Citiraj:
STAV: Poznato je da ste prijatelj s režiserom Emirom Kusturicom. Nedavno je u javnosti odjeknula informacija da bi se on mogao kandidirati za gradonačelnika Trebinja na narednim lokalnim izborima. Šta bi Trebinje dobilo s Kusturicom na čelu?
EPISKOP GRIGORIJE: Kao izuzetna ličnost, on je čovjek nepredvidiv, pa je tako veliki rizik predviđati za godinu dana unaprijed šta će uraditi Emir Kusturica. Međutim, mi o tome razgovaramo već duže vrijeme i on je kao ja, kao vi, kao i mnogi drugi ljudi koji dođu u ovaj grad, zavolio Trebinje. Ljudi zavole ovo sunce, klimu, položaj, arhitekturu, neku estetiku koja jeste malo narušena, koja može i mora da se obnovi, ali je i sačuvana kao rijetko gdje. Činjenica je da mi nemamo puno ovakvih gradića ne samo u BiH već i u bivšoj Jugoslaviji i jeste izazov stati na čelo jednog ovakvog grada. Šta bi dobilo Trebinje s Kusturicom na čelu? Pa upravo ono o čemu smo maloprije pričali, dobilo bi tu otvorenu ontologiju: da čitav svijet koji zna za Kusturicu čuje i za jedno malo Trebinje i to bi bio jedan od najvećih dobitaka. Ali su i drugi dobici zanimljivi.
Njegovo bavljenje filmom i umjetnošću usmjereno je na sliku i stoga je sposoban da napravi sliku tog grada, odnosno, da ga estetski učini boljim. Njegove su sposobnosti u pogledu estetike i slikarstva nesumnjive, što je dokazao filmom. Druga stvar, njegovo poznavanje socijalnih prilika, od Sjećaš li se Doli Bel, preko Crne mačke, bijelog mačora pa do Život je čudo, pokazuju da on poznaje taj narod, što je takođe bitno. I treći važan moment, koji je na neki način više posljedica našeg zapadnjaštva, nego našeg istočnjaštva, jeste taj menadžerski duh. On ga je pokazao gradeći te gradove koji su u velikoj mjeri uspješni građevinski poduhvati.
Ali je možda na kraju najvažnije u ovome o čemu razgovaramo, to što smo postavili kao glavni cilj – da njegovo kandidovanje ne bude posljedica bilo koje partijske aktivnosti, nego da to bude uzrokovano dejstvom cijelog naroda, da to iziđe iz glave cijela naroda. Da narod kaže: „Svaka vama čast, partije, pokazali ste u zadnjih 20 godina šta možete, a mi sad hoćemo sebi da izaberemo gradonačelnika koji će zajedno s nama urediti grad onako kako mi želimo. Vama niko ne brani da glasate za ovoga ili onoga, ali mi predlažemo da glasate za Kusturicu.“ Šta dobijamo s tim ako uspijemo? Dobijamo jedno prisilno pomirenje. Jer za male narode i za male zemlje ovoliki broj partija znači bukvalo zavađanje naroda. Nije niko od nas protivnik demokratije, ali nije isto kada u jednoj Americi od 350 miliona stanovnika imate tri partije od kojih su dvije velike a treća beznačajna, i kada u jednom Trebinju ili jednoj Zenici imate dvanaest partija.
To ludilo onda ulazi u kuće, zavađa porodice, unosi nemir. Trenutno je stanje takvo da jedna partija uzme vlast pa zapošljava svoje, onda dođe druga partija pa i ona zapošljava svoje, a umjesto napretka stalno slušamo međusobna optuživanja. Ovdje ne bi bilo mogućnosti za takve izgovore, prosto bi se povukla jedna crta, na čelo grada došao bi jedan čovjek koji ima autoritet, koji ima i umjetnički i menadžerski i svjetski glas. Naravno, ja ga svaki dan hrabrim, ali sam i neko ko mu govori kakve sve opasnosti i iskušenja tu postoje. Tako da je rano govoriti da li će se to desiti, ali, ako se desi, bilo bi odlično.
Mislim da samom Kusti ako je stalo da ga većina poštuje i voli, neće ići u te vode, bez obzira koliko ga ovi likovi ohrabrivali, a zna se zašto Grigorije to radi, valja još negdje crkvu umetnuti. Kad Kusti počnu jebavati majku, što kasni plata, što neko selo nema vodu i kanalizaciju, tada neće biti ovih "iskrenih" prijatelja da ga brane i zato mislim da to Kusti ne treba.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
