Tacno je ne uci se sve iz gimnazijskih udzbenika, postoje i univerzitetski udzbenici i mnoge druge knjige iz kojih se moze puno toga nauciti.Ali ipak, kada se neko upusta u diskusiju o nekom problemu, onda mora imati ono elementarno srednjoskolsko znaje iz te oblasti, u ovom slucaju iz psihologije. Iz tog razloga sam naveo dva srednjoskolska udzbenika, jedan nesto noviji, drugi malo stariji, ali u svakom slucaju radi se o veoma dobrim udzbenicima.
Ono sto tamo pise, savim je dovoljno da na osnovu toga, i svog zivotnog iskustva, razmjenjujemo misljenja na ovu temu, jer kao sto i sama znas, svaki covjek ne dozivljava istu stvar na isti nacin, kao npr, kada nas vise posmatra jednu sliku, jednu predstavu, bilo da je ona lijepa ili ruzna. Uzmimo jednu ruznu scenu iz mog licnog dozivljaja.
Dok sam cekao voz na jednoj zeljeznickoj stanici, primijetio sam kako jedna zena trci prema masi ljudi, sva nekako izbezumljena i rascupane kose, poderane odjece. Utrcala je u masu ljudi, ali ja nisam primijetio da je bilo ko tjera. Njen pogled je bio izbezumljen- fjelovala je uplaseno, stalno je gledala lijevo desno, okretala se sad na lijevi, pa na desnu stranu, propinjala se na nozne priste u pokusaju da vidi delje u onom pravcu odakle je dotrcala.
To nije dugo trajalo, odjednom sam primijetio sjekiru kako pada prema njenim ledjima. Kako sam pratio njen put, tacno sam vidjeo kako zeljezni dio cijeli udje negdje ispod desne plecke prema kicmi ali vertikalno. Mrsav omanji covjek, izbazdanog lica, izbezimljena pogleda , povuce tui sjekiru, a udubljene se poce puniti krvlju.
Ja sam bio sokiran onim sto sam vidjeo, ostao sam nepomican gledajuci u zenu koja je padala na zemlju. tada sam imao oko 18 godina.
Nekoiliko ljudi je uhvatilo napadaca i cvrsto ga drzalo za ruke, psujuci mu sve po spisku,
Neki su zvali milicija milicija,
Jedna zena u blizini mene izgubila je svijest, pa su i njoj neki pokusali da pomognu.
Dakle svi smo razlicito reagovali. Svi smo vidjeli sta se desilo, jer se sve desilo pred nasim ocima, ali kada bi to pokusali opsati, nase price ne bi bile iste, jer svi nismo vidjeli taj grozni cin na isti nacin. Postavlja se pitanje zasto?
Tu vec mozemo govoriti o razlicitosti opzanja, tu mozemo govoriti i psihickoj strukturi licnosti svakog od nas, pripremljenosti-skustvu u opazanju ovakivih ili slicnih nemilih dogadja, sto ima svoga odraza na nacin nase reakcije. Neko odmah priskace u pomoc, neko ostaje ukocen i nepomican, neko pada u nesvijet itd. Nemam vise vremena, porodicne obaveze, kasnim 5 minuta. Zanio sam se pisanjem. Pozdrav Zah
Dakle,
|