Aragorn je napisao:
U osnovnoj školi se 2+2=4 servira kao činjenica, na fakultetu se to dokazuje i kazuje da je to tako samo ako...pa se navede niz aksioma na kojima se takvo razmišljanje zasniva, a radi se praktično o ljudskom dogovoru zasnovanom na iskustvu većine.
To da 2+2 ne mora uvijek biti 4 se naravno ne može tako reći djetetu od 7 godina, što ne umanjuje činjenicu da je to tako.
Ali djecu učimo ne onome što jeste, nego onom dijelu toga što su ona u stanju da shvate i smjeste u svoje male glavice.
Kad malo porastu, onda im se isto to kaže malo drugačije i šire, ili im se kaže nešto sasvim drugo, a dotadašnje predstave ona odbacuju (tj. nadrastaju) jer im više nisu potrebne, kao u slučaju "djecu donose rode" ili "beba iz kupusa".
Vjerska učenja su ljudima davana prema njihovom trenutnom mogućstvu poimanja izvlačeći maksimalno pozitivne rezultate iz često vrlo nevesele situacije "na terenu", ali najčešća greška je pokušaj njihovog zašarafljivanja i proglašavanja nepromjenljivim istinama.
A sve na ovoj planeti je u stalnom razvoju, i ljudi bi trebali biti, ali se tome svojski opiru.
Kad se tome doda da je vrlo upitno koliko su ljudi uopšte razumjeli te poruke koje su im donesene (npr. prvi koji bi danas razapeli Isusa Hrista da se pojavi onakav kakav je onda bio, su baš oni koji se najviše busaju u prsa kao hrišćani), dobija se zbrka koju vidimo danas.
Sva sreća ne podliježu joj svi, ima ih koji vide jednu suštinu u mnoštvu pojavnih oblika, i takvi se slažu i za njih nema pometnje.
Za konkretan slučaj navodne kontradikcije između poruke Mojsija i Isusa:
U vrijeme kada su ljudi bili navikli da se svete bez ikakve mjere rečeno je "jedno oko za jedno oko" jedan zub za jedan zub"!
Jedan a ne stotinu! Istovremeno time se ljudima dalo do znanja da postoji opšti princip akcije i reakcije, tj. da ako oni učine nekom nešto, mogu da očekuju i da im se to vrati istom mjerom. To je lekcija 1.
"Ne uzvraćaj silom onom ko tebe ugrožava" (a to podrazumijeva prije svega da ti i ne pomišljaš da ugrožavaš nekog drugog) to je lekcija broj 2, koju je donio Isus Hrist, ali koju nema šanse da savlada neko ko nije barem savladao lekciju broj 1 i ko još uvijek za samo jedan primljeni šamar hoće da isprebija namrtvo.
Takođe Isusova poruka je da je veći junak onaj koji od srca oprosti svom neprijatelju, nego onaj ko ga pobijedi.
Ali Isusova poruka je malo viša matematika, i tek sada dolazi vrijeme da je ljudi primjene na djelu (kao što su usamljeni primjeri poput Gandija pokazali da se može).
Mnogo je poruka koje su nam date koje ljudi još nisu ni shvatili kako treba, a kamo li primijenili u praksi.
Zato će takvi đaci popadati na ispitima, a ispitni rok se bliži i već je počeo!
Pozdrav prijatelju! Dopada mi se tvoje razmisljanje.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
