Dođe obavijest u školu i onda profesor određenog predmeta odabere par učenika za koje misli da su dobri i kaže im da se prijave. Prijava se svodi na pisanje biografije i traženje preporuka od profesora i to onda pošalješ običnom poštom na adresu Petnicu, oni ti pismom isto odgovore da li si primljen i kada se trebaš pojaviti u Valjevu. Postoji više "smjerova" u Petnici, npr. računarstvo, fizika, elektronika, matematika, astronomija, biologija.
Tamo je atmosfera top, ne zove se džabe "istraživačka stanica Petnica", kao u filmovima, stanica se nalazi možda desetak kilometara od Valjeva u brdima, odmah pored ima jezero i pećina. Kada sam ja bio par puta '98, Petnica je imala biblioteku sa knjigama i časopisima o kojima sam ja samo dotad čuo, brži Internet link nego tada cijela BiH, jedan od par većih teleskopa u ex-Yu, razne laboratorije, itd, itd. Predavači su takođe posebni, daleko od onog što smo mi navikli ovdje, prenose ti ne samo konkretno znanje nego generalno filozofiju te nauke. Znaju da te ne mogu nešto naučiti za to malo vremena, već te više usmjerevaju da znaš kuda dalje... Svi su smješteni u kao neke barake, u sobe po četiri - pet ljudi, pa se ljudi i dobro zajebavaju pored što se bave "naučnim radom".
Vrlo poučno i zanimljivo iskustvo.
Primjer početka jednog predavanja: dolazi čova sa tovarom računarskih časopisa u dvije ruke, baca obe gomile na sto, i kaže: "Vidite ovu prvu gomilu šarenih časopisa koji vas vuku sa svojim lijepim sličicama i glatkim papirom. Sad pogledajte ovu drugu gomilu gdje većina časopisa nije ni u boji, a uopšte i nemaju naslovne strane, već se tu odmah nalazi sadržaj. E, pa, ova prva gomila je jedino dobra za potpalu, a ako mislite da se imalo ozbiljno bavite računarima, časopisi koje će te čitati će biti iz ove druge gomile."
Ili dođe i nacrta na tabli veliki krug i onda jednu tačkicu unutra tog kruga i kaže: "ovaj veliki krug je računarstvo, a ova tačkica su PC-evi, odnosno ono sa čime ste vi dosad imali kontakta".
