Jedan jako dobar tekst vezan (manje ili vise) za ovu temu...
Jest dugacak ali isplati se procitati ga.
Branko Morait 06.11.2005.
Kraj iluzije
Prema jednoj studiji koju je izradila CIA u saradnji sa nekoliko ekspertskih grupa američko-britanskih za novog američkog predsjednika, Džordža Buša mlađeg, izlazi da će svijetom do 2015. godine umjesto vlada gospodariti ili upravljati moćne kriminalne organizacije! Prema nalazima istraživanja CIA-e koju prenosi spomenuta agencija, ove kriminalne organizacije će -korumpirati vođe nestabilnih, ekonomski lomnih ili neuspješnih država, uplitati se u banke u nevolji i poslove i sarađivati sa ustaničkim političkim pokretima da bi kontrolisali značajne geografske površine-. Mnogo jače od etničkog, bilo je socijalno čišćenje, jer je njime zbrisan vodeći intelektualni sloj koji je, poslije sloma komunizma 1989. godine, mogao da preuzme zemlju u svoje ruke
Mafijaške organizacije, kineske trijade i sl. organizacije izdržavaće se od trgovine drogom, krijumčarenja stranaca, trgovine ženama i djecom, krijumčarenja otrovnih materija i opasnih otpadaka, trgovine oružjem, vojnim tehnologijama, finansijskim prevarama i reketiranjem. -Vlade će, sve manje i manje imati kontrole nad protokom informacija, tehnologijom, bolestima, imigrantima, oružjem i finansijskim transakcijama.- Ova predviđanja se posebno odnose na Afriku gdje se očekuje pad rasta stanovništva zbog SIDE, gladi i ekononmskog i političkog nereda. Vjerovali ili ne, ovo sve piše u CIA-inoj studiji koja nosi naslov -Globalni trendovi 2015-. Ovo bi nas moglo zabavljati kada bi o ovoj informativnoj organizaciji gledali kroz romantične avanture prikazane u filmovima o Džemsu Bondu u kojima se junaci agencije uvijek bore protiv zla i pobjedjuju. Ali, avaj, u ovoj studiji CIA ne izlazi kao pobjednik ili to i ne pokušava da bude. Osim toga, njen odnos prema trećem svijetu pokazale su operacije u Indokini, Vijetnamu, Laosu, Kambodži, Kubi, do rušenja socijalizma u Evropi i komadanja Jugoistočne Evrope i zasipanja naših planina, rijeka i mora osiromašenim uranijumom.
Šta mi onda možemo da očekujemo, ako se moćna CIA ne može boriti sa još većom silom nego što je ona sama? Jer, kako sada stvari stoje, CIA služi VLADI najmoćnije svjetske države, te je tako na pravoj strani, i istovremeno ispostavlja račun novom Predsjedniku da joj treba još više sredstava u borbi protiv mafije.
Šta će, ipak, biti sa nama i hoće li nas još 2015. biti?
Poznati dramski pisac Dušan Kovačević, u isto vrijeme kada stiže vijest o CIA izvještaju, slično kao što smo mi na početku teksta iznijeli, izjavi da ga -politika u životu više neće interesovati-, jer je dobar deo svog života potrošio na ogromnu količinu gluposti i na kraju ispao simpatična budala.- Poručio je narodu da -može doći bilo ko na vlast i da radi bilo šta, narod mora sam da vodi brigu o sebi-. Dodao je i da je -neosporno, politika na ovim prostorima prokletstvo-. Dušan Kovačević je ocijenio da se politikom na ovim prostorima bave ljudi koji su neuspješni u svojim profesijama i da je to -jedan amoralan svijet koji se ponaša kao i partizani, jer imaju proporcije iz 1941. godine, postavljaju i razmještaju komesare- i dodaje da - u Srbiji u 90% slučajeva čovek koji se bavi politikom nije moralan čovek-. Dodao je da -narod mora da se prizove pameti i da sam odlučuje o sebi... da li će se hraniti u kontejnerima ili će živeti kao ostali svet.-
Eh, Kovačeviću,baš nam rasprši iluzije da ćemo živjeti kao normalan svijet, a CIA nam rasprši iluziju kako će do 2015. godine živjeti ostatak svijeta.
A kod nas kao da je apokalipsa sad počela prije deset godina! A evo i zašto.
U poplavama knjiga koje raspredaju uzroke raspada SFR Jugoslavije, zanimljiva su posmatranja italijanskog novinara Paolo Rumiza iz knjige pod naslovom -Maska za jedan masakr-. Ovaj pisac tvrdi da je rat na tlu bivše Jugoslavije bio plod đavolskog scenarija vodećih komunističkih struktura i organizovanog kriminala. -Mržnja među narodima ne stoji na početku, već na kraju toga rata, koji nije bio ništa drugo do korupcija novim, drugačijim sredstvima- istakao je italijanski novinar iz Trsta koji je od 1986. do 1991. godine živio u Beogradu. Rumaz u prilog ove svoje teze iz knjige ističe da su paramilitantne bande išle u -etničko čišćenje-, ne da bi pripadnicima svoje nacije obezbijedile životni prostor, već da bi natjerali ljude da bježe glavom bez obzira, ostavljajući za sobom sve godinama i s mukom sticano bogatstvo koje je tada postajalo ratni plijen osvajača. -Tako je, u stvari, ratni haos štitio lopove i pljačkaše koji su u miru obavljali svoje poslove, a eksperti za korupciju iz Slovenije, Srbije i Hrvatske su sve vrijeme rata sjajno sarađivali-, kaže Paolo Rumiz. - U ratu izmedju Srba i Hrvata u Bosni, sve vrijeme se bratski trgovalo oružjem i benzinom. Pravljene su najluđe koalicije po frontovima, pa čak i neprijatelju iznajmljivani tenkovi za čvrstu valutu radi neutralisanja treće strane-,tvrdi Paolo Rumiz, dodajući da su u tom ratu povremeno bivali angažovani i plaćenici koji su djelovali u klasičnom mafijaškom stilu, -čisteći teritoriju i -prijatelja- i -neprijatelja-.-Pravog etničkog sukoba u Bosni nikada nije bilo... Mnogo jače od etničkog, bilo je socijalno čišćenje, jer je njime zbrisan vodeći intelektualni sloj koji je, poslije sloma komunizma 1989. godine, mogao da preuzme zemlju u svoje ruke-, piše Rumiz. Autor na kraju zaključuje da je Zapad postigao ono što je želio na tlu bivše Jugoslavije, jer, kaže on,-Zapad nikada nije ni stremio prostom miru i bezbjednosti u tom regionu, već baš podjeli kakva sada postoji.-
Gdje su na početku trećeg milenijuma oni polazni ideali da nakon sloma komunizma počnemo graditi građansku i pravnu državu i civilno društvo? Izgleda da nam ove ideale ruše upravo oni koji su zaduženi svojim funkcijama da izgrađuju društvenu zgradu na novim osnovama. Kako će građani steći pravnu svijest o poštovanju zakona i svojih obaveza kada ga sredstva informisanja danonoćno, dugogodišnje obavještavaju da mnogi pojedinci na državnim funkcijama na svim nivoima od vrha do dna krše zakone i moralne norme? To se najčešće dešava tako da vrše javnu funkciju u sopstvenu korist. Umjesto da budu javni radnici i da pomažu narodu, oni, uglavnom, pomažu sami sebi, svojim porodicama i prijateljima. Javna funkcija postaje izvor sticanja privilegija i dobara koja su većini nedostupna. Zapravo, razlika između većine i manjine je nepristojno velika, a jaz, bez osnova i pokrića postaje sve veći. Društvo se dezintegriše umjesto da se njime upravlja na dobrobit većine što je osnovni postulat demokratskih društava. Korupcija postaje nova riječ koja vlada ovim prostorom. To smo mi ranije zvali koristoljublje. Vlastoljublje i koristoljublje idu zajedno. Moć koja se provodi bez zakona i pravila izvor je bezakonja. Ali, klupko vlasti je isuviše izmiješano i zamršeno i niko iz vlasti ne reaguje na delikte i zločine koji čine službenici vlasti. Svojim aktima bezakonja funkcioneri vlasti potpuno obeshrabruju stvaranje pravne svijesti građana, jer izlazi da državne institucije ne poštuju prava i slobode građana, privatnost i sigurnost građana i ostvarivanje njihovih ljudskih prava i sloboda posebno u sektoru ekonomsko-socijalnih prava (prava na sigurnu i dostojanstvenu egzistenciju i prava na blagostanje). Nema jednakih šansi u društvu u kojem su jedni privilegovani nezakonito, a drugi na isti način deprivilegovani.
Ideologija je uvijek više, ali je samo jedna etika. Nijedna ideologija ma kako privlačno izgledala nije dostojna svojih sljedbenika, ako je bez pravde i milosrđa!
A kako se drugi bore protiv koristoljublja vlastoljubivih vršilaca javnih funkcija?
U susjednim zemljama slične istorijske sudbine je, barem sada, nešto drugačije. Na primjer, u Hrvatskoj se gone mnogi bivši -dužnosnici- koji su se okoristili na vlasti. Predsjednik Jugoslavije, Koštunica, obećava reviziju svih koristoljubivih poteza činovnika bivše vlasti. Kod nas se još uvijek ne talasa. Privid nedodirljivosti vlasti se učvršćuje, iako se smijenjuju garniture na vlasti.
A kako to rade drugi?
U Kini, bez obzira na položaj koji zauzimaju potkupljivi funkcioneri, biće kažnjeni bez milosti čak i najtežim kaznama, kako prenosi naša štampa, upozorio je kineski predsjednik Djijan Cemin uz podatak da je prošle, 2000. godine kažnjeno više od 130.000 potkupljivih funkcionera od toga 20 ministara. Samo u jednom danu (9.novembru 2000.) izrečeno je 14 smrtnih kazni u provinciji Fudjijan. Kineska novinarka Si Kvinlin u knjizi -Zamke modernizacije- iznijela je podatak da je -pljačka državne imovine u toku 20 godina ekonomskih reformi u prosjeku iznosila najmanje šest milijardi godišnje. Dok je Zapad pumpao novac u Kinu, korumpirani zvaničnici su usisali veliki dio tog novca-. Ona napominje i da je Dengov sistem podjele akcija radnicima ispao kao -veliki besplatni ručak elite na vlasti.- U ekonomiji je osnovni princip da nema besplatnog ručka, a od dobre namjere nije ostalo ništa osim legalizovane pljačke.
Šta se radi na Zapadu?
Najsvježiji primjer je odnos prema kandidatima za ministarska mjesta u novoj američkoj (Bušovoj) administraciji. Oni moraju proći kroz tzv. -senatski roštilj- odnosno senatsku komisiju čija istraga može trajati danima i na kojoj svaki ministarski kandidat mora odgovoriti na svako pitanje- od problema resora u kome će raditi sve do delikatnih detalja iz privatnog života. Svaka pa i najintimnija -fleka- ili --grijeh iz mladosti- može da bude koban. Kako javlja štampa, već je pala i prva žrtva senatskog roštilja za ministre. Kandidat za ministra rada Linda Čavez povukla se pod pritiskom javnosti, jer je otkriveno da je plaćala kućnu pomoćnicu koja je neprijavljena radila -na crno-.
Kakve su sve strahote o djelatnosti raznih ministara i drugih funkcionera vlasti kod nas objelodanjene u štampi, pa niko nije skinut, a kamoli osuđen. Kako smo oguglali na jedan necivilizovani, primitivni, bahati socio-kulturni obrazac, koji, po ko zna koji put, varira neku od varijanti nasilja. Ovaj društveni model u kome smo postavljeni sami sebi kao neprijatelji, jer nas niko nije toliko porazio i okupirao koliko smo mi sami sebi zla nanijeli.
A nije da nismo agresivno uništavani i izvana. U cilju spriječavanja našeg bratoubilačkog klanja završili smo, uz pomoć međunarodne zajednice, potpuno razoreni, segmentirani, uprljani i osiromašeni. Kojim se ciljevima može objasniti uništavanje postojeće privredne strukture i pet godina poslije mira? Kakav je značaj vaučerske privatizacije ako privredna djelatnost nije socijala već tržišni projekat? Zašto su nam prirodni resursi zagađeni razrijeđenim uranijumom i ostalim atomskim otpadom? Koja nam je pomoć stigla ako su nuklearnim otpadom zagadili Jadransko more, zatrovali ulaz u Boku, zagadili Jahorinu i Kopaonik?
Naše sadomazohističko podavanje bestijalnosti naših usrećitelja je dio smisla na kojem počivaju svi sistemi nasilja i nereda. Međutim, mudri upozoravaju da se nećemo vratiti diktaturi, već da ćemo skončati naše nade u blagodeti slobode i demokratije u KORUPCIJI. Kod nas je na djelu ona poznata cinična definicija politike po kojoj je -politika vođenje opštih poslova za ličnu korist.-
Slom komunizma i tranzicija učininili su nam se putem u poredak liberalne demokratije, svojine i tržišta -građansku i pravnu državu- i civilno društvo. To je mješavina starog i novog, liberalne države i civilnog društva. Ali, kako upozoravaju mudri, u liberalnu demokratiju, kroz lijevak tranzicije ne ulaze samo pošteni, radeni i dobri već i nepošteni i zli. A naša tranzicija je upravo ovim drugima dala krila, jer im je rat bio brat.
Još je mudri Platon vjerovao u pravnu državu, a ne državu mudrih, jer je isticao da se zakonima mora pokoriti svaki vladar pa i najmudriji. Niko nije iznad zakona. Platon je znao da su ljudi slabi i kvarljivi, a vlast je najveći izazov i najmudrijim i najpoštenijim. Vlast je onaj fenomen koji čovjeka razlikuje od svih životinjskih vrsta i čini ga najiracionalnijim živim stvorem na planeti. Jer, vlast se vrši da bi se u svoju korist prigrabilo što više i preko svake mjere. Vlastodržac se zna toliko opiti da zaboravlja da je smrtan i pogrešiv. Vlast oslobađa sve nagone i apetite za koje obični gradjanin zna da se ne smiju upražnjavati. Vlastodršcu popuštaju sve kočnice, a još ako je negativnom kadrovskoim selekcijom došao do mjesta na vlasti onda nam spasa nema.
Najzad, civilno društvo koje se odvaja od države kao neka nova filozofija nade neće biti moguće ako se ne stvore mehanizmi i institucije koje će kontrolisati one koji u društvu svima nama komanduju. Već smo uvidjeli da demokratski izbori ne garantuju da smo izabrali prave i poštene javne službenike koji će vladati u korist svih nas, po redu i po zakonu. Istorija uči da čak i tirani dolaze na vlast demokratskim izborima i vode svoje države i narode u katastrofe ako nema odgovarajućih mehanizama i institucija društvene samozaštite i kontrole.
Nadamo se da se nova vlada Republike Srpske, odnosno njeni kadrovi, neće ugledati na svoje loše prethodnice. Ako nema promjene ponašanja javnih funkcionera mi smo osuđeni na robovanje državi bez odgovornosti kao podanici bez zaštite.
Ako je tako, nema nam spasa, ali... Ipak, Petar Kočić nam je svojom odbranom slobode, pravde i istine ponovo svjetionik. Njegov JAUK i sada odjekuje: -Mi smo ti što no vele, nezarobljeno roblje jedno: kod kuće a brez kuće, kod zemlje, a brez zemlje, kod postojbine, a brez postojbine.-
Ona analiza CIA s naslova teksta svoju apokaliptičnu viziju pretežno usmjerava na zemlje drugog i trećeg svijeta, Afrika, Azija, Latinska Amerika, a i mi, u Evropi, nađosmo smo se u tom deklasiranom društvu. I spoljnje i unutrašnje prilike daju nam dobre razloge da se zabrinemo. Izbombardovani i lišeni suvereniteta, a iznutra iscrpljeni zloupotrebama, pljačkanjem javnih fondova i kršenjem ljudskih prava. Protivpravno zgrtanje bogatstva i materijalnih dobara je postalo praksa privilegovanih, jer se samo nelegalno neko može u siromašnoj zemlji obogatiti preko noći. Neplaćanje poreza i carina je postao delikt u prisustvu vlasti, nešto kao korisna malverzacija. Korišćenje privatizacionih tokova, kako pravnih tako i političkih gomila hrpe bezvrijednih papira (vaučera u RS i certifikata u FBiH ) u ruke malog broja špekulanata, koji ih dobijaju za sitne novce. Tako nam se stvara jedna kriminalna elita koja će bitno uticati na sudbine naših ljudi, jer oni preuzimaju -brigu- i o unutrašnjem redu i miru, slobodama i pravima, sigurnosti i blagostanju građana. Oni preuzimaju vlast! To na dobro ne može izaći. Posljednja Kopaonička škola prirodnog prava je poručila da ako postoji veliki broj neotkrivenih izvršilaca krivičnih djela, svi budući izvršioci se ohrabruju, jer postaju uvjereni da neće biti otkriveni. Zbog toga je nužno preispitati ulogu policije i javnog tužilaštva kao i sudova. Dok policija, pravosuđe i građani ne steknu povjerenje građana, nema ništa od prevencije kriminala.
Možda nam je izlaz u budističkom vjerovanju da poslije sumraka sviće!
Da između straha i nade izaberemo nadu.
_________________ If you can`t find something TO LIVE for...
...you best find something TO DIE for!!!
|