http://bandenkampf.blogspot.co.at/2017/12/bk0293.html
Citiraj:
Četnički komandanti Kalabić, Račić i Nedić poziraju zagrljeni nemačkom fotografu u prisustvu kapetana fon Vredea na stepeništu jedne kuće u Topoli 11. avgusta 1944. godine – fotografija nebrojeno puta objavljivana i zloupotrebljavana u posleratnoj Jugoslaviji, pre svega u Srbiji, kako u štampanim tako i u digitalnim publikacijama; sledbenici partizanskog pokreta većinom su je koristili kao (lažni) dokaz saradnje svojih rivala četnika sa okupatorom, dok su sledbenici četničkog pokreta (bezuspešno) osporavali njenu autentičnost, ili je prosto objavljivali u cenzurisanoj varijanti (odsecali deo sa nemačkim oficirom). Kojim povodom, u kojim uslovima i gde je tačno ova kontroverzna slika nastala: 4. avgusta 1944. godine, partizanska Operativna grupa divizija (Dapčević) uspešno je forsirala Ibar i prodrla u Srbiju, stigavši do podnožja Kopaonika; 5. avgusta, komandant četničke IV grupe jurišnih korpusa (Račić) naređuje svojim jedinicama pokret u cilju zaustavljanja daljeg prodora partizanske grupe; komandant napominje da je nastupajuća borba sudbonosna i od presudne važnosti, jer partizanski vođa Tito pokušava da se ugnezdi na prostoru s kojeg bi presudno uticao na sudbinu Balkana; 8. avgusta, posle žestokih borbi, četnička grupa je potučena; četnici još uvek imaju dovoljno ljudstva za borbu, ali nemaju dovoljno oružja i opreme (pomoć koju su dobijali od svojih saveznika Engleza već je uveliko preusmerena na sve jači partizanski pokret); u potrazi za (pre svega) novim izvorom naoružanja, četnički vođa Mihailović zadužuje vodeće komandante IV grupe jurišnih korpusa, majora Dragoslava Račića (komandanta grupe), kapetana Neška Nedića (načelnika štaba grupe) i kapetana Nikolu Kalabića (komandanta II korpusa), da izvide mogućnosti sastanaka sa dvojicom političkih zvaničnika: Milanom Nedićem, predsednikom srpske vlade, i Hermanom Nojbaherom, specijalnim izaslanikom nemačkog Ministarstva spoljnih poslova za Balkan (smatranim potencijalno korisnim i cenjenim zbog njegove uspešne borbe protiv represalija nad srpskim civilima); 10. avgusta, trojica četničkih komandanata se sastaju u Aranđelovcu sa šefom beogradske policije, Dragim Jovanovićem, i preko njega ugovaraju sastanak između Mihailovića i Nedića; 11. avgusta, ista trojica se sastaju u Topoli sa nemačkom delegacijom predvođenom kapetanom Karlom fon Vredeom, obaveštajnim oficirom Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Felbera), i razmatraju mogućnost sastanka između Mihailovića i Nojbahera; sastanak nije ugovoren, niti je ovom prilikom ikakav sporazum sklopljen; u isto vreme, sedamdesetak kilometara dalje, četnici jačaju veze sa OSS-om, učestvujući u evakuaciji američkih pilota; prema poverljivim nemačkim izvorima, cilj američke podrške Mihailoviću jeste stvaranje protivteže sovjetskim, odnosno Titovim težnjama u strategijskom srcu Balkana; očekuje se invazija saveznika na Balkan i odlazak Nemaca; 13. avgusta, Mihailović i Nedić se sastaju u selu Ražani kod Kosjerića i sklapaju (ali ne i potpisuju) sporazum da se od Nemaca traži naoružanje, kao i dozvola za objedinjavanje nacionalnih snaga (pod Mihailovićevom komandom) radi zajedničke borbe protiv komunista, a da se zauzvrat obeća obustava svih aktivnosti uperenih protiv nemačkih vojnih vlasti; 17. avgusta, Nedić se u Beogradu sastaje sa nemačkim komandantom Jugoistoka, fon Vajhsom, i iznosi svoju i Mihailovićevu ponudu; 22. avgusta, fon Vajhs prenosi ponudu Hitleru; Hitler ponudu bez kolebanja odbija, čvrsto uveren da Englezi Mihailoviću oružje ne isporučuju samo iz straha pred svojim (bitnijim) saveznikom Staljinom, čiji je izaslanik u Hrvatskoj Tito, pretpostavljajući da su upravo Englezi i sugerisali Srbima da oružje potraže od Nemaca; Hitler izričito naglašava da bi oružje dato četnicima kasnije bilo upotrebljeno protiv Nemaca; viši vođa SS-a i policije u Srbiji (Berends) na kraju meseca izveštava da su preko Mihailovićevih ilegalnih radio-stanica nemačke trupe pozvane da polože oružje, da se lecima pozivalo na aktivnost, da su se prepadi na pripadnike okupacionih trupa i njihove interese svakim danom umnožavali, da je stav beogradskog štaba Draže Mihailovića apsolutno protivnemački i da se širom Srbije vrši mobilizacija (1. septembra 1944. godine, Mihailović je zvanično proglasio opštu mobilizaciju protiv sila Osovine). Posle rata, Nojbaher je o Mihailovićevom stavu prema Nemcima napisao sledeće (citat iz njegove knjige "Specijalni zadatak Jugoistok"): "On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja." Fotografija je, dakle, nastala prilikom sastanka delegacija Draže Mihailovića i Hermana Nojbahera, na kojem je razmatrana mogućnost sastanka između jugoslovenskog generala i nemačkog diplomate i koji je završen bez sklapanja ikakvog sporazuma (ovom prilikom je pominjana ista ponuda koja je nemačkim vlastima poslata preko predsednika Nedića). Stepenište na kojem su delegati uslikani i danas se nalazi na ulazu u Kraljevu vilu na Oplencu, u kojoj je sastanak održan. Nemački oficir sa slike, Karl fon Vrede, bio je plemić (knez) i čukununuk čuvenog i istoimenog bavarskog feldmaršala iz Napoleonovih ratova. Poginuo je pet dana pred kraj rata, 3. maja 1945. godine. Pod zemljom mu se istog meseca pridružio Neško Nedić, a do kraja godine i Dragoslav Račić. Sudbina Nikole Kalabića nikada nije razjašnjena. Kraljevu vilu na Oplencu posle rata su koristili Josip Broz Tito i visoki funkcioneri KPJ.
Ne kontam sporazum nije potpisan jer su ga Nijemci odbili i to je kao afirmativan tekst o četničkom pokretu?