|
Vec kad smo kod ove teme, moram vam ispricati sta sam juce dozivjela. Nije nista strasno, ali me natjeralo da non-stop razmisljam o tome.
Dakle, odem ja juce kod doktora, i tako u cekaonici, cekam svoj red. Scena - turkinja i turkis imaju sina od 2 godine, sjede preko puta mene (bar pokusavaju da sjede, posto ih mali dize stalno na noge). Djete se ne moze smiriti nikako. Skace, otvara stalno vrata (sekretarica se bunila i stalno ga gura unutra i zatvara vrata), roditelji ga pokusavaju zadrzati da sjedi, a on vristi iz sveg glasa. NIsta ga ne interesuje, igracke - nema pojma. Vidi se da ih ima previse kod kuce. Tako lijepih igracaka je bilo tamo u cekaonici, kad mu mama ili tata pokazu neku igracku da se igra, on samo pipne prstom i odgurne. Baca casopise, gura onaj neki sto, hoce da prevali. Nije djete uopste nervozno, nego jednostavno vidi se da hoce da provocira. Ono u faznou, e kad mi nedas ja bas hocu. A roditelji jadni nemocni. Niti kako galamiti na njega, a udariti ga po guzi, kao stranac..mislim da nebi ostavio dobar utisak prema ostalim "gledaocima" koji su vecim djelom bili Svabe.
Ok.
Druga scena - nakon pola sata dolazi mladi bracni par, Svabe, Austrijanci, isto sa sinom od 2 god. I tacno se primjeti razlika. Mali je ko bubica. Otac mu da jednu igracku, s kojom onaj mali Turkis nije hteo da se igra. Mali sav odusevljen, ko da mu je ne znam ni ja sta dao. Pa se cudi toj igracki ko da nikad u zivotu nije vidio neku igracku. Pa pipa, okrece... brzo je pronasao i kako funkcionise. Ovaj mali, Turkis, vidjevsi to, potrca prema tom malom Svabi i ote od njega igracku i baci je na pod. Kao da mu je krivo sto ovaj mali zna da se igra. Onda su ga roditelji uzeli i izasli napolje.
Ovaj mali Austrijanac je pokupio igracku i nastavio da se igra. Mirno, bez buke i galame. I tako se igrao pola sata. I sve pita majku i oca pa kako ovo ide, pa kako ono, a sto je ovo tako, a sto ono... Mislim, za 2 god., mali stvarno zna dosta.
Sta s ovim hocu da kazem je, da mi, stranci,uzimam za primjer sad zivot u Austriji, mi Balkanci, i ostali "stranci", mnogo se razlikujemo u vaspitavanju djece od Austrijanaca. Nasa djeca moraju sve imati. Ne sme nista da im zafali. Nasa djeca moraju imati uvijek sve novo i aktuelno, nasa djeca moraju imati najmodernije i najaktuelnije igracke, patike, hlace... dok u Svabi to nije slucaj. Onoliko koliko ja znam i vidim. Oni se vecim djelom potrose za Bozic i rodjendane i to je sve. U nase djece je nemalo svaki dan Bozic i rodjendan.
Moja sestricna je nedavno svom malom od 7 god. kupila playstation, on je samo jedan dan igrao se sa njom i ostavio je. Nije mu vise zanimljiva. A nema sta nema. Playstation je bilo dosad jedino sto nije imao. I kad mu je rodjendan, stvarno ne znas vise sta bi mu kupio.
Mali ima zelju da mu se kupi onaj neki Mini-Ferrari, valjda je vidio na TV-u kako je David Beckham svom malom uzeo to, pa hoce i on. A taj ferrari 100.000 evra. Mislim, izgubio je totalno osjecaj za vrijednost. Nema sta vise da ga usreci. Sto god bude stariji, bice sve tuzniji jer nece vise postojati nesto sto ga moze usreciti i cemu bi se mogao obradovati. A to je jako vazno u zivotu. Znati obradovati se sitnicama.
Moje misljenje je da je nasa greska, sto mi Balkanci, previse dajemo svojoj djeci i previse popustamo. Ne znam kakva cu ja jednog dana biti kao majka, sigurno necu tuci svoju djecu i siliti se na njih, ali ce sigurno pasti koji klaps po guzi ako bude bilo potrebno. I trudicu se koliko toliko da nema previse, a i da nema premalo. A i da ima premalo, mislim da ga to nebi moglo toliko ugroziti. Uglavonm nece hodati bos i go. Ima djece koja nemaju nista a opet hodaju s osmjehom na licu.
A i baba i deda znaju pokvariti djecu. Ono sto roditelji ne daju i ne dozvoljavaju, to dobiju od babe i deda. Ali ipak roditelj treba da odlucuje o svom djetetu i njegovom odgoju.
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
