banjalukaforum.com

-POPLAVA-

Najavljujem budjenje svojega ja,
svi ste pozvani na vjencanje.
Povedite najblize neka vam cuvaju svijece,
vidim da ste vec dugo slijepi,
sami sebi kao i obicno lijepi,
a za mene savrseno smijesni.

Bice kafe u izobilju nebrinite,
zubar samo sto nije dosao.
Kamenujte ga na kraju gosti moji.

I srebrom cu vas okitit
i dobro vino napojit,
ali vas necu slikat,
isuvise ste velki da bi stali u fokus.
Poput djinova svjesni ste toga
sami oblaci su vasi dvori.
Nakon dugog sna svjestan sam toga.
Mozda vas malo i osvjezim veceras
neka to bude moj poklon vama bogovi moji,
zasluzili ste ako niz bog ceg drugog onda
zbog suhog pejzaza na vasem licu
koji ce potkraj ove pasije noci vjecno krasiti te vase divne
urinom poplavljene dvore.





-CEKAJUCI ZELENO-


Totalni propuh u mojim plucima,
doktor kaze najloni popustili.
Treba mu vjerovat covjek je rat prezivio.

Prvenstvo skretanja imaju vitamini od a do z.
Na pocetku opasnost od odrona
a na kraju velika tabala -zabrana za nikotin-.

"Sta je sa ogranicenjem doktore"

To ti i nije toliko bitno u ovom momentu
s obzirom da ti je ostalo nekih par sati.

Evo popi ovu tabletu bice ti lakse,
i tiho ponavljaj u sebi
crveno zuto zeleno
crveno zuto zeleno

DEZURA

Daleko od ociju sanjam isto more,
ranjene ljude,divlji val suza suzbija tisinu.

Nalazi su losi.

Jeziv otvor na prsima moga oca
realna je slika lovca na promjene.
Ta trbusna nit koja vodi do bjesnila
skrila se pod mracnu klizavu povrsinu mjeseca.

Gledam ruke su mu sretne,
jetra se vidi.

-DIOBA-

Bez obzira na motiv gospodjo svejedno mi se
svidja zelena, mislim da cu je uzeti.

-Slova mi se smiju-

Pogledah je s nevjericom, zavodnicki
je posmatrala tu gospodju osrednjih godina.
Sta rec do jeziv prizor u izlogu bennetona.

Neobracajte paznju na njene glasne misli
niti na komesanje u njenim ssad vec tijesnim
grudima.
Sve je to dio procesa,
dugo se vec poznajemo razumite.
Zbunjeni pogledi vostanog osoblja
lagano nas uputise ka izlazu.

dioba bi zavrsena

Njegove sad vec krupne oci
jasno su mi davale znak.
Znam vrijeme je za toceno.

ODGOVOR


Zauzet desavanjima u ormaru nisam
bio u stanju da odgovorim na tvoju poruku.
Nadam se da razumijes.

Zidni ugrusci u sobi dostigli su velicinu
palca, noznog,kao sto si i pretpostavila.
Rasporededjeni u ciklicne krugove spremamo se
za olimpijadu cij prenos samo sto nije poceo.

Sto se mene tice vec treci dan sam
bez baterije i veoma sam zabrinut
za krastavce koje si ostavila
u kuhinji po svome odlasku.
Promijenili su oblik i miris.
Tesko ih je gledati u jednom te istom polozaju
svaki dan, mislim da cu ih vratiti u teglu.

Da stvar bude gora upaljac je ostao na aerodromu.
Sanjao sam ga sinoc.
Bio je plav, podsjecao je na tebe tj. palio je od prve.
U svakom slucaju kada se budes
vracala pokupi ga jer ringle su i dalje u kvaru,
hrane je sve manje,a kisa samo sto nije pala!

HVALA TI.....


Nocas samo nocas kovacu krila.
Lomiti prste, misliti o nebu.
I ptice nocas izvode isti ples
kao i proslo vece Mati,
i one lome svoje male prste takodje misle o nebu.
Misle da se vrate.
Ja im nudim more, more koji si mi
ti dala, more predrasuda.
Za njih ce ono uvijek biti mirno.
A ja, tko sam ja, tko bez krila.
Mozda val, mozda vir,
bez kril ja sam samo krik.
Sve je to zelja sve obicna laz jer
na moji ledjima ona su nista drugo do pusti san.
I dalje taj smrznuti ples traje.
Znam one se nece vratiti, odletice krisom,
zajedno sa svojim krilima.
I opet se pitam nocas i samo nocas
zasto se ponekad svjesno odricu
ti svojih prelijepih srebrenih krila.

Pa ipak, hvala ti Mati, hvala na moru.

_________________
Jos jednom pocecemo kao talog,
kao pjescani sprud, kao kameni rt
da se sa dna rijeke uzdizemo,
da opet ostrva postajemo.