Samo je Bog svet, jer sve je iz Njega i u Njemu i za Njega. Covek i andjeo moze biti svet svojim Zivotom, Bogom: ukoliko zivi u Bogu i Bog kroz njega. Tako i Boga treba slaviti a andjela, coveka i zivotinju, time i kravu, postovati kao zivot iz Boga. Tradicionalisticko hriscanstvo (time ni tzv. pravoslavlje) ne slavi ni Boga, niti postuje coveka i zivotinju, Boziju decu. Ono slavi samo svoje ljudske predstave o Bogu, a covek i zivotinja su za njega, kao i u islamu, religiji rata (koja vise tako ne moze otvoreno da se eksponira jer je sada Sejtan dao buzdovan u ruke Velikog Krstasa s one strane Okeana!) samo 'stvar' kojim moze kako mu se prohte raspolagati.
Gospod je oduvek, pa i kao Buda i Krisna ucio da treba postovati zivotinju. To je negde (kao u starom Egiptu, gde su neke zivotinje cak i balsamovane kao 'svete') poprimilo vulgarne i banalne izraze i razmere.
Ono sto stoji zapisano o Gospodu Budi i Krisni u indijskim 'svetim' knjigama je najvecim delom laz, predajna fikcija. I ono sto pise i sa sanskrta kao prevodi, bolje reci prepricava i nadopunjava nepostojecim terminima Prabhupada, nema neku duhovnu tezinu.
Ba‘al je termin koji u hebrejskom ima vise znacenja: muz (suprug), gospodin, vlasnik, knez, rukovodilac, to je izraz za zemlju koja nema potrebu za navodnjavanje, te je, naravno i ime starokannanskog bozanstva
Bog kao Gospod(ar) se u hebrejskom najbolje izrazava terminom Adonaj. (U Starom Zavetu 'Adonaj' se koristi kao vlastito ime Boga, kao apelativ u vokativu, te negde i kao supstitucija Tetragrammaton-a, imena Jehova/J'ova.) Adonaj je tzv. status constructus plural od imenice 'adon (plural: 'adonim) - 'gospodar', sa posesivnim sufiksom licne zamenice prvog lica singulara, odnosno MOJ GOSPODAR (plural majestaticus - 'uzviseni, sakralni' plural). I u profanoj upotrebi termin 'adonim stoji u pluralu (mnozini) i poseduje pluralne sufikse iako se ne odnosi na vise lica. Po svemu sudeci sufiks u ovom izrazu je tokom vremena izgubio svoje pronominalno znacenje, pa je tako nastao nominativ 'adonaj = Gospod.
Zato Isus uzalud ne trazi da se Ocu obracamo kao nasem Ocu i nasem Gospodu: dakle '[color=red]moj Gospode' i 'naš Gospode', i onda nece biti zabune,... [/color]
|