Tedi Stolard nije bio dijete koga rado zovu na rodjendanske proslave. U skoli mu je bilo dosadno. Pricao je jedino kada ga prozovu a i tada zamuckujuci. Nosio je rasparenu odjecu koja je zaudarala.
Kad god bi uciteljica ocjenjivala njegove radove, imala je neko posebno zadovoljstvo da oznaci sve pogresne odgovore I da na vrhu napise jednu ogromnu jedinicu. Ovako je izgledala njegova istorija :
Prvi razred : Tedi je dobro dijete i pokazuje potencijal, ali ima losu porodicnu situaciju.
Drugi razred : Tedi je tih i povucen. Njegova majka je bolesna.
Treci razred : Tedi zaostaje. Njegova majka je umrla ove godine ; njegov otac je alkoholicar.
Cetvrti razred : Tedi je beznadezno zaostao. Njegov otac se odselio. Tedi zivi sa tetkom. Veoma je potresen.
Dosao je Bozic, i sva djeca su donijela poklone u skolu. Svi pokloni su bili lijepo upakovani, svi osim Tedijevog. Njegov poklon je bio upakovan u novine i zalijepljen selotepom. Na poklonu je pisalo : Za gospdju Thompson.
Uciteljica je otvarala poklone jedan po jedan. Kada je otvorila Tedijev, unutra je bila ogrlica od perli na kojoj su vecina perli nedostajale. Unutra je bila i poluprazna boca parfema. Druga djeca su pocela da se smiju, ali se gospodja Tompson suzdrzala. Uzela je ogrlicu i kazala : Zar nije predivna ? I parfem mirise dobro ?
Na odmoru, Tedi je stidljivo prisao uciteljici : Drago mi je da vam se svidjaju moji pokloni, gospodjo Tompson, - prosaputao je. Cijeli dan ste mirisali na moju majku, a i njena ogrlica vam dobro stoji. »
Kada je otisao, gospodja Tompson je spustila svoju glavu na sto i pocela da place. Trazila je od Boga da joj oprosti. Moila se da joj Bog pomogne da vidi on osto Bog vidi kada gleda u Tedija.
Kada su djeca dosla u skolu sledece jutro, gospodja Tompson je bila nova uciteljica. Davala je dodatnu nastavu djeci slabijim djacima, a najvise Tediju. Do kraja godine Tedi je sustigao vecinu svojih drugova u razredu i cak neke prestigao.
Poslije te godine, gospodja Tompson vise nista nije cula o Tediju. Ali jednog dana je primila pismo :
Draga gospodjo Thompson,
Zelim da budete prvi koji ce saznati da maturiram i da sam drugi u generaciji.
S ljubavlju Tedy Stollard.
Cetiri godine kasnije stiglo je drugo pismo.
Draga gospodjo Thompson,
zelim da budete prvi koji ce saznati da diplomiram kao prvi u klasi. Fakultet nije bio lak, ali sam ga volio.
S ljubavlju Tedy Stollard.
Cetiri godine kasnije stiglo je novo pismo.
Draga gospodjo Thompson,
Zelim da budete prva osoba koja ce saznati da sam od danas Theodore J. Stollard, Magistar. Sta kazete? Ja zelim da dodjete na zavrsnu svecanost i sjedite na mjestu gdje bi moja majka sjedila, zato sto ste mi vi porodica koju nisam imao.
S ljubavlju Tedy Stollard.
Sposobnost procjenjivanja istinske vrijednosti je jedan od najvecih i najrjedjih darova na zemlji. Ja pozivam sve ljude na ovom forumu da vrjednuju druge kao sto ih Bog vrjednuje.
|