cosma je napisao:
Postavlja se pitanje, zbog cega je to tako?
Nisam shvatio na šta misliš, zbog čega se vjerske zajednice ponašaju tako da to ljude odbija od vjere, ili zbog čega to ljude odbija od vjere?
Nekoga može od duhovnosti odbiti to što vidi kako se vjerske zajednice (oličene u njihovom sveštenstvu i pripadnicima te crkve) ponašaju, ali mu niko ne brani da sam pročita Sveto Pismo i to uporedi sa ponašanjem vjerskih zajednica, i da onda vidi da li je problem u svetim spisima ili u vjerskim zajednicama. A koliko sam ja vidio ljudi samo vide šta rade vjerske zajednice i onda izvuku generalizovano mišljenje da je cijeli koncept vjere i duhovnosti pogrešan, i zaključe da mora biti da i sveti spisi dozvoljavaju to loše ponašanje vjerskih zajednica jer im je teško povjerovati da crkve mogu otvoreno da krše učenje svetih spisa. A mogu. I to rade. To rade u nesagledivo velikoj mjeri. Što opet govori to koliko je narod opijen (tu je tačno ono "religija je opijum za narod"). Zašto pravoslavna crkva ne potencira svojim sljedbenicima da čitaju i iščitavaju Sveto Pismo? Već to im je veliki grijeh, kad se zna šta je Sveto Pismo i šta u njemu piše o njegovom čitanju, proučavanju. Ne plaše li se oni možda šta bi ljudi tu mogli da vide? Ne plaše li se da bi ljudi postavljali pitanje da im se opravda dogma o "svecima na nebu kojima mi moramo da se molimo da bi se oni molili za nas" kad u Svetom Pismu jasno stoji da je samo Isus Hrist posrednik između Boga i ljudi, i da je Isus Hrist učio ljude molitvi "Oče naš", znači molitvi upućenoj direktno Ocu a ne molitvu nekim "posrednicima", jer je rečeno da je samo Isus Hrist posrednik?!?
Ovo je samo jedan primjer kontradikcije ponašanja crkve i učenja Svetog Pisma, na drugim temama smo ih iznosili još, ovo nije tema o tome.
Poenta je da ljudi koje od duhovnosti odbija ponašanje vjerskih zajednica trebaju sami da uzmu i čitaju svete spise, i da to uporede sa ponašanjem vjerskih zajednica. A ne da kad vide nekog lošeg sveštenika pričaju kako je Sveto Pismo loše.
To je jedno.
Drugo, mnogim ljudima smeta i ono što vjerske zajednice uče a zaista se i nalazi u svetim spisima. Ali tu je stvar samo u tome da ljudima ne odgovaraju moralne norme i kodeksi ponašanja koji su navedeni u svetim spisima. Oni bi rado radili ono što se u svetim spisima osuđuje. Pa zato galame na svete spise i kažu: "ma kako se tamo neki bog usuđuje da meni zabrani ovo i ono...da je on dobar on bi mi sve dozvolio...zašto je zabranio ovo ili ono kad to meni djeluje dobro...sram ga bilo...".
Ne treba zaboraviti da mi sve i da zanemarimo Boga i njegove zakone stalno živimo pod propisima, pod tim "to smiješ a to ne smiješ uraditi...ako uradiš to i to bićeš kažnjen tako i tako". Kad smo mali stalno živimo pod tim režimom od roditelja, a kasnije smo stalno pod tim režimom od strane državnih zakona i propisa. Sve je regulisano i za prekšaje su određene odgovarajuće kazne, pa čak negdje i smrtne kazne.
Po čemu se od toga razlikuju Božiji zakoni? Šta tačno u njima smeta ljudima? Koji zakon? Koja odredba?
Ako neko hoće da na to ovde odgovori neka odgovori, ali neka prije svega odgovori sebi na to pitanje, pa neka se onda upita zašto mu se ne sviđa određeni Božiji zakon, i da li je tu problem u tom zakonu ili u toj osobi.
Božiji zakon kaže "ne ubij". A i ljudski zakon kaže "ne ubij".
Božiji zakon kaže "ne kradi". A i ljudski zakon kaže "ne kradi".
Božiji zakon kaže "ne laži". Ljudski zakon to ne kaže mada ima procedure za klevetu ali se to odnosi prvenstveno na javne istupe i slično, dok se ljudi masovno lažu, čak i na/sa najvišeg državnog nivoa. A nesumnjivo je da društvo u cjelini mnogo pati od laži koja se susreće na svakom koraku, i da bi društvo mnogo profitiralo od iskrenosti. Tako da je jasno da je Božiji zakon "ne laži" sasvim dobar.
Božiji zakon kaže "ne čini preljubu". Ljudski zakon to ne kaže, preljube ima na svakom koraku, i lično mislim da je ima mnogo više nego što smo svjesni, da cvjeta. Treba li objašnjavati da je Božiji zakon "ne čini preljubu" sasvim dobar, zdravorazumski, logičan, na mjestu? Jel' se neko ne slaže?
Božij zakon govori i protiv psovki i bilo kakavog pogrdnog izražavanja. Da li je taj zakon pogrešan? A koliko ste čuli "vjernika" i onih koji slave slave, božiće i uskrse da psuju i da se pogrdno izražavaju, a ovamo se zalažu za tradiciju i vjeru?
Božiji zakon govori i protiv tetovaže i pirsinga, što je sigurno razlog zašto se mnogim ljudima Božiji zakon neće svidjeti.
Božiji zakon govori protiv opijanja i protiv junačenja u piću tipa "ja sam popio toliko i toliko...mogu popiti više od tebe..." a što znamo da se radi od strane mnogih "faca" koji kad se nađu prepričavaju koliko su prethodnu noć popili.
Itd.
Ono što po mom zapažanju ljudima možda najviše smeta kod Božijih zakona su oni zakoni koji su vezani za seksualnost, jer seksualnost upravlja ovim svijetom, oko nje se sve vrti, dovoljno je pogledati najobični TV program pa vidjeti da je sve u "bojama" seksualnosti, da se čak i najobičnija pasta za zube reklamira golišam djevojkama i seksualnim aluzijama, da ne govorim o stvarima koje se sve više pojavljuje u serijama i filmovima, da ne govorim o bilbordima u gradu, o koricama za najobičnije školske sveske i ostalom. Ljudi su danas
učeni da je promiskuitet dobar, poželjan, cool, in, moderan. To se vidi i na tome da mnogi "veličinu" neke "face" vide u tome koliko je djevojaka provukao kroz krevet, i obrnuto važi za djevojke. A tu su i preljube. To je i veliki porast popularizacije homeseksualnosti u čiju svrhu se čak prave popularne i nagrađivane humoristične serije i svašta nešto, pa se sada pod uticajem opštih medija i nove atmosfere koja se stvara osobe koje osuđuju homoseksualnost smatraju "nastranim".
A Božiji zakon govori protiv promiskuiteta, preljube, homoseksualnosti.
Tu leži razlog zašto se mnogima ne sviđaju Božiji zakoni, pa ide ono: "ma kako se tamo neki bog usuđuje da meni zabrani ovo i ono...da je on dobar on bi mi sve dozvolio...zašto je zabranio ovo ili ono kad to meni djeluje dobro...sram ga bilo...".
Da rezimiram, ljudi koji nisu nešto upoznati sa vjerom na nju gledaju negativno ili zato što vide kako se vjerske zajednice ponašaju pa im se to ne svidi, a ne čitaju Sveto Pismo da sami vide šta tu piše, ili im se ne sviđaju Božiji zakoni jer im zabranjuju nešto što im je milo i čega ne žele da se odreknu, kao što se nekima ne sviđa ljudski zakon o zabrani pušenja u javnim institucijama.