... sam se radovao ko niko moj.
Zvezda šampion!!!!!!!!!!!!!!!!!
Ali evo malo copy-paste od učesnika:D
Tvorci najvećeg uspeha Crvene zvezde i našeg fudbala za „Blic“
Džajić: Bari je ostao kruna moje karijere
Dragan Džajić, legendarni igrač, pa zatim direktor i predsednik Crvene zvezde, uvek se rado seća 29. maja 1991. godine. Italija i Bari ostali su u najlepšem sećanju. Njegova Zvezda je tog dana postala šampion Evrope, najbolji klub Starog kontinenta.
- Imali smo sjajan tim. Na skupštini tri-četiri godine ranije smo se dogovorili da napravimo iskorak u Evropi. Domaćih trofeja je bilo, ali evropski trofej je nešto što je Zvezdi nedostajalo. Zbog toga smo zacrtali da u narednom periodu moramo stvoriti tim kadar da pokori Evropu - ističe Džajić.
Kockice su se polako slagale.
- Sve je rađeno planski, a kruna je bio dolazak Miodraga Belodedića, pa zatim i Siniše Mihajlovića. Slabo mesto nismo imali i nije bilo razloga da se bilo koga plašimo. Problem nije bio ni Grashopers, ni Bajern, pa ni Olimpik u finalu.
Zvezda je sve mečeve do Barija igrala ofanzivno. Da li vas je začudilo kada ste videli da je trener Ljupko Petrović odlučio da igra defanzivnije u finalu?
- Nismo se mi branili protiv Olimpika, već je važnost meča učinila svoje. Francuzi su možda bili za nijansu bolji, ali nas je Bog nagradio za sve prethodne mečeve ili bolje reći za predan rad i sjajnu istoriju u prethodnih 45 godina. Sve smo imali i trofej nam nije mogao izmaći. To je kruna svačije karijere, pa i moje. Postati šampion Evrope nije lako jer, da jeste, ne bi samo 21 klub od hiljade i hiljade koliko ih ima time moglo da se pohvali. Znao sam, a i stalno sam govorio igračima, da je to uspeh koji ćemo teško ponoviti. Zbog toga stalno ponavljam da mi je to najsrećniji sportski dan u životu - ističe Džajić.
Ono što posebno izdvaja Zvezdu od drugih osvajača je činjenica da su u sastavu bila četvorica igrača iz njenog omladinskog pogona - Stojanović, Marović, Jugović i Stošić?
- Zvezda je uvek šansu pružala igračima iz svoje škole, pa je tako bilo i te sezone. Njihov doprinos je bio nemerljiv. I danas oslonac Zvezdinog tima čine njena deca. Tako je uvek bilo i biće u Crvenoj zvezdi.
Radovan Maksimović
Cvetković: Bili smo carevi Evrope
Dugo je Crvena zvezda pokušavala da se popne na tron Evrope. Stalno je nešto nedostajalo. A onda su Vladimir Cvetković i Dragan Džajić uzeli stvar u svoje ruke. Džajić je bio zadužen za igrače, a Cvetković da ekipi obezbedi sve da se što lakše dođe do finala, a kasnije i osvoji „srebrna amfora“.
- Kad me danas pitaju šta je potrebno za titulu šampiona Evrope, ja odgovaram - pet stvari: da budete veliki klub, da imate dobar tim, solidnu količinu novca, da budete u dobrim odnosima sa UEFA i, na kraju, da imate sreće. Mi smo imali sve u tom ciklusu i zasluženo smo pokorili Evropu - reči su Vladimira Cvetkovića. Cvetković je često umeo da kaže kako Zvezda u to vreme nije bila najbogatiji klub, ali je bila daleko najbolji.
- Imali smo tim od koga su se svi plašili. Posle remija u Beogradu sa Grashopersom, 15 minuta pred revanš meč u Cirihu Džajiću i meni je prišao Otmar Hicfeld, trener Švajcaraca, i rekao da Zvezda ide dalje jer ima fenomenalan tim. Te 1991. godine smo bili carevi i zasluženo stigli do trofeja bez poraza.
Vladimir Cvetković otkriva zašto su on i Džajić uvek u gostima bili na klupi.
- Džajić je veliko fudbalsko ime. Ni protivničkim igračima, ni treneru, pa ni sudiji, nije svejedno kad ga vide na terenu. Vremenom sam i ja stekao ime dobrom organizacijom i radom u fudbalu. Uz to, želeli smo i da igračima pokažemo da smo svim srcem uz njih i da nema ništa iza nas. Zajedno smo u pobedi, a zajedno i porazu.
Poznata je priča da Bernar Tapi, prebogati predsednik Olimpika, nije birao sredstva da dođe do trofeja.
- Apsolutno je tačno da je sve pokušavao, ali nije postojao novac koji bi platio titulu. Isključili smo bilo kakvu kalkulaciju.
Cvetković ističe da mu je posebno žao što tadašnji tim Zvezde nije ostao na okupu još koju godinu.
- Garantujem da bismo još dva-tri puta bili prvaci Evrope. Niko u to vreme nije imao mlađi tim, a pun majstora. Pa i te 1992. godine, kada smo igrali sve utakmice u gostima, nadigrali smo Sampdoriju u Sofiji, a ona Barselonu u finalu. Katalonci su ipak pobedili, ali ostaje žal na samu pomisao šta bi bilo da smo Italijane ugostili na „Marakani“. Sigurno novo finale i nov trofej. Mnogo smo bili jaki, ali za jedan sportski život i jedna titula šampiona je dovoljna - izjavio je Vladimir Cvetković.
_________________ I'm a man that will go far Fly the moon and reach for the stars With my sword and head held high Got to pass the test first time, yeah I know that people talk about me I hear it every day But I can prove them wrong 'cause I'm right first time.
|