banjalukaforum.com

Veliki pozdrav svima!

(Izvini Vader ako sam reinkarnisao temu, slobodno je obrisi ako vec postoji tema sa slicnim nazivom).

Namjerno sam stavio u navodnike ove tri rijeci "Vjerovati u Boga", jer ne zelim da pricamo o necijem tudjem vjerovanju, vec o nasem vlastitom, znaci odnosi se na one koji kazu da vjeruju u Boga: sta podrazumijevate pod: "Ja vjerujem u Boga" ?

Bratski pozdrav od Drazena!

Taj odgovor moras traziti od sebe u sebi.

OK, ali nisi odgovorio na pitanje. Sta znaci za tebe vjerovati u Boga? Danas i vjernici i nevjernici kazu da vjeruju u Boga, ali ne misle isto. Da li si ti nasao odgovor u sebi? Mozes li mi reci sta ti podrazumijevas pod "Ja vjerujem u Boga"?
Molim te da budes malo izdasniji u odgovoru posto na osnovu kratkog odgovora ne mogu puno da zakljucim.

Bratski pozdrav od Drazena.

Nedavno sam pričao sa djevojkom koja je izjavila da "vjeruje u Boga", ali na pomen Svetog Pisma i onoga što tu piše (da je Bog stvorio svijet i ostalo) je rekla da misli da su to gluposti, valjda joj je teško da u tako nešto vjeruje.

Vjera se ne moze opisati, vjera se osjeca.
Vjerovati u Boga znaci osjecati Boga u Njegovim djelima svugdje oko sebe i u sebi.
Bogom disemo, jer da disemo po prirodnim zakonima pritisak u plucima i vanjski pritisak bi se lako izjednacili i mi vise ne bismo disali. Eto, taj nas dah je od Boga.

Одговор је једноставан.
Веровати у БОГА значи бити ПРАВОСЛАВНИ ХРИШЋАНИН

_________________
„Poznaćete Istinu i Istina će vas osloboditi“ (Jovan 8:32).

sto se tice lupetanja oko procesu disanja predlazme da uzmes i procitas Gajtona fizologiju pa da onda analiziras na naucnim medicinskim cinjenicama jer ne vidim utemelje tih tvojih "prirodnih " zakona , a osim toga postoje i anaerobna bica - bakterije kojima vazduh nije potreban je li bog i njima

smijesno iznad svega pretenciozno , najgore sto niti nije dao svoje misljenje nego uzimate floskule iz svojih sektaskih knjiga po principu "nase nije da mislimo nase je da slusamo".mislim svatko ima pravo da vjeruje ili ne ali bi stvarno volio cuti konkretno vasa(vjernika/ca) misljena
a ne papagajske floskula citate.

groznium, koliko vidim nisi ni ti dao svoje misljenje o vjeri u Boga. Nije u redu da koristimo tako teske rijeci u osudi onih koji sebe nazivaju vjernicima. Reci koja rijec te je najvise pogodila u postovima pod ovom temom? Da li si ti svojim postom demonstrirao da si bolji od nijh? Zamolio bih te da ti kazes svoje misljenje bez uplitanja emocija cisto da imamo pregled razlicitih misljenja o temi "Vjera u Boga". Ali obrati paznju da danas kako vjernici tako i nevjernici kazu da vjeruju u Boga ali misle na razlicite stvari. Ja sebe smatram vjernikom i imam svoje misljenje o vjeri u Boga, ali mislim da se nacin na koji ja tumacim vjeru tebi mozda nece svidjeti, niti ce tvoje misljenje o vjernicima promijeniti. Ali ja ne vjerujem da si ti uvijek imao losa iskustva sa vjernicima (?). Ja evo kazem u svoje ime da je, po mome misljenju, vjera u Boga povjerenje u Boga, dozivljaj Boga u svome zivotu, uzdanje u Njegovu stvaralacku mudrost, odnos izmedju pojedinca i Njega gdje nije potreban nikakav vodja ili posrednik, i da mozemo da Ga dozivimo direktno, kad prevazidjemo svoje autonomne nagone kao mrznju, licemjere, cinizam itd. Znaci dok god hranimo svoj bijes, mrznju, zelju za vredjanjem drugih, mi cemo biti daleko od Boga i shodno tome govoriti kako Bog ne postoji, i naravno, nazivacemo sve one koji kazu da su dozivjeli takva iskustva blesanima, idiotima. Recimo, ako neko kaze da je dozivio takvo iskustvo, da li cemo mi, vec ubjedjeni da je on blesav, traziti prirodne zakone kojima cemo objasniti da je blesav, ili cemo poslusati sta ima da kaze ako po svim mjerilima ispunjava kriterije normalnosti?

Bratski pozdrav od Drazena

po ovom gore citiranom postu ispadne da su samo pravoslavni hriscani vjernici sto naprosto nije tacno ,hmm sto se tice 'iskustava " sa bogom interesatna je cinjenica da se ona bas uvijek "dogodi" vjernicima .ali nebitno ,
vjeru u hriscansku ili bilo ciju autoritarnu koncepciju boga nemam i nikad nisam imao jer je upravo nase cijelo patrijarhalno okruznje odnosi godpodar rob (naravno modifikovan kroz vijekove u kapitalista radnik)napravljeno po sistemu povlasteni pokorni napravljen prema tom modelu ,,
pocev od toga da je zena "stvorena " od muskarcevog rebra , i da sve zlo dolazi od zena cime se odmah u startu degradira i omalovazava kao ljudsko bice , smijesna mi je nosenje bremena grijeha iz proslosti cime se samo nabija bezrazlozni osjecaj krivice cime se ljudi drze poslusnim i pokornim, kao sto mi je bolesna ideja tipa Isus je razapet da bi mi mogli zivjeti ,(ispada da za svoje spasenje treba zrtvovati drugoga)) , kao i prica o tome kako je mudri i pravedni desetkovao ljudsko stanovnisto bez obzira kakvi su ti ljudi bili (naravno sluzim se biblijskom pricom a ne svojim vjerovanjem u isto ), druga stvar da se ne drzim samo biblijske price je da smo svi isti pred bogom zasto nemamo svi uslove zivota , kazu da smo svi rodjeni jednaki , pa ja kazem da nismo jer znam da to nije tacno iz naprosto raznih primjera zivota i svoje okoline,
necu spomenjati raskos i bogastvo crkve(kao ni to da su primjerice da su nase srednjevjekovne crkve dizali - financirali kasapini koji su se prvo izivljavali nad svojim bliznjima npr poznata sakacenja zena zbog "|grijehova") koje nema veze sa prvim ucenjima hriscana koji su od jednog revolucionarnog pokreta iz starog vijeka koji je imao za cilj oslobadje robova i poboljsati medjuljudske odnose napravili dobar i isplativ biznis , nikad nisam osporavao postojanje isusa kao istorijske licnosti vec samo to da je sin bozji ili ti slicno (bezgresno zacece i sam pojam grijeha u tom smislu mi je totalno bolestan ili recimo polzaj Marije i odnos prema drugim zenama sa kojima ona nema nista zajednicko ), sa druge
strane i jedna od zapovjedi govori o tome da se ne klanjas idolima pa prema tome ni bogu . dakle smatram da bog kao takav(po hriscanskom i drugim monoteistickim religijama ) ne postoji , nego jednostavno smatram da sve sto postoji vidljivo i nevidljivo svojom interakcijom cine stvari takvim kakve jesu i da ono sto vjernici nazivaju bogom ja nazivam klicom postojanja koja se nalazi bas u svemu od kamena pa do covijeka
i da to nije nikakav autoritet kojem se treba klanjati i zivjeti pod presijom .i ne znam zasto boga smatrate osobom jer se bogom/ozicom moze nazvati i sami pozitivni medjuljudski odnosi ,da se vratim na tvoje prvo pitanje i dam konkretan odgovor cime sam toliko toliko uvredjen da sam ....?dakle najednostavnije:
Ne svidja mi se i sama pomisao da netko upravlja mojim zivotom .pa tako ni "bog"
pozdrav

Pozdrav groznium,

Nisam ja sad neki ovdje da dijelim komentare na svaciji post, ali zahvalniji sam ti nego sto mislis zbog tvog posta. Eto hvala na iskrenosti ako ti to ista znaci posto vidim da si otvoreno rekao sta mislis. I ja sam sebi postavljao do prije godinu dana ista pitanja.
Ja sam na jedan sasvim odredjeni nacin poceo da vjerujem Bogu ali time sam protiv svoje volje postao zrtva odredjenog, manje vise opravdanog, rasirenog gledanja na vjernike kao na slabice, licemjere i beskicmenjake. Zao mi je zbog toga ali sta je tu je...
Cinjenica je da, kako god zamisljamo Boga, da se ratovi desavaju, da se zlocini desavaju. Ostaje nam samo da pokusamo da nadjemo dublji smisao u postojanju ili da kazemo da Bog ne postoji niti da je ikada postojao. Ja sam se opredjelio za ono prvo - zato sto ja licno ne mogu da poricem sve ono sto se desilo u mome zivotu i sto vodi ka zakljucku da Bog postoji i da moram da ga upoznam. Vjeruj mi, i meni sijevaju iste misli kao i tebi kroz glavu, ponekad osjecam i rezignaciju, puno stvari i ne razumijem, tvoj post djeluje potpuno ljudski i prihvatljivo razumu, ali koliko sve govori uprkos postojanju Boga, ipak ima nesto... Da li me razumijes, jednostavno ne mozes odbiti neke cinjenice. Eto koliko god si ti pokusao da budes iskren, ja pokusavam da slijedim tvoj primjer. Ja sam poceo da vjerujem Bogu bez posredavanja, bez nekih tamo agenata i vrbatora, apsolutno sam, samo ja i On, jednostavno sam u jednom trenutku prije godinu dana bio suocen sa necim sto granici sa cudom, i.. ne mogu to da poricem, samo bih lagao samog sebe. Otada sam poceo da Mu vjerujem, da Ga trazim... To nema veze sa pokornoscu niti sa slijepom poslusnoscu, samo sa uzdanjem, razumijevanjem i povjerenjem u Njega, eto pokusaj da mi vjerujes na rijec. Znam koliko je tesko slomiti taj zid predrasuda i preci preko gomile razocarenja i pitanja "Zasto?" i poceti da otvaras svoje srce i da ucis. A dovoljno je samo jednom da dozivimo da "On jeste" i da odbacimo sve svoje predrasude i razocarenja i da budemo srecni... Sve ovo ti kazem u svoje ime, u ime onoga sto sam dozivio i naucio, nikakva organizacija niti zajednica ne stoji iza mene, samo ja i moje iskustvo. Naucio sam da Bog trazi od nas da ucimo mudrost, da se razvijamo u duhu, da ucimo da volimo jedni druge. Ja se deklarisem ne kao Pravoslavac, nego kao Bozji, kao ono sto ja i ti zaista jesmo. Zamisli kakav paradoks: knjiga koja izaziva toliko zgrazanja kod mozda vecine ljudi zbog krvoprolica i "nepravde", kaze da je smisao Pisma i Proroka da volimo svoje bliznje kao sebe same? A to niko ne zeli da cuje nego se non-stop spoticemo o krvoprolica koja su opisana u Svetom Pismu. Istina o Bogu nije skrivena na jednoj stranici u Pismu, vec u citavom Pismu. To je prica o Njegovoj pravednosti, o Njegovoj ljubavi za nas, o nasoj samozivosti i nasoj oholosti koju ne vidimo upravo zbog oholosti, zbog koje poricemo Boga i prkosimo mu govoreci kako ne zelimo da se "pokoravamo" bilo kome a istovremeno se pokoravajuci svome sefu da bi napredovali na ljestvici karijere.

Eto, sa najboljim mogucim namjerama...

Veliki pozdrav.

hmmmm , mogu samo reci da se nasa vidjenja ili ti shvatanja boga/zice bitno razlikuju samim tim sto ponavljam boga smatras nekom autoritarnom osobom slicna vladarima (dok ja da je to klica postojanja ili ti bitak ) , a ja ne niti vjerujem da je recimo koncetracija tolike moci se u istoj niti da je to? nesto kako opisuju monoteisticke religije , sa druge strane bi vas bog/inja trebao/la biti bezuslovna ljubav , a ne 'ljubav" po sistemu biti dobar dobit cokalodu , ne biti dobar dobiti batinu , jer to nije ljubav nego posesivnost i ispada da je naravno vasem vjerovanju da je bog stvorio covijeka(mada mi se cini obrnuto ) radi ispunjavanje svojih hirova ili ti zelja usamljenog/e starca/ice ,sto bi bilo zalosno ,
pozdrav

Gdje si to sve procitao u mojim postovima? Prvo se obracas meni pa onda "nama"? Budi malo konkretniji i reci na cije vidjenje mislis?

Pozdrav od Drazena

istina nisi konkretno objasnio svoje vjerovanje u boga(nama je bio lapsus - he he persiranje posto stvarno drugi nitko nije objasnio ni u mjeri u kojoj si ti , ustvari namjenejno je svim vjernicima ) ali ako se ne varam glavni oslonac ti je biblija pa kontam da po istom kljucu ili shvatanju dozivljavas boga kao i hriscani izvini ako sam te uvredio ili strpao u isti kos sa pravoslavcima , protestantima , katolicima , svjedocima , itd.., kao i spomenuto licno iskustvo , i recimo da je po meni poztivno to sto ne trazis nikakvog posrednika sto i na taj iskreno meni cudan nacin izvlacis najbolje iz sebe
sa druge strane ne svidja mi se sljedece ,mislim da bog kao takav kao sto ga ti pretpostavljam dozivljavas ne trazi nista , nego bi trebao pustiti da sami izaberemo i spoznamo sta je ispravno , slazem se sa tvojim prethodnim postom , da je knjiga koja propagira "ljubi bliznjeg svog" donjela vise patnje i zla nego svi zajedno koji nisu hriscani,(istina ne sama knjiga nego propovjedanje i "sprovodjenje " iste)
pozdrav

Свако има право и ту слободну вољу је добио од ГОСПОДА, али само ПРАВОСЛАВЉЕ ЈЕ ИСТИНА. И смао кроз ПРАВОСЛАВЉЕ ДОЛАЗИ СПАС

_________________
„Poznaćete Istinu i Istina će vas osloboditi“ (Jovan 8:32).

A meni jedan unutrasnji glas kaze da si ti ocekivao da cu svoju vjeru bazirati na citatima i dogmama tako da bi tvoj pretposlednji post fino sjeo u citav kontekst .



U pravu si, mi mislimo da Bog treba da cini onako kako se nama svidja. Rekao si jednu veliku istinu o nama: mi samo "dozivljavamo" Boga, zamisljamo ga ovako ili onako, svako na svoj nacin, u to unosimo svoje skrivene nade, strahove i teznje, ali niko ga ne trazi. Mi sjedimo fino kod kuce u toplim priglavcima i "filozofiramo" o Bogu. Ali Bog se ne prilagodjava nama, kakav god da je u mojim i tvojim ocima, od njega smo nastali i mozemo da se trsimo kako hocemo, da mu prkosimo, ali samo sebi skodimo time, samo se vise zaplicemo u paucinu... Istina je da nismo u stanju da sami uradimo bilo sta pozitivno, da se znamo samo vredjati, ubijati i junaciti skalpovima i pobijenim neprijateljima. Uciti pocinjemo onda kada odlozimo sve svoje knjige i predrasude i priznamo u srcu da ne znamo ama bas nista ali da o svemu imamo samo svoje misljenje. Mi nismo jadnici koje je Biblija zavela i navela i natjerala da se ubijaju. U pravu si, mi imamo slobodnou volju da odlucimo sta zelimo da radimo, i odlucili smo da ubijamo druge, da pljujemo po tudjim svetinjama tiho uzivajuci u bolesnom zadovoljstvu. Pogledajmo oko sebe i vidimo dokle nas je dovela ta nasa zelja za slobodom od Bozje ruke. Vidimo u svakom zlo, samo u nama ne. Tudje zlo nam smeta, ali nase nam ne smeta. To je ono sto uzrokuje ratove moj groznium-e. Ne Biblija, ne Sveta knjige. Da li po tvome misljenju treba da sve nozeve izbacimo iz upotrebe, da ljudima stavimo ludjacke kosulje i da ih vezemo tankerskim konopcima da ne ucine zlo jedni drugima? Mi nismo u stanju da preuzmemo odgovornost dok god uzivamo u tudjim suzama, dok god nismo u stanju da osjecamo tudje suze kao svoje...Zapamtimo, nebivanje Hriscaninom ne cini nas boljim covjekom, ali smo zahvalni Bogu kojeg poricemo sto postoje ljudi koji imaju bolnu tacku da mozemo na nekome da se izivljavamo, da skrnavimo njihove svetinje, da damo oduska svojoj mrznji....I tragedija se nastavlja dalje... Nemoj zaboraviti da citavo vrijeme LJUDI vode ratove, ne Bog, ne vode knjige ratove nego mrznja u ljudima... Ne moramo da trazimo dugo da nadjemo mrznju: procitajmo svoje vlastite postove... Citava Biblija koju ljudi toliko mrze bazira se na jednoj zapovjesti: "ljubi svoga bliznjega kao samoga sebe". Zato je ne volimo, zato je mrzimo, jer je to za "slabice". Revnosni smo u sprovodjenju svega drugog samo ne u onome sto je nosivi stup citavog Svetog Pisma.

Moja poruka za tebe i svakog drugog otvori srce i razmisli o ovome, ne kao Hriscanin, ne kao Protestant, nego kao covjek: Koliko god mi Njega mrzimo, On nas nikad nije prestao da voli, dovoljno je samo da mu se obratis, dovoljno je samo da jednom u svom zivotu otvorimo svoje srce i da Mu vjerujemo... Nista ne gubimo, a dobijamo vise od citavog svijeta.

Bratski pozdrav od Drazena.

nebivanje ili bivanjenje hriscanim/kom nas ne cini boljima ili losijima , nego ponavljam po stoti put nego nasa djela , sto se tice medjuljudskih odnosa najbolje da preuzmemo odgovornost za svoje postupke prema sebi i naravno drugima i rezultati nece izostati , mislim da se vise trebamo
baviti nama ljudima a ne stvaranjem ili negiranjem neke sile zvali je bog /ozica ili nesto trece) dok smo zivi ,ono sto dolazi poslje ne znam ni ja niti bilo ko(iz svog iskustva , a ne citarenje kojekakvih spisa )


vidim he .he ,spasi se onda sam jer mi ovo izgleda kao bezumno ponavljanje (zivo me interesuje sta taj tvoj pravoslavni bog kaze o netu ), u medjuvremenu ne smatraj se superiornijim od drugih ( ili svoju dogmu superiornijom ili ispravnijom ili ti "jedinom istinom") koji imaju drugaciji pogled na svijet i stvarno objasni svoju vjeru u boga bez trubljenja o tome kako je jedino pravoslavlje vodi do spasenja i slicne nebuloze i bez citata nego lijepo svojim rijecima objasni .

Svaka cast! Reci mi kako si ti poceo, koliko si ti uspio u tome... Koji su prvi koraci koje si preduzeo. Ali konkretno, sta si uradio po tom pitanju. Pretpostavljam da vec duzi niz godina radis na tome i da si stosta naucio i da imas stosta da kazes. Ja mislim da covjek opet mora da ima motiv da bi nesto cinio. Potvrdi da postoje alternativni putevi za preuzimanje odgovornosti pored onog s Bogom. Ajde zamislimo ovako: podji od toga da ljudi koji citaju tvoj post zele da nauce nesto od tebe, ispricaj im tvoje iskustvo preuzimanja odgovornosti. Mozda je ovo malo offtopic ali.... Kako tece preuzimanje odgovornosti, kakve su sve prepreke na putu, kako si razmisljao tokom tog procesa, kako uopste sve pocinje, kako da jedan posmatrac primjeti sa strane da si ti postao covjek koji nosi odgovornost u medjuljudskim odnosima? (Jos cu dobiti Pulicerovu nagradu ). Ljudi vole da pricaju ali ne vole mnogo da rade, sta je tebe natjeralo da radis a ne samo da pricas kao i ostali ljudi? Ajde da malo ozivimo temu da se ljudi zainteresuju...

Bratski pozdrav od Drazena

prvo sam razmisljao da li da odgovorim na ovaj topik sa obzirom na najcescu populaciju koja posjecuje ovja podforum kao i mogucu zloupotrebe od istih ali evo odgovoricu
tema je "sta znaci vjerovati u boga " a ne ateizam/anarhizam grozniuma tako da nemam namjeru ovdje predavati ili zapocinjati novu religiju ili ti postojati novi guru ili slicno ("savjetnik za preuzimanje odgovornosti") jer je to upravo ono cemu se protivim da ti netko govori sta trebas uciniti nego je to nesto sto svatko od nas sam spoznaje na sebi svojstven nacin. .

preuzimanje odgovornosti je nesto sto traje cijelog zivota i sto je u svima nama ili ti teznja ka slobodi , dakle od rodjenja odgoja , preko adoloscetnog bunta nezadovoljstva okruznjem drustvom autoritetima trazenjem alternative trenutnom sistemu vrijednosti (velicanjem npr nacije ili religije ili bogastva kao mjerilo za vrednosti covijeka ) do sazrijevanja kao osobe ,
dakle prvi i osnovni korak je da mislis svojom glavom i imas svoj stav o necemu da stvari i pojave ne prihvatas nekriticki prinudu ili ti autoritete stvarne i imaginarne zdravo za gotovo nego da razmisljaszbog cega stvari jesu postavljene takve jesu i kome je to u interesu oligrhijama ili svim ljudima ili najugrozenijim djelovima drustva , gledanja konkretno sto ti mozes konkretno uraditi na opste dobre naravno po principu primarno ne naskoditi.o svom aktivistickom djelovanju necu pisati jer nemam namjeru pisati ovdje autobiografiju


naravno za sve sto ljudi rade postoji motiv , a gdje ces veci motiv od samog voljenja i slavljenja zivota i brigom za isti


da bi se donio bilo kakv sud o bilo kome mora biti licno upoznat sa istim kao i njegovim djelovanjem u svim sferama dakle njegov cjelokupan zivot

naravno da postoje recimo da postave zivot u prvi plan umjesto imaginacije , jer ne znam ja cu uvijek vise cijeniti ljudski zivot nego nesto sto smatras
bogom jer opet imamo konfuziju oko shvacanja istog pojma .


okolnosti u kojima zivimo samo sto sebe ne smatram ni boljim niti gorim od ostalih ljudi niti imam kompleks autoriteta

p.s. ovo nije podforum filozofija nego ipak podforum duhovnost i religija tako da smo doooobro otisli u offtopic ,bjezim radim prvu

Hvala groznium.

Kao sto smo obojica rekli, bivanje vjernikom ili ateistom ne cini nas boljim ili losijim od suprotne strane. Ali ja i ti moramo da ucimo da postujemo tudje misljenje a ne da ih vredjamo i ponizavamo, to nam nedostaje da budemo ljudi. Ja nisam vidio da iko silom namece svoje misljenje drugima ovdje na forumu, pa ne vidim da je iko zasluzio da ga vredjam ili ismiijavam. Napisimo svoj post i ODGOVORNO procitajmo svoje rijeci i zapitajmo se koliko smo NESVRSISHODNIH uvreda unijeli u svoj post. Neka to bude mjera naseg napretka i iskrenosti.

Sve najbolje ti zelim!

Pozdrav svima od Drazena

Zalosno je sto smo mi hriscani ljudima dali jednu pogresnu sliku o Bogu. Groznium pise o Bogu koji je vladar, koji nesto zahtjeva od nas, ali to nije slika o Bogu koja dolazi iz Biblije. Isus je dosao da bi nam pokazao kakav je Bog. Zivio je zivotom ljubavi i dao svoj zivot za neprijatelje. Mislim da najljepsa slika o Bogu dolazi iz Lukinog jevandjelja 15 glave. Za one koji nisu citali pokusacu da prepricam.
Tekst kaze da je Isus komunicirao sa carinicima, gresnicima, ljudima sa ulice. I onda su naisli fariseji i religiozni ljudi koji su bili ljuti na Isusa sto se druzi sa olosem. I jedino kad razumijemo kontekst, mi mozemo da shvatimo vaznost prica koje je Isus ispricao. Isus je znao da su fariseji ljuti na njega sto stoji sa svjetovnim, ne religioznim ljudima i zato je odlucio da im isprica 3 price.
"Jednom je bio čovek koji je imao stotinu ovaca," rekao je. "I dok je čuvao svoje ovce, jedna od njih je odlutala. Tako je pastir ostavio devedeset i devet i krenuo da traži onu ovcu koja je bila izgubljena. I tražio je sve dok je konačno nije našao. Nježno je uzeo ovcu, stavio je na svoje rame i odnio nazad do tora. Onda je pozvao svoje prijatelje pastire i rekao im, "Hajde da načinimo gozbu. Pronašao sam moju izgubljenu ovcu!"
Isus je zastao za trenutak. Svi su i dalje slušali. "Onda, bila je jedna žena koja je imala deset dinara," nastavio je. "Izgubila je jedan dinar. Zato je upalila sveću, počistila kuću, pomerila sav nameštaj i neumorno tražila dok ga nije pronašla. A kada ga je pronašla, bila je toliko srećna da je pozvala svoje prijateljice i zatražila da se raduju sa njom."
Isus je ponovo zastao i pogledao oko sebe. Možda se pitao da li ga još uvek slušaju. Zatim je nastavio, "Bio je jedan čovek koji imao dva sina, i mlađi je postao malo nemiran. Težio je za avanturama i želeo je da u potpunosti doživi život.
"Tako je zatražio od oca da mu da njegovo nasledstvo prije vremena, i krenuo je u daleku zemlju sa džepovima punim novca. Krenuo je "brzom prugom" i družio se sa brzim društvom i živeo je brzo. Ali uskoro je pronašao da takvi prijatelji ne ostaju dugo kada nestane novca. Jednog dana, dok je hranio svinje pokušavajući da se izdržava, ovaj dezorijentisani, bankrotirani mladić konačno se osvestio. Odlučio je da se vrati kući. Mislio je da se izvini svom ocu što je bio naivan i nezreo, i zatim da ponudi da bude jedan od očevih najamnika, pošto je znao da je prokockao svoje pravo da se smatra njegovim sinom.
Tako je krenuo kući. Otac, koji je svakoga dana provodio sate posmatrajući i težeći za sinovljevim povratkom, ugledao ga je dok je još bio podalje od kapije. Odmah je otac, ispunjen nadom, potrčao niz put da zagrli svoga sina. Mladić je počeo da govori, "Strašno sam pogrešio, tata, i ne zaslužujem da budem tvoj sin, -" Ali otac ga je prekinuo, "Pst, nemoj tako da pričaš!" rekao je. "Drago mi je što si se konačno vratio!" Radovao se i naredio je da se napravi velika proslava. Rekao je, "Pozovite sve, zakoljite ugojeno tele, i donesite čistu odeću. Moj zalutali sin vratio se kući!" Imali su veliku gozbu!"

Postoje tri zajedničke niti koje se protežu kroz ove priče u Luki 15. Najpre, u svakoj priči, 1. nedostajalo je nešto što je imalo veliku vrijednost, nešto što je zaista bilo važno. Izgubljena ovca bila je veoma važna pastiru. Ona je predstavljala značajan dio njegovog zarađivanja za život. Izgubljeni dinar bio je od vitalne važnosti za ženin opstanak. Sasvim je moguće da je ona bila udovica, i da se radilo o desetini njene čitave imovine. I, nije potrebno ni reći, izgubljeni sin bio je veoma važan svom ocu.
I to sto je bilo izgubljeno je bilo veoma vazno nekome. Izgubljeni ljudi su vazni Bogu. Kao sto je izgubljena ovca bila vazna pastiru, kao sto je izgubljeni dinar bio vazan zeni, i naravno kao sto je izgubljeni sin znacio sve za oca, isto tako su izgubljeni ljudi vazni Bogu.
Prostitutke, narkomani, alkoholicari grada Banjaluke su vazni Bogu. Njemu je stalo do ovih ljudi. Oni imaju veliku vrijednost u očima nebeskog Oca!
U Luki 19:10 Isus kaze: „ja sam dosao da nadjem i spasem one koji su izgubljeni.“
Druga zajednička nit u Isusovim pričama: 2. ono što je nedostajalo bilo je dovoljno važno da pokrene opštu potragu. Ovca se izgubila i pastir je otišao da je traži sve dok je nije pronašao. Dinar je nestao i žena je pretražila čitavu kuću dok ga nije pronašla. U priči o izgubljenom sinu, otac mu nije zabranio ono što je želio jer je poštovao mladićevu slobodu i želio je da on nauči neke teške lekcije. Ali njegove oči stalno su posmatrale horizont, čekajući dan kada će njegov sin da se vrati kući.
I ova druga nit, da ono sto je nedostajalo je bilo toliko vazno da je pokrenuta potraga, govori o Bogu. Bogu je bilo toliko stalo do nas, izgubljenih ljudi da je odlucio da pokrene opstu potragu za nama. Poslao je svog sina da umre za nas i da nas privuce k sebi. I osnovna Biblijska prica je prica o Bogu koji je pokrenuo jednu opstu potragu i ucinio sve da pronadje izgubljene ljudi. Ljude koji su odlutali od njega.
Poslednja zajednička nit u tri Isusove priče: 3. pronalazak je prouzrokovao veliko slavlje. Pastir je pronašao svoju ovcu i priredio je gozbu. Žena je pronašla svoj dinar i priredila je drugu gozbu. Sin je došao kući i otac je pripremio najveću gozbu. A u Luci 15,10 Isus kaže, "Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjima za jednoga grešnika koji se kaje."
Kad se jedan izgubljeni covjek vrati svom nebeskom ocu, na nebu nastaje luda zurka i cijeli svemir se raduje. Ja volim ovu sliku o Bogu.