. Papa u Avinjonu je bio pod kojim kraljem? Ko je tu bio gazda? Papa ili francuski kralj? Vatikan je bio u razlicitim pozicijama tokom istorije.
2. Kada kralj kao Engleski kralj (Eduard negde oko 1290) nije
bio u stanju da plati dug Jevrejima (trebale mu pare da ratuje) on ih negde oko 1000 sve lepo pozatvarao i poubijao kao navodno su krivotvorili njegove zlatnike. Slično je bilo i po Francuskoj!
3. Templari imaju nešto kao banke u Avinjonu ali ima i Firentinskih pravih banaka, i to su u stvari prvi bankari u istoriji evrope. U sustini oni su jedno te isto i rade za Italjinske trgovacke kuce (Medici i slični) koji su manje vise na rotirajucoj poziciji da bi bile pape. Jevreju takođe su prisutni i Francuskoj i Italiji, ali ih ovi progone da im ne bi kvarili posao.
4. Templari se uopste ne proganjaju po Madjarskoj, Austriji, Kipru, Spaniji itd - oni ili postaju Jovanovci ili oformljavaju nešto kao nove redove. Svi oni su pod kontrolom Italijanskih trgovackih kuca (koji su i povremeno same pape).
5. Templarima danas se smatraju masoni (Jork i Skotski ritual) sto je nastolo tek pri kraju 18 veka i to najverovatnije iz Jezuitske kuhinje. U sustini Jezuiti su nešto kao templari - vojska, opati i još se bave egzoterikom.
Masonerija i satanizam
„Kanibal u srpskoj kuci”
Piše:Ranko MANDIC
Kada je reč o odnosu masonerije i satanizma pitanje je da li o tome odnosu treba govoriti kao o odnosu dva zasebna entiteta, ili kao o entitetima koji su samo pravno-formalno zasebni. Cinjenice govore u prilog ovog drugog. Ljudskim jezikom kazano Satana je porodio masoneriju, a ova opet radja satanisticke sekte. Radi se o tome da je masonerija intelektualni, misleci, kreativni deo, a satanisticke sekte delatni, prakticni, trgovacki deo jedinstvenog organizma. Oni su u organskom i akcionom jedinstvu. Masonerija je glava, a satanisticke sekte trup, noge i ruke istog tela.
Masonerija stvara, oblikuje i u raznovrsnim i raznobojnim formama i uniformama (prevrati, revolucije, ratovi: lokalni, religiozni, gradjanski, međunacionalni, svetski, verski...) na ljudsko trziste plasira satanisticke ideologije, a sekte svojom delatnoscu omeksavaju teren i obezbedjuju plasman robe. Delatnost masonerije i satanista bila je sinhronizovana kroz sve epohe, a kako i ne bi kad im je sve zajednicko: mrznja prema Bogocoveku Hristu i svemu sto je hrišćansko, ciljevi, metode i sredstva realizacije ciljeva, kultovi, ikonografija, rituali, amblemi, kreatori, vodje i izvrsioci...
Istorija masonerije i satanizma neporecivo svedoci o njihovom zajednistvu. Evo nekih primera tog zajednistva. U Francuskoj je u 18. veku osnovan masonski red „Izabranog svestenstva”. Njegovi clanovi bave se prizivanjem duhova, belom magijom, teurgijom. Njihov rad može se pratiti u Francuskoj i do danas.
U Nemackoj u 19. veku Adam Vajshaupt (1748-1830), jezuita, profesor kanonskog prava na Univerzitetu u Inglstatu osniva 1776. satansko-masonski red „”Drustvo bavarskih iluminata„ čije je drugo ime ”Veliki templarski majstori„. Za njega istoricari i znalci masonerije i satanizma kažu da se ”cudovisni Adam Vajshaupt može smatrati za jednog od najvecih zločinaca s najpaklenijim umom za koji zna istorija ljudske rase...anarhista„...covek koji kao i svi masoni najveceg stepena koristi satanizam u politicke svrhe. Na kongresu ovog satanskog reda u Frankfurtu 1776. određeni su karakter i ciljevi reda, a oni su: ”baciti narode u bedu, tiraniju, haos i svet dovesti do paraklizma anarhije, posredstvom monstruozne organizacije crne internacionale satanista„.
Vajshauptov portparol i mag reda Djuzepe Balsamo, zvani grof Kaliostro je ”svakako najveci carobnjak epohe prosvetiteljstva, mag u drevnom smislu te reci, i moglo bi se reci poslednji carobnjak„, bavio se nekromantijom, a djavoli su mu se prikazivali u likovima umrlih. Na vecerima koje su, u njegovu cast, u svojim dvorovima organizovali evropski vladari i plemici, pa i kardinal Roan, demoni su mu se javljali u likovima ideologa i vodja francuske burzoaske revolucije: Voltera, Didroa, Monteskjea, Robespjera i Dantona.
Ovaj vodeci mason 18. veka bio je i vodeci satanista toga stoleca. Vajshauptovi i Kaliostrovi ideoloski drugovi bili su knez Meternih, Mirabo, Mesmer, pesnik Gete, vajmarski vojvoda Karl-Avgust i drugi. Shvativsi da je cilj iluminata gospodarenje svetskim bogatstvima, uspostavljanje svetske vlade i sveopste crkve, njima se odmah posle osnivackog kongresa u Vilhemsbadu pridruzila elita tadasnjeg evropskog i svetskog bankarstva i masonerije: Majer Amsel Rotsild, Stern, Stajer, Vertmajer i Suster. U 20. veku ovom redu pristupice kolosi americkog bankarsko-industrijskog kompleksa: Rokfeler, Meknamara bivši ministar odbrane SAD, Tomas Vatson predsednik multinacionalne kompanije IBM, Cester Bouls savetnik predsednika SAD, Eleonora Ruzvelt iz Teosofskog drustva, Dzems A. Linen predsednik ”Tajm„-a, Roj Velinski premijer Rodezije, Miguel Fuentes predsednik Gvatemale, Fread Dzordan predsednik spiritualisticke internacionale,... kao i drugi do Keri Granta. Oni su finansirali izgradnju svetske crkve u Vasingtonu.
Ovom satanisticko-masonskom redu pripadali su i svi prevratnici, anarhisti i revolucionari u vremenima koja su sledila iza njegovog osnivanja. Pored ideologa i vodja francuske burzoaske revolucije tu su i ”velikani„ komunistickih revolucija: Lenjin, Trocki, Zinovjev, Kamenjev, a najverovatnije i Josip Broz. Zoran Nenezic u knjizi ”Masoni u Jugoslaviji„ piše da ”nije sporno clanstvo Karla Marksa u mladickim danima u jednoj lozi iluminatskog reda, pobocnog masonskog sistema, kao sto je izvan sumnje i Marksov idejni obracun sa Prudonom, Bakunjinom i Macinijem koji su bili slobodni zidari„.
Ovaj ideolog komunizma, ”tipican Jevrejin i mason koji je ustao protiv svih svetinja, pokusao je satanski da pokrade Boga i vlastiti narod. Naime, mesijansku ideju, koja se odnosila na jevrejski narod kao izabrani Bozji narod, Karl Marks je preneo na jednu klasu, na proletarijat. I slično tome, kako je Izrailj bio izabrani narod, sada je novi Izrailj radnicka klasa, koja je izabrani Bozji narod, narod koji je pozvan da oslobodi i spase svet.„
Da komunizam i satanizam, odnosno satanisticke sekte, poticu iz iste centrale, da imaju zajednicku majku-masoneriju, nema nikakve sumnje, iako masoni to roditeljstvo nastoje da prikriju ispoljavajuci samo izvesne simpatije za ovaj prevratnicki i rusilacki pokret, priznavajuci ga jedino kao sebi paralelni ideoloski pravac. Sredinom dvadesetih godina (1925) istaknuti ruski mason B.V. Astromov uputio je u ime Autonomnog ruskog masonstva, GPU i sovjetskoj vlasti poziv na saradnju. Astromov kaže sledeće: „Šta zblizava Autonomno rusko masonstvo sa komunizmom? Pre svega, petokraka zvezda... Ta zvezda je u masonstvu vrlo postovana... Dalje, komunizam je na svoju zastavu stavio opste samoopredeljenje i bratstvo ugnjetavanih naroda. Ruski masoni takođe pozivaju na takvo bratstvo, nazivajuci sebe gradjanima sveta - i u tome se sastoji sličnost između dva pomenuta pravca. Na kraju, stremeci ka uspostavljanju jednakosti vaspitanja i zivotnih uslova, masonstvo se ne razlikuje od komunizma, koji je sebi postavio iste zadatke, pri cemu parola komunizma o unistenju lične svojine nailazi na pun odziv u masonstvu”. Astromov dalje govori o tome da „uloga masonstva u izgradnji komunizma ne bi smela da bude mnogo vidljiva, jer bi se to ruskoj inteligenciji učinilo kao slugenjarstvo CEKI”.
Devetnaesti vek obelezile su brojne poznate licnosti i pokreti koji su dali značajan doprinos razvoju satanisticke „kulture” u Evropi. To su na planu filosofije Ogist Kont sa svojim pozitivizmom, „religijom covecanstva”. Bio je mason velikog stepena u francuskoj lozi „Veliki Orijent”. Ostrasceni neprijatelj hrišćanstva, Kont je predlagao covecanstvu jednog novog Boga - ljudsku vrstu i sinkreticku svetsku religiju sastavljenu od rimokatolicizma, islama i pravoslavlja.
„Velikani” ovoga veka vrse pokusaj spajanja magije i nauke. Zapadnoevropski pesnici (Igo, Bodler, Renan, Bajron, pa i Ljermontov) svi redom masoni, himnama i odama koje pišu u cast Lucifera, pokusavaju da opravdaju svog patrona optuzujuci hrišćanskog Boga za „nepravednu” osudu palog andjela.
Djuzepe Macini, italijanski revolucionar, u saradnji sa americkim generalom Albertom Pikeom, sefom Vrhovnog masonskog saveta u Carlstonu (SAD) i masonom Palmerstonom, ministrom kraljice Viktorije, stvara upravni aparat, zvani paladizam, preko koga vrhovi masonerije kontrolisu rad svih loza u svetu. Cilj im je da uz pomoć tajnih satanistickih drustava stvore „univerzalnu republiku”. Pike je u svom stanu i u masonskim hramovima u Vasingtonu prizivao duhove. Pikeov naslednik, Adriano Lemi, morbidni neprijatelj hrišćanstva i egzaltirani postovalac satanistickog kulta, sef italijanske masonerije, multimilijarder i finansijer italijanske revolucije, Garibaldijev prijatelj, uredio je u svom rimskom stanu, u vili Borgeze, oltar Satani. Kada su opstinski cinovnici posle njegove smrti, otvorili njegovu radnu sobu ugledali su ogromnu sliku Lucifera iznad koje je pisalo: Paladijski hram.
Najzad, 19. vek je na svom kraju (188? doziveo i osnivanje „Kabalistickog reda ruzinog krsta (Rozenkrojc)”, s ciljem da se hrišćanskom svetu objave tajna znanja iz astrologije i alhemije.
Satanizmu u evropi i Americi snažne razvojne impulse dala je pojava sataniste Alistera Kroulija. Ovaj satanista rano je poceo da se zanima za znanja orijentalnih magova i vraceva. Putovao je po Meksiku , Indiji , Kini , Sahari i Egiptu , gde je proucavao magijske kultove , a na rusevinama starih hramova i faraonskih grobnica prizivao duhove. Naravno , ko djavola trazi on ga i nadje. Jedan njegov biograf piše da su djavolski odzivi dolazili iz podova , zidova, vrata, prozora , dok je on na zemlji crtao krugove i pentagrame. U Egiptu mu se ukazao demon Ajvaz koji mu je saopštio da je on (Krouli) određen da osnuje novi tajni red , čiji će prividni sef biti Alister, a stvarni on (Ajvaz). Ajvaz mu je tad objasnio da vise neće morati da koristi magijske i okultne radnje da bi mu se on javio. Dovoljno će biti da se samo u mislima koncentrise na njega i on će biti tu. I zaista demon mu se javljao u raznim vidovima : žene, acteckog bozansatva, Haldejea iz Hamurabijevog vremena, itd.
U aprilu 1904. Ajvaz je Krouliju izdiktirao Knjigu zakona. Osnovno nacelo te knjige je :„Radi ono sto hoćeš i neka ti to bude jedini zakon”. Ajvaz mu je i „kumovao” davsi mu prtitom ime „Velika zver 999”.
U gradu Cefalu na Siciliji Alister Krouli je podigao satanski hram Telemu (slobodna volja). Tu , u tom hramu, sluzio je Luciferu priredjujuci svakodnevno doesne seksualne i homoseksualne orgije. Brojne prostitutke, blazirane aristokratkinje, bogatasice i homoseksualci iz americkog i evropskog drustva i polusveta, opsedali su Cefalu. Mnoge i mnogi od njih su , posle dozivljenih demonizacija i raskalasnih orgija , zavrsavali u ludnicama , a nemali broj okoncao je svoj bedni zivot casom otrova , vesalima, pucanjem u glavu ili u talasima Sredozemnog mora.
Krolijev uspon na lestvicama masonske hijerarhije bio je vratoloman. On ne samo da je rano dostigao 33. stepen u masoneriji, „već je imao i najvece stupnjeve u nadmasonskim ritualima”. Postao je „veliki hijerofont” Memfiskog rituala, veliki dostojanstvenik „Martinistickog reda” i patrjarh „Gnosticke crkve”. U Nemackoj je sirio svoje paklene doktrine posredstvom masonskih loza i mracnih teokrata reda „Ordo Templi Orientis” , Teodora Rojca i Karla Kelnera „brace” 33. stupnja. Nacizam je plod njihovih paganskih ucenja. Brojni istoricari su Treci Rajh objasnili organizovanim i usredsredjenim delovanjem tajnih drustava. Kroli je u Nemackoj imao snažno uporiste ; osnovao je magijska drustva Saturnus i Gnosis ... Krolijeve ideje nalaze se u delima Alfreda Rozenberga, nacistickog ideologa... Parafrazirajuci jednu jevandjelsku izjavu, Krouli će kazati :„Pre nego sto je Hitler bio , ja jesam”.„Iako je opsterazvijeno mišljenje o antimasonskom stavu nacistickih vlasti, manje je poznato i precutkivano je ono , sto su nemacki slobodni zidari učinili nacistickoj Nemackoj.
German Odred ' a posebno organizacija 'Tule' (nemacka rasisticki i nacionalisticki usmerena masonerija) umnogome je obezbedila podrsku krupnog kapitala Hitleru i omogućila mu dolazak na vlast. Nemci slobodni zidari nisu mogli biti clanovi nacionalisticke parije, ali nisu bili ni progonjeni, izuzimajuci Jevreje koji bi i inače stradali , bez obzira na to da li su ili nisu masoni. Hitler se koristio međunarodnim vezama koje su imali masoni...”
Opskurno delo Alistera Kroulija nastavio je Anton Sandor Lavej sireci satanisticke pipke sirom sveta. Neki od tih pipaka u vidu satanistickih sekti doprli su i do zemlje Svetog Simeona (Nemanje) i Svetog Save. Ovaj Velzevulov porod osnovao je 1966. u San Francisku Satanisticku crkvu.
Nadahnut necastivim, ovaj bivši cirkuski dreser, napisao je satansku bibliju koja je na nesrecu mnogih prevedena na mnoge jezike. Danas Lavejeva crkva ima na hiljade pristalica. Njoj pripadaju mnogi poznati i priznati masoni visokog evropskog i americkog drustva - politicari, industrijalci, bankari, glumci, generali, pisci, pesnici i drugi. Ovoj sekti pripadala je i nekada prva diva americkog filma, glumica Dzejn Mensfild, a sekti je pristupila samo nekoliko dana pre nego sto će poginuti u saobracajnoj nesreci nedaleko od Nju Orleansa.
Americke novine, toga vremena, pisale su kako joj se glava bukvalno otkotrljala niz drum. Kasnije je Lavej pokazujuci pristalicama fotografije poginule glumice, govorio: „Ona je sada kod našeg kneza”. Americka stampa je pisala da su Lavejevoj pripadali i cuveni americki filmski reziser, poljskog porekla, Roman Polanski i njegova prelepa supruga, provokativna Seron Tejt. Nesrecnica je stradala u jednom od najmonstruoznijih zločina koji su izveli njeni istomišljenici satanisti. Polanski je bio u stalnoj vezi sa Lavejem, koji mu je bio savetnik u toku snimanja filma „Rozmarina beba”. A i sadrzaj filma je vrlo indikativan. U njemu glavna junakinja, uz pomoć magije, postaje verenica Satane i sa njim radja dete.
Masoni, kao Luciferovi misionari, neumorni su u razvijanju planova za odvajanje ljudi od Hrista i odvlacenje ljudi u carstvo njegovog protivnika... Izmislivsi sijaset svojih organizacija, oni ne prestaju da stvaraju nove, ili usmeravaju postojece, pa i navodno hrišćanske organizacije, u svoje svrhe. Neke od njih bile su u početku iskreno hrišćanske, da bi ih u toku ofanzive na Hristovo carstvo, masoni zarazili svojom ideologijom. Među njima ima i takvih za koje običan covek ne bi mogao ni pretpostaviti da su deo masonske, antihristovske mreze.
To su, na prvi pogled bezazleni klubovi, kao sto su: Rotarijanci (za predstavnike profesija), Optimisti, Penklubovi, i sijaset drugih na oko lepih i pozitivno usmerenih udruzenja. Njihova opsta svrha je sekularizacija: da forsiranjem „humanistickog” duha, u nadhrišćanskim i nadnacionalnim (internacionalistickim) skupovima, oslabe prevashodnu privrzenost svojih clanova hrišćanstvu podrivajuci njihovu iskljucivu i nedvosmislenu vernost Hristu.
„Bio sam neprijatno iznenadjen saznanjem”, piše R. Djurdjevic, „da među tim organizacijama nađem i Hrišćansku zajednicu mladih ljudi, kao i Hrišćansku zajednicu mladih žena... Mogu reći da sam tek kasnije dosao do saznanja o vezi Masonerija-Komunizam-Humanizam...”
Masonerija se maskira i raznim imenima. „Plave loze”, tako se u izopacenoj masonskoj mistici zovu polutajna omasovljena masonska udruzenja. To su pioni masonerije, neobavestena vojska kojom kao krdom manipulisu tajni direktori. Njihove „hramove” i zgrade naći ćete sirom Amerike, čak i u malim mestima. Oni ništa o pravoj, podmukloj masoneriji i ne znaju. Oni su ponosni da su se upisali u , toboznju, drustvenu elitu. To je tipicna americka burzoazija, često, vrlo dobar svet, ali duhovno nepismen i ideolosko politicki zaglupljen. Tu su sudije i advokati, ucitelji i profesori, poslovni ljudi, kao i svi oni koji racunaju da će jednoga dana biti ugledni i vodeci gradjani. U tom smislu, masonerija sluzi kao vrsta drustvene lestvice za pravljenje karijere i poslovnih veza, neka vrsta legitimacije o navodno visem statusu tih ljudi u njihovim zivotnim sredinama.
Prilicno dug texst -samo za one koje zanima -a mene zanima sta kazete na sve ovo
