Pozdrav svima...
Danas sam slucajno srela curu o kojoj cu malo pricati,pa eto da ne otvaram novu temu mislim da je ova prilagodjena i pogodna podloga za pisanje.
Naime,radi se o mladoj djevojci koja je u veoma losoj situaciji ,depresiji i koja ne vidi izlaza iz nje.
Ne vidi svrhu zivota,i ako joj je tek 20 god. izbjegava drustvo,drhti,ima napade straha i panike.
Obratila mi se i pitala,kako da bude kao ja

smirena i stalozena bilo sta da se desi?
Nekako sam se neugodno osjecala slusajuci je dok je pricala o svojim problemima i bolesti koja je odjednom spopala.
Poricala je da ima Boga il bilo sta vezano sa tim i da je ona ateista.
Dugo sam vremena cutala u zelji da je saslusam do kraja u zelji da joj pomognem.
Zamolila sam je da ode da se okupa,i da ipak saslusa ono sto cu joj objasniti i da saslusa u najvecem miru ono sto cu joj izuciti.
I desilo mi se nesto strasno
Kada sam pocela da joj ucim ,pocela je da se trese i da se dere na mene.Nisam mogla sve ni da razumim,i prekinula sam sa surom,koju sam upravo ucila.
Poslije pola sata me je cudno gledala i rekla,da ipak misli da Bog postoji jer joj je u tijelu nesto ozivjelo dok je slusala suru(dio molitve iz Kur`ana)
Dala sam joj adresu gdje da se javi,jer iskreno receno i mene je spopao strah i bojazan da nebudem na kraju morala da razgovaram sa Dzinom(demonom)jer cinimi se da nisam do tog jos dorasla.
zaparavo,trebala bih samo Boga da se bojim,ali u tom momentu sam ipak osjetila strah i od dzina
Mada sam samo htjela da je upozorim da ipak postoji svrha zivota i da ipak Boga ima,ja se ipak nahvatih da joj ucim

sto nisam trebala da ucinim.
sta vi mislite o ovome i njenoj reakciji
