnogi ce umrijeti ali mnogi ce i zivjeti sa svojim Gospodom u vjecnosti.
Svidja mi se ova diskusija samo tako nastavi.
pozdrav sintorr!
ps. Pantera nije losa mada mi se vise svidjaju prvi albumi !

Zaista neznam gdje su danas ti ljudi. Ja sam im neizmjerno zahvalan. Znam da su Jehovini svjedoci cak sam im zaboravio i imena ali pokusaj me razumjeti tad sam bio pod velikim stersom.
pozrav sintorr

Ma panterini albumi su ti kao djeca, sve moras jednako da ih volis

Oko toga ko je koga prvi zvao, i ne treba neka rasprava da se vodi. Bog zove/zeljno ocekuje rasirenih ruku, a nase je da li cemo da ga cujemo/da mu se bacimo u narucje. Svede se na isto, zar ne... I nema ljutnje, ljudi smo, nismo ofingeri.
Elem. Pricas o sotoni... Ja ne vjerujem da tako nesto postoji. Postoji bog, i postoje ljudi koji su malo "zalutali" gresni. Da li su imali pomoc sa strane (sotona), u to bas i nisam siguran. Ja na to ovako gledam... sotona je ono sto nas zasljepljuje, dakle sotona su nase mane. Koliko se sjecam (a nemam bas neku pouzdanu memoriju) ni sotona se ne smije petljati u slobodnu volju. Tako da sve i da postoji, i da nam pravi kojekakve zamke (u sta cisto sumnjam) ipak smo mi sami ti koji biramo da upadnemo u te zamke. Najrealnija predstava sotone mi je upravo taj skup ljudskih mana, ali to je sve ljudsko. Ljudi cine sotonu. Ljudi su stvorili sotonu. Oni su se odmetnuli od boga. Kada ljudi pocnu da zive kako treba, "kako bog zapovijeda", nece ni sotone vise biti. "Bog ce pobijediti" ili kako vec to izgleda na papiru. Ljudi ce pobijediti, unistiti ili prevazici ono lose u njima, uz bozju pomoc, naravno. Nisam prije o ovome bas nesto puno razmisljao, pa mozda ovo bude povrsno i glupo izgledalo, ali tako nekako to kontam...
Z!

_________________
Đuro je divan.

Prijatelju upao si u njegovu klasicnu zamku (sotona ). Jedan od njegovih prljavih trikova je upravo taj da on uopste ne postoji. Pazi ako on nepostoji nepostoji ni njegov tvorac tj. Bog. Tako da ti negiranjem postojanja sotone negiras i postojanje samog Boga.
Nisu ljudi stvorili sotonu njega je stvorio Bog kao heruvima zaklanjaca sa velikim pocastima ali onda je proradio njegov ponos sto je dovelo do danasnje situacije i okovanosti grijehom.
Pravi on nama zamke ito samo takve ,mi ih bez molitve za Bozijom pomci ne mozemo najcesce ni primjetiti. Zato moj najtopliji prijedlog ti je proucavaj Sveto Pismo tu je Bog dao upute sta i kako trebamo ciniti za nase dobro. Znam da ima puno nejasnoca ali one se rjesavaju opet molitvom .Ako ti ja mogu kako pomoci samo pitaj.
Ako postoji u tebi zelja da dodjes Bogu, a ja vjerujem da postoji moras znati kako se Bog objavio ljudima :
1) Putem stvaranja
2) Putem savjesti
3) Putem Biblije
Razmisli malo o tome ,pa se cujemo.

pozdrav sintorr!!!

Путем Библије? Бог никада није писао ниједну књигу, него се јављао људима било преко других људи, било шаљући свог Сина да директно комуницира са људима. Ето како сте Хришћанство претворили у религију књиге, баш као што су то паганске религије далеког и блиског истока. Срамота!

_________________
Маран Ата

@sintorr
ja ne negiram postojanje sotone, rekao sam ti sta je za mene sotona. Onakav kakvim ga ja sebi predstavljam on je vrlo, vrlo realan, jer dolazi iz ljudi samih. i vrlo, vrlo opasan. drukcije gledamo na istu stvar.
Ako ovo ne shvatim toliko bukvalno, dodjem do toga da je u ljudima postojalo nesto mocno i dobro, sto je istrulilo i postalo zlo, pod uticajem ponosa. moze li tako? Pazi, ti i ja nikada necemo na isti nacin moci da razmisljamo jer nismo isti ali je bar vazno prepoznati da je ono o cemu mislimo isto. Nema potrebe ni za kakvim ubjedjivanjima i prepiranjima...
pozzzzzzzzz

_________________
Đuro je divan.

Zaista ne znam sta bih rekao za tvoje zakljucke.
Postoji nesto sto se podrazumjeva, ja nigdje ne rekoh da je Bog pisao Bibliju nego je nadahnuo ljude koji su je pisali. To sto ti izvlacis iz konteksta to je tvoj problem.

Zaista nije mi namjera da se prepirem sa tobom od takvog razgovora nema nista osim uvreda a ja to ne zelim!!!!
sintorr

pa kazem ti... nije ni meni do toga. Za sada je sve u najboljem redu koliko vidim ono je bila samo konstatacija, nista ciljano. Ajde pisi nesto dalje, nemoj mi se tu izvlaciti

_________________
Đuro je divan.

''Ako hoce, covjek i bez knjige moze doci do spoznaje.''

Knjige postoje samo da bi te inspirisale, da bi ti dale nekakvu pocetnu motivaciju da udjes u rad na sebi, a ne da se brijes na njih (kao Jehovini svjedoci). Ali na svu srecu, nisu ni knjige jedini nacin da krenes. Mnogo bolji agens (bar u mom slucaju) je bol, patnja i jad. Jednostavno trenutak kad uvidjas da nesto moras uraditi, da se moras maknuti sa mjesta, jer to uvidjas. Direktno, bez ikakve price o Bogu. Zato me ne iznenadjuju slucajevi kad pricam sa covjekom koji nikad nije cuo ni za R od religije, al je u duhovnosti 100 godina ispred mene. Mentalni sklop takvih ljudi je da djeluju, akcijski, a ne pod osobinama traca ili zelje da pricom ispune sopstvenu staticnost.


''O tom utisku ocu da cujem!''

Nekako nemam puno toga da ti kazem o mojim osjecajima. U principu sve komplikovane stvari objasnjavas pomocu jednostavnih, a jednostavne ne mozes nikako objasniti! Ne zato sto su one nerazumljive, nego jos jednostvnije: sto ili za njih znas ili za njih ne znas.

_________________
pad u pakao uvijek ide kroz slabljenje i dekonstrukciju ega, kad čovjek gubi svoj identitet i mjesto, kad nema jasnu sliku o sebi, svojem poloľaju, i kad izgubi ideju o budućnosti kojoj teľi