boban1982 je napisao:
A koliko je njih pravilno nosilo masku?
Stvarno misliš da je esencijalni problem sa maskama "pravilno nošenje", koje pretpostavljam podrazumijeva da se nose preko nosa i usta? Šta ćemo sa činjenicom da se maske i dalje smatraju najefikasnijom mjerom za suzbijanje epidemije, a da pritom niko ne vodi računa o tome koliko dugo ljudi nose masku, kako i gdje je skladište dok im nije na nosu i koliko je puta uopšte mijenjaju tokom dana. Hirurške maske su predviđene da se koriste, ne više od 2-3 sata, ili poslije svakog ljekarskog pregleda (za medicinsko osoblje). MAska nakon par sati na licu, postaje pravi inkubator mikroorganizama. Teoretski bi znači, svaki put kad kihneš ili se iskašlješ u masku, te prilikom svake interakcije sa nekim, a na sve to i na svakih par sati, morao da mijenjaš masku. Koliko onda ljudi pravilno nosi masku i od ovih što se striktno pridržavaju mjera?
The_new_Statesman je napisao:
Onda je stvarno problem sa punim kafanama?
Kafana može da bude samo dio problema, nikako sav problem. Ne može se očekivati da narod, ugostitelji ili bilo ko treći, striktno poštuje mjere, ako iste ne poštuju oni koji ih donose. Ako se prelistaju profili na društvenim mrežama, raznih političkih partija, unazad 10-15 dana, naćiće se brdo okupljanja, masovnih grupa, sastanaka, što na otvorenom, što u zatvorenom. Koliko je takvih okupljanja prošlo nedokumentovano? Onda imaš lidere, političke, državne, koji se sa medija keze bez maske i obavezne distance... Ti ne ulaze u epidemiološku obradu?
Sa druge strane imaš kafane, ugostiteljske objekte, za koje postoje propisane mjere? I tu zakazuje sistem i država, a ne "narod stoka, koja se okuplja". Imaš propise i subjekte koji ih navodno ne poštuju. Izvol'te inspektori, policajci, kurci, palci, kontrolišite subjekte i sankcionišite. Da li je lakše da pobrojani članovi institucija rade svoj posao ili je smislenije očekivati da ćeš propisati mjere kojih će se bespogovorno pridržavati milion stanovnika našeg entiteta. Utopija je i besmisao očekivati da će narod razumjeti potrebu, pogotovo kad su mjere polurepresivne, polurestriktivne.
Razumijem ja i ljekarsku struku, njima je briga za pacijenta na prvom mjestu. Ali kao što reče prof. Radman u jednom intervjuu, ne može se zarad 400 više pacijenata sa virusom korona, rizikovati resursi neophodni za zdravlje 50000 drugih, potencijalno ugroženijih. Društvo i sistem, ne funkcioniše na tom principu. Epidemiolozi pogotovo vide sistem kao binaran. Zatvoriš sve, ograničiš kretanje - nema virusa, nema oboljelih od te bolesti. Njihov dio posla je obavljen... Ali onda nema ni posla, nema ni plata, nema privrede, nema hljeba, nestaje para za osnovne potrebe, pa će u projekciji doći do kolapsa sistema, u smislu da bolnice neće imati novac ni za običan paracetamol... Šta onda da radimo?